Sport Ostalo

izrada strategije

Vrijeme je za rješavanje sustavnih problema: dok klubovi gledaju samo sebe, nema sportskog boljeg sutra

izrada strategije

Splitski sport vapi za strategijom. I hrvatski isto.

I dok je potonja u završnoj fazi, samo što nije usvojena i ozakonjena, ova splitska je tek u začetku. Idejni fetus. Koji će sutra prvi put udahnuti zrak i ugledati svijet. U prvoj javnoj raspravi na temu “Strategija razvoja sporta grada Splita 2019. do 2027.”.

Brojne je sportske velikane dao grad pod Marjanom, dovoljno je prošetati Zapadnom obalom i vidjeti sve one ploče s imenima osvajača olimpijskih medalja. A to su samo olimpijci. Pamte se i veliki događaji, čudesni dočeci, dovoljno da Split tituliramo “najsportskijim gradom na svitu”.

No, nešto je krenulo naopako. Perjanice grada Hajduk i ex Jugoplastika već su godinama daleko od titula i nekadašnje slave, rukometni Split na rubu je ispadanja u treću ligu, vaterpolski tercet godinama tavori “u po vode”, ni blizu Jugu i Mladosti... Ima toga još, da sad sve ne nabrajam, toliko toga da je jedan čitatelj nekidan na našem portalu SD napisao komentar “Split – grad lošeg sporta”. Od najsportskijeg na svitu do - grada lošeg sporta!?

Naravno, ima i uspjeha, pogotovo u mlađim kategorijama, imamo državnih prvaka i prvakinja, imamo jako dobrih pojedinaca. Međutim, ukupna krvna slika nije dobra. Da Berket u Kaštelima nije izgradio bazen, od splitske Zente do Šibenika zemlja svjetskih prvaka ne bi imala niti jedan bazen na obalnom potezu dugom 80 kilometara (sinjski je 30 km “u kontinentu”). Istinabog, Makarska, Zadar, Rijeka, Vukovar, Sisak i Slavonski Brod imaju nove bazene, ali su Solin, Kaštela i Trogir bili bez. A svaki bi grad morao imati jedan.

Dio škola nema sportskih dvorana (jadna nam majka), nemaju osnovne uvjete za nastavu tjelesne i zdravstvene kulture. A neke koje imaju kakvu-takvu dvoranu nemaju kozlić i odskočnu dasku, neke čak ni balune. Pa ti vježbaj, p... ti materina. Zato, draga djeco, imate livadu.

U Njemačkoj, Švedskoj, Norveškoj i “sličnim zemljama” prije svega brinu o uvjetima za bavljenje sportom, amaterskim, profesionalnim i rekreativnim, tamo će i zadnju kunu uložiti u gradnju sportskih objekata. I nikad im dosta, stalno grade, stalno ulažu, nema “sela” i škole bez dvorane ili bazena.

I nije infrastruktura samo splitski problem. Hrvatska je, primjerice, tek lani dobila kakvu-takvu dvoranu za atletiku, Srbi grade već treću. Dalmacija nema ni jednu. Slično je i u gimnastici, klubovi koji dijele isti prostor tuku se za termine i sprave. I ne samo oni. Judaši splitskog Studenta povremeno čiste govna u svojoj dvorani i svlačionicama. Padne jaka kiša, pa kanalizacija vrati...

Otkako Javna ustanova sportski objekti Split mora sama namaknuti 40-ak posto godišnjih prihoda djeca koja se bave sportom de facto su postala problem, smetaju: jer dok djeca treniraju i tako carine termine, ustanova ne iznajmljuje, ne zarađuje...

Tjelesni odgoj od prvog do četvrtog razreda drže učitelji/ce razredne nastave umjesto da djecu u toj najvažnijoj razvojnoj dobi damo u stručne ruke profesora kineziologije, čime bi se djeca sto puta bolje razvijala i s vremenom usmjerila u sportove za koje su uistinu talentirana prema svim pokazateljima. Djeca bi dobila kudikamo bolji razvoj, sport bi dobio spretniju i pažljivo usmjerenu djecu, a riješio bi se i kronični problem nezaposlenosti profesora kineziologije. Što je najgore, i u sportskim klubovima treninge znaju voditi nestručne osobe...

Klubovi nemaju profesionalce, jer nemaju para za njih. Profesionalce koji bi osmislili projekte, akcije, u klubove donijeli novac s raznih pojila, podigli organizaciju na svim razinama. Nema se...

Loša infrastruktura i nestručni rad s djecom ključni su problemi, jednako kao i nikakva, jadna svijest pojedinca, odnosno cijelog nam društva. Velika većina gleda samo svoju pr ćiju, kako će užicati koju kunu više. Za svoj klub, za sebe. I apsolutno ih ne zanima opća dobrobit sporta/društva, u kom pravcu idemo. Većinu zanima samo lova, svi drugi samo su im konkurencija za onu šaku kuna što je na stolu.

Dio klubova postao je OPG od kojih njihove familije baš ugodno žive. U takvoj situaciji gdje većina vuče na svoju stranu i gleda samo svoje uske interese teško ćemo krenuti u sportsko bolje sutra. I u toj borbi za sebe, svoje kune i fotelje, sportaši, odnosno oni koji sport u Hrvata vode, razjedinjeni su na svim razinama. Od državne, jer tu imamo loše odnose dvaju krovnih sportskih tijela, do lokalnih. Od vrha do dna piramide svi se gledaju preko nišana. Je li važniji ovaj ili onaj sport, komu treba više love, čiji je uspjeh vrijedniji, pa podjela na pojedinačne i kolektivne sportove, žute i tamno zelene, lijeve i desne, bjelogorične i crnogorične... Svak za se travu pase.

I nikako da shvate da nema “ili”, da jedni ne isključuju druge. Da jedino udruženi, jaki, moćni, mogu sport u Hrvatskoj staviti/vratiti na razinu koju zaslužuje. Da dobije bolji status u društvu. Puno toga sam nabacio u želji da oslikam ono čime će se ljudi koji vode splitski sport baviti u izradi Strategije sporta grada Splita do 2027. godine. Nacionalni problemi su i lokalni, nema dvorana, bazena, opreme, struke, para, profesionalaca... ni u Splitu. I obrnuto, lokalni problemi su i nacionalni. I nisu samo sportski. Ali, od sportaša sve kreće, oni su ti koji sport moraju pozicionirati u društvu. I da, sport je puno više i šire od samih rezultata i medalja.

Kad nam sve škole budu imale dobro opremljene sportske dvorane, kad nam napućeni istočni dio grada bude imao barem jedan bazen, kad nam klubovi budu imali gdje trenirati i dovoljno termina, kad nam kineziolozi budu učili djecu u prva četiri razreda osnovne škole, kad nam masovnost i uvjeti budu na prvom mjestu, onda će to biti to. A iz te masovnosti, dobrih uvjeta i organiziranosti doći će i vrhunski sportaši.

Da znam, ragbijaši Nade prvaci su zadnjih stotinjak godina, košarkašice Splita prve su na tablici, kadetkinje Splita 2010 prvakinje su države, taekwondo Marjan radi čuda, imamo medalja u judu i drugim borilačkim sportovima, Jadran se diga’ u vaterpolu i plivanju... Svaka čast, ali nije to plod sustava našeg društva. Problema je puno više. Sustavnih problema.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Ostalo