Sport Ostalo

Više od sporta

Vozio se u Ladi, za doručak jeo slaninu i luk, a s nepune 22 godine bio je otpisan od svih: ovo je priča o čovjeku koji je 'upoznao samog sebe' i s dna se vinuo na svjetski vrh

Više od sporta

U našem serijalu 'Više od sporta' do sada smo vas navikli na sportaše čija je karijera osim talentom bila obilježena i kontroverzama, a nerijetko i skandalima.

Ipak, junak današnje priče iza sebe ne vuče skandale, tek poneku kontroverzu, a priča mu je svejedno nevjerojatna, moglo bi se reći i bajkovita. Jer, ako je neki hrvatski sportaš uz Gorana Ivaniševića i Luku Modrića zaslužio da se o njemu snimi film, to je definitivno Ivica Kostelić.

Kostelić je rođen 23. studenog 1979. godine u Zagrebu, a jedino što se sa sigurnošću znalo bila je činjenica da će baviti sportom.

Otac Ante, bivši rukometaš i rukometni trener koji je sa Zagrebom stigao i na prag reprezentacije Jugoslavije, bio je veliki zaljubljenik u sport. Osim rukometa u kojem je briljirao bavio se i skijanjem, plivanjem, auto trkama, a zbog svoje hiperaktivnosti vrlo često se ozljeđivao pa je dobio nadimak Gips.

Majka Marica također je bila rukometašica i kao logičan slijed nametala se misao da će se Ivica i njegova dvije godine mlađa sestra Janica baviti rukometom.

No, Ante je za svoju djecu imao drugačije planove. Razočaran stanjem u momčadskim sportovima, odlučio je usmjeriti u skijanje. Tvorac sportskog čuda jednom je prigodom rekao:

- Odlazim iz rukometa. O meni neće odlučivati neznalice. Trenirat ću svoju djecu, koja će me slušati. Bavit ćemo se skijanjem jer o uspjesima neće odlučivati suci i šarlatani, nego štoperica i egzaktni rezultati, rekao je Gips.

I vidjet ćete, stvorio je šampione.

Ali, kao što znamo, put do slave i uspjeha vrlo je često trnovit. Posebno ako si se odlučio baviti skijanjem u Hrvatskoj. Zemlji bez skijališta. Zemlji bez ikakve tradicije u zimskim sportovima. Ali, jednom 'luđaku' i njegovoj djeci to nije bio nikakav problem.

Dok su djeca bogatih roditelja iz bogatih skijaških saveza još uvijek snivala snom pravednika, Ivica Kostelić bio je budan. Budan u četiri ujutro, samo tri sata nakon što je stigao na skijalište u staroj očevoj Ladi. I dok su druga djeca uživala u delikatesama koje su nudili austrijski i talijanski hotelski restorani, Ivica Kostelić doručkovao je slaninu i luk.

Naslijedivši ljubav prema sportu i predanost onome čime se bavi, mladi skijaš nije odustajao nikada. Svaki je pad i poraz koristio da nauči nešto novo, a svaka bi pobjeda bila dokaz nevjerojatnog talenta i discipline.

Odricanje, prvi veliki uspjeh i početak problema s ozljedama

Već kao trinaestogodišnjak Ivica je počeo ostvarivati prve pobjede. Novinske stupce tada je, nažalost, punio rat, ali tu i tamo bi se sramežljivo pojavio i pokoji članak o dječaku koji skija. Nitko tome nije pridavao preveliku pažnju. Kakvo skijanje u Hrvatskoj, mislili su ljudi. Unatoč svim problemima i poteškoćama, Ivica i njegov otac bili su odlučni - Ivica će uspjeti.

Odricanje od svega što bi tinejdžera trebalo zabavljati i zaokupljati, Kosteliću sigurno nije bilo lako. Njegovi su vršnjaci upoznavali prve ljubavi, počeli izlaziti, uživali u čarima koje nudi to razdoblje života, a Kostelić je tada odrađivao treninge koje ni mnogo stariji i jači sportaši od njega ne bi mogli podnijeti.

Kruna dugogodišnjeg rada stigla je u Schladmingu 1997. godine, kada je na juniorskom Svjetskom prvenstvu Kostelić osvojio brončanu medalju u kombinaciji. Bio je to najveći uspjeh hrvatskog skijanja u povijesti, a da se rađa nešto veliko bilo je jasno i najvećim skepticima. Oni koji su Antu Kostelića proglašavali budalom jer sina i kći 'tjera da se ustaju u tri ujutro i skijaju po nekim glečerima' odjednom su promijenili ploču, kako to obično biva kada netko shvati da je bio u zabludi.

Ključan dio karijere većine sportaša jest prelazak iz juniorske u seniorsku konkurenciju. A vrijeme će pokazati da je malo tko imao teži prijelaz od Ivice Kostelića.

Kada su svi očekivali konačnu potvrdu talenta ovog mladića, dogodile su se ozljede. Tri je godine proveo po bolničkim krevetima zbog teških ozljeda koljena. Najprije su mu u Cortini d`Ampezzo stradali ligamenti zbog čega je morao propustiti Olimpijske igre u Naganu 1998.

Nastup na najvećoj sportskoj manifestaciji san je svakog sportaša, a možemo samo zamisliti kakav to udarac mora biti za 19-godišnjaka koji je sve što radi u životu podredio tom cilju. Oporavak je bio dugotrajan.

Ipak, Kostelić je bio spreman za nastup na Svjetskom prvenstvu u Beaver Creeku u Sjedinjenim Američkim Država 1999. godine. Da bi priča dobila još jedan dramatičan zaplet, Kostelić je ponovno potrgao ligamente. Nova ozljeda i propuštanje većeg dijela sezone.

Nova dugotrajna i mukotrpna rehabilitacija bili su pred njim. Momak od 20 godina do tada je prošao operacija i boravaka u bolnici koliko prosječna osoba ne provede za cijeloga života. Većina, ma zapravo gotovo svatko, odustao bi nakon toga. Ma kvragu i skijanje, zdravlje i život su iznad svega. Ali ne ako ste Ivica Kostelić. Jer njemu je san biti olimpijski pobjednik.

Povijesni uspjeh 'bivšeg skijaša'

Sezona 2000./01. konačno je donijela malo radosti, uknjiženi su i najbolji rezultati do tada, ali prva zvijezda obitelji bila je sestra Janica. Naznake nezapamćene dominacije u ženskom skijanju dobivale su obris, a stariji brat za kojeg je otac tvrdio da će postizati jednake rezultate bio je u sjeni.

No, da ne bude sve kako treba pobrinula se nova ozljeda. Ivica je imao nepune 22 godine života, a svi su ga, osim njega i obitelji otpisali. U očima javnosti on je bio bivši skijaš.

I onda je počela bajka. 25. studenog 2001. ušao je u povijest skijanja. Samo dva dana nakon 22. rođendana, sa startnim brojem 64 pobijedio je u slalomskoj utrci u Aspenu. Nikada prije i kasnije nitko nije uspio slaviti s višim startnim brojem. Kostelić je cijelom svijetu pokazao da je tu, a sebi potvrdio ono što nikada nije ni zaboravio. On je najbolji.

Do kraja sezone redali su se fantastični rezultati, a sve je završilo osvajanjem malog kristalnog globusa u slalomu. Ivica je uzeo titulu najboljeg slalomaša u toj sezoni.

Osobno razočarenje doživio je na Olimpijskim igrama u Salt Lake Cityju kada nije uspio završiti drugu slalomsku utrku. Ipak, unatoč Ivičinom posrtanju, obitelj Kostelić vratila se iz Amerike sa četiri medalje. Sestra Janica ostvarila je nezapamćen podvig osvojivši tri zlata i srebro. Mijenjale su se discipline, a konstanta je bila samo jedna - Janica na postolju.

Sezone koje su uslijedile donijele su potvrdu da je Ivica jedan od najboljih slalomaša svijeta, potvrda toga bio je i naslov svjetskog prvaka osvojen u St. Moritzu 2003. godine, a novi udarac ambicijama da postane i najbolji skijaš na svijetu donijela je nova ozljeda.

Mjesto sreće, Schladming, pretvoren je u mjesto tuge. Na mjestu gdje je sedam godina ranije osvojio brončanu medalju na juniorskom Svjetskom prvenstvu Ivica je 27. siječnja 2004. zadobio novu tešku ozljeda koljena i čekale su ga operacije u Baselu i novi dugi oporavak.

Kao i sve do tada, Kostelić je ponovno prebrodio teško razdoblje. Posvetivši se treniranju brzih disciplina odlučio se vratiti jači nego ikad i konačno ostvariti životni san. Osvojiti olimpijsku medalju.

Ostvarenje sna

I onda je došlo Valentinovo 2006. godine. Točno četiri godine nakon što je Janica osvojila zlato u kombinaciji u Salt Lake Cityju, Ivica je stigao do srebrne medalje u kombinaciji u Torinu. Skinuvši breme s leđa, Ivica je mogao nastaviti uživati u karijeri. A ono što će uslijediti pretvorit će ga u skijaškog besmrtnika.

Postao je svestran skijaš, sposoban konkurirati za postolje u svim disciplinama. Granica je bila nebo, ali uvijek je nešto malo nedostajalo za konačan iskorak. Janica je završila karijeru, a otac Ante mogao je biti posvećen samo njemu. To je bila, pokazat će se, ključna odluka u Ivičinoj karijeri.

Olimpijske igre u Vancouveru 2010. donijele su još dvije srebrne medalje, a ono što će donijeti početak 2011. ostat će zlatnim slovima upisano u povijest alpskog skijanja.

Sve je krenulo na utrci u Munchenu prvog dana 2011. godine. Kostelić je u utrci paralelnog slaloma upisao pobjedu koja ga je napunila samopouzdanjem. Samo u siječnju skupio je 999 bodova i odvojio se na, pokazat će se, nedostižnu prednost u ukupnom poretku Svjetskog kupa.

Tituli svjetskog prvaka i trima olimpijskim broncama pridodao je i naslov najboljeg svjetskog skijaša. Priskrbio si je titulu jednog od najvećih sportaša u hrvatskoj povijesti i jednog od najboljih sportaša svijeta te godine. Sjajnu sezonu zaokružio je broncom na Svjetskom prvenstvu.

Iduća sezona krenula je također vrlo dobro, i vrlo vjerojatno bi završila trijumfalno kao i prethodna da nije došlo do ozljede zbog koje je morao propustiti 11 utrka. Njegov izostanak iskoristio je Marcel Hirscher koji je, zanimljivo, od tada osvojio svaki sljedeći Svjetski kup.

No, ni to Ivicu nije pokolebalo u daljnjem radu. Zaredali su slabiji rezultati, ali Kosteliću odustajanje nikada nije bila opcija. Ni u puno težim trenucima karijere nego što je bila malo slabija forma.

Veličanstvenu karijeru zaokružio je i četvrtim olimpijskim srebrom osvojenim u Sočiju 2014. u kombinaciji, a komplet medalja skupio je na Svjetskim prvenstvima osvojivši srebro u kombinaciji 2013. godine.

Još je nekoliko godina skijao za svoj gušt, a oprostio se u Wengenu 13. siječnja 2017. godine. Otišao je na skijalištu koje mu je donijelo najviše radosti u karijeri, a trofejnu je karijeru završio s 26 pobjeda u Svjetskom kupu, četiri olimpijske medalje i tri medalje sa Svjetskih prvenstava.

Avanturist, gitarist i 'njemački vojnik'

No, nije Ivica medijske stupce punio samo fantastičnim skijanjem. Svojevremeno je dao jednu kontroverznu izjavu koju je kasnio morao pravdati.

- Na startu sam morao biti spreman i siguran u pobjedu kao njemački vojnik 22. lipnja 1941. godine.

Godine su Kosteliću trebale da se 'opere' od ove izjave i da objasni svima da nije fašist te da je izjavu dao pod dojmom gledanja jednog filma. Ustvrdio je nedugo nakon toga da je nacizam najveće zlo koje je zadesilo čovječanstvo pa se Ivica mogao koncentrirati na druge stvari.

A nije da ne pričamo o vrlo svestranom čovjeku. Još za vrijeme karijeru Ivica je pokazao da je i izvrstan gitarist, a on i Rainer Schonfelder nerijetko su zabavljali publiku svojim nastupima nakon skijaških utrka. Snimio je Ivica i nekoliko pjesama, a njegove izvedbe pjesme Johhny B. Goode i danas se prepričavaju na utrkama Svjetskog kupa.

Također, iako je nakon završene osnovne škole uzeo pauzu u školovanju i u potpunosti se posvetio skijanju, naknadno je završio srednju školu te je upisao studij povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 2016. godine je diplomirao te upisao magisterij.

Avanturistički duh Ivice Kostelića nije prestao izvirati na površinu ni nakon završetka karijere. Ivica je tako gumenjakom išao do Malte, odvažio se na avanturu putovanja do Grenlanda koja ga je umalo koštala i ozbiljnijih posljedica, s hrvatskom vojskom penjao se na Velebit, a najnovija avantura jest skijanje po vulkanima. Ekstremne hladnoće i teški uvjeti u ovom čovjeku bude dodatan inat. I dalje želi dokazati da je sve moguće ostvariti kada je čovjek predan onomu što radi.

Ivica je danas otac dvojice sinova koje je dobio sa svojom suprugom, bivšom islandskom skijašicom Elin Arnarsdottir, a sretni je par nedavno objavio da su na putu blizanci pa će obitelj Kostelić dobiti nove potencijalne šampione.

Ivica Kostelić je jedan od najvećih hrvatskih sportaša svih vremena. Ali i pokazatelj svima da se upornost i rad isplate. Mnogi koji su se suočili s nedaćama u životu, odustajali su na prvom koraku. Kostelić treba biti putokaz da je sve moguće.

Iz zemlje bez skijališta, nakon desetaka operacija stigao je na Olimp. I zato će više od svih sportskih uspjeha njegovo najveće nasljeđe biti njegov način života.

Ostale tekstove iz serijala 'Više od sporta' pročitajte OVDJE.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo