Sport Ostalo

četrdeseta obljetnica

Split se nije dovoljno zahvalio MIS-u s obzirom na 'darove' koje je tada dobio. Da nije bilo igara, bili bismo selo

četrdeseta obljetnica

U nedjelju, 29. rujna, 2019. godine navršilo se 40 godina od zatvaranja Mediteranskih igara (MIS-a) u Splitu. Iako je to sportska priredba niže kategorije u odnosu na europska i svjetska prvenstva i Olimpijske igre, četrdeseta obljetnica zaslužila je mnogo značajniju proslavu, koja je zasigurno bila mnogo skromnija od HDZ-ove proslave tridesetogodišnjice u nekoj, s oproštenjem, vukojebini.

Split se morao MIS-u dobrano odužiti na proslavi s obzirom na “darove” koje je tada dobio (još uvijek najbolji stadion u Hrvatskoj, plivački bazeni, sportska dvorana na Gripama, ukop pruge, Marjanski tunel, obnovljeno Hrvatsko narodno kazalište, dograđeni i preuređeni hoteli, elektroenergetski objekti…). MIS-om su profitirali i Trogir, Makarska, Sinj, Hvar, Šibenik, Zadar, Omiš, Supetar, Stobreč…

Split se kandidirao za organizaciju Mediteranskih igara u Izmiru 1971. (neuspješno) i u Alžiru 1975. (uspješno). Kandidaturu je prihvatio predsjednik SFRJ Josip Broz Tito i premijer Džemal Bjedić – kontakti su ostvareni preko ondašnje političke vrhuške Vladimira Bakarića, Jakova Sirotkovića i Hakije Pozderca.

Na igrama u Splitu sudjelovalo je 14 država, čiji su se sportaši natjecali u 26 sportova s 2408 sportaša. Da bi se igre u Splitu uspješno održale, 16. veljače osnovan je Komitet MIS-a (predsjednik Stane Dolanc, potpredsjednici Stipe Šuvar, Hakija Pozderac, Vjeko Viđak), a zatim je utemeljena Direkcija na sjednici Skupštine općine Split 7. ožujka 1977.

Direkciju je vodio Damir Dumanić s tajnikom direkcije Borisom Baranovićem i čelnicima sektora Silvijem Dvornikom, Zvonkom Zavoreom, Slavkom Žuljem, Stipanom Pleićem, Arturom Takačem (sport i tehnologija) i šefom službe za sport Mihovilom Rađom. Na kraju je 12. travnja 1977. organiziran Izvršni komitet MIS-a (predsjednik Ante Skataretiko, potpredsjednici Petar Bogunović, Vladimir Pezo, Artur Takač).

Nezaobilazno je ne spomenuti čitavu “armiju” sportskih radnika, studenata, srednjoškolaca i osnovnoškolaca, da se i ne govori o inženjerima, arhitektima, dizajnerima, koreografima, vojsci…

Himna (grč. pjesma, hvalospjev) reprezentativna je pjesma, najprije države, koja se pjeva ili svira u svečanim ili službenim prilikama. Riječ je obično o domoljubnoj pjesmi koja veliča povijest, tradicije i napore dotičnoga naroda. Može biti službeno priznata kao državna himna ili općeprihvaćena u narodu kao svečana pjesma (izvor Wikipedija).

Himna ima nacionalno i političko značenje. Španjolci imaju svoju himnu “Marcha Real” (1770.), Englezi “God Save The Queen” (1745.), Francuzi “La Marsellaise” (1792.)… Hrvatska ima svoju “Lijepu našu” (riječi Antun Mihanović, skladatelj Josip Runjanin) u najstarijem izdanju 1835. godine. Njezin original tiskan je u književnom listu “Danicza Horvatksa, Slavonska y Dalmatinska” (nositelj Hrvatskog preporoda) pod naslovom “Horvatska domovina”:

Lepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave dedovino,
Da bi onda čestna bila!
Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina,
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!
Vedro nebo, vedro čelo,
Blaga persa, blage noći,
Toplo leto, toplo delo,
Bistre vode, bistre oči;
Vele gore, veli ljudi,
Rujna lica, rujna vina,
Silni gromi, silni udi;
To je naša domovina!
Ženju serpi, mašu kose,
Ded se žuri, snope broji,
Škriplju vozi, brašno nose,
Snaša preduč malo doji
Pase marha, rog se čuje,
Oj, oj zvenči, oj, u tmine
K ognju star i mlad šetuje,
Evo t’ naše domovine!
Luč iz mraka dalko sija,
Po veseloj livadici,
Pčeme glasno breg odbija,
Ljubni poje k tamburici;
Kolo vode, živo kolo,
I na berdu, i v dolini,
I na berdu, i v dolini,
Mi smo, pobre, v domovini!
Magla, što li, Unu skriva?
Ni l’ to naši u jauk turobni?
Tko li moleč smert naziva?
Il’ slobodni, il’ su robni?
“Rat je bratjo, rat junaci,
Pušku hvataj, sablju paši,
Sedlaj konjče, hajd pješaci,
Slava budi, gdi su naši!”
Buči bura, magla projde, -
Puca zora, tmina beži -
Tuga mine, radost dojde, -
Zdravo slobost, - dušman leži!
Veseli se, tužna mati,
Padoše ti verli sini,
Ko junaci, ko Horvati,
Ljaše kervcu domovini!
Teci Sava bistra, teci,
Nit’ ti Dunaj, silu gubi,
Kud li šumiš, svetu reci:
Da svog’ doma Horvat ljubi,
Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašje bura vije,
Dok mu mertve grob sakrije,
Dok mu živo serdce bije!

Razne modifikacije teksta dovele su do današnje hrvatske himne bez izmjene melodije. Treba uočiti da je današnja himna Republike Hrvatske 1., 2., 13. i 14. kitica izvorne pjesme “Horvatska domovina”.

Ineresantno je da su “Lijepu našu” za vrijeme Drugog svjetskog rata pjevali ustaše i partizani. Tijekom narodnooslobodilačkog rata “Lijepa naša” nastavila je biti simbolom hrvatske političke tradicije i identiteta. Poslije rata nije ugašena, nego se u svečanim prigodama svirala nakon jugoslavenske himne. Prvi put u povijesti je službeno proglašena državnom himnom 29. veljače 1972., što je preneseno u Ustav Socijalističke Republike Hrvatske 1974., da bi to isto potvrdio i Ustav Republike Hrvatske 1990.

Prethodno napisano ima i edukativan smisao bez obzira na to što će ovdje biti postavljeno vrlo jednostavno pitanje: Zašto se svugdje izbjegava naglasiti da je na otvaranju VIII. Mediteranskih igara u Splitu 1979. godine nakon izvođenja jugoslavenske himne “Hej Slaveni” izvedena hrvatska himna “Lijepa naša”? Na tu činjenicu moramo biti ponosni, a mi kao da je grijeh spomenuti istinu ili je to možda moment koji osporava one koji stalno ponavljaju “Nije se smjelo…”, “Išlo bi se u zatvor…” Svašta. 

Nitko nema protiv da su dvije pjesme cjelovečernjeg programa Splitskog festivala na svoj način prerasle u istinske himne igara, “Kantata” Jure Kaštelana i maestralno djelo trolista Britvić-Runjić-Dragojević “Cvit Mediterana”, jer je uistinu 1979. “Cili Split bio sunčani lipi cvit Mediterana”, ali službene himne ne treba stavljati u drugi plan. Nakon izvođenja jugoslavenske himne “Hej Slaveni” izvela se i “Lijepa naša”, kad je i Tito stao u stavu mirno.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo