Sport Vodeni sportovi

Nema puno odmora

Svjetski prvak dočekan na splitskim Gripama: Kad sam taka' tablu samo sam tija vidit broj jedan kraj svoga imena

Nema puno odmora

Sa zlatnom medaljom oko vrata i širokim osmijehom na licu Dino Sinovčić vratio se kući. Na platou ispred Sportskog centra Gripe, gdje je u čast friškom svjetskom prvaku u paraplivanju organizirana konferencija za medije, dočekali su ga njegova obitelj, rodbina, prijatelji, predstavnici Grada Splita, Županije, Splitskog saveza sportova i mnogi drugi čestitari. Sve ga je to zateklo.

Na Gripe je Dino sa svojim stožerom stigao kombijem ravno iz Zagreba. Fotografirao se sa svima, pozirao reporterima s medaljom, a onda je u prepunom svečanom salonu, na početku konferencije za medije, dočekan ovacijama. Bio je to jako emotivan trenutak, a kasnije kad je sve krenulo svako malo bi predsjednik Sportskog saveza invalida grada Splita Mijo Bakić pokrenuo aplauz... Takva je bila prilika. Ne slavi se svjetsko zlato svaki dan.

- Sretan sam, ali i umoran – nasmijao se Dino kad je dobio mikrofon.

- Ali sve je vridilo. Kad se medalja stavi oko vrata, više ništa nije važno. Jedva se čekam malo odmoriti, ali ne zadugo jer moj trener ne voli da se previše odmaram – ponovno je nasmijao okupljene Sinovčić koji je do zlata na SP-u u Londonu na 100 m leđno u kategoriji S6 stigao sa samo jednom stotinkom bržim vremenom od Kineza Honga Yanga.

Odvrtio je Dino film tog sudbonosnog dana.

- Ujutro smo kvalifikacije odradili malo lakše znajući da ne trebamo ići puno snagom. U finalu sam pratija Argentinca koji je bija pruga do mene. A Kineza niko nije ni vidija! Na kraju je ispala borba s njim, a presudija je ulazak u cilj na čemu smo radili dva tjedna prije prvenstva. Kad sam taka' tablu samo sam tija vidit broj jedan kraj svoga imena. I tako san završija prvi za stotinku!

Član splitskog PK Cipal prošle je godine u Dublinu postao europski prvak, sada je svjetski, a može li dogodine postati i paraolimpijski pobjednik u Tokiju?

- Sad više nije dovoljno samo sudjelovati, nego i osvojiti medalju jer se to od mene očekuje. Dat ću sve od sebe da dogodine ponovimo ovaj doček, ali s paraolimpijskom medaljom – poručio je Dino.

Ponos se mogao iščitati i na licima njegovih roditelja Zorana i Vere.

- Uh, žena nije mogla gledat utrku od stresa. Nije ni meni bilo lako, ali mora je neko gledat utrku! Pa san to bija ja, gleda san je na Dinovom laptopu – priča nam Zoran dok nam na mobitelu pokazuje snimku utrke.

Iako je paraplivanje individualan sport, Dino ne bi uspio bez pomoći svog stožera kojeg čine njegov trener i izbornik reprezentacije Slobodan Glavčić, fizioterapeut Tomislav Prusac te predsjednik Hrvatskog paraplivačkog saveza i predsjednik PK Cipal Roberto Zidar.

- Malo smo zatečeni i emotivno ispražnjeni – započeo je Glavčić i otkrio najveći problem priprema.

- Sve je bilo dobro do 10. kolovoza kad smo na testiranju imali bolji rezultat nego na Paraolimpijskim igrama. Dva dana kasnije Dino su ramena „otkazala“. Tu je naš fizio preuzeo odgovornost i vratili smo ga na rezultat koji je imao prije toga. A što se utrke tiče, tada prestaješ bit' trener i postaješ veliki navijač. Urlaš, galamiš... I tako završiš na vrhu – prisjetio se Glavčić.

Dino sada ide na zasluženi, doduše kratak odmor. Posvetit će se malo i obvezama na Kineziološkom fakultetu u Splitu gdje studira, a onda se vraća treninzima. Brzo će taj Tokio...

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Vodeni sportovi