Sport Hajduk

analiza učinka

Kritike sustižu junaka Hajdukova preporoda: evo što smo nakon deset kola vidjeli od Burića

analiza učinka

Ne pucajte u Burića, mogli bismo i to napisati kao lajt-motiv ovog teksta, a u tom smislu nas je preduhitrio predsjednik Marin Brbić koji je prigodom otvaranja vitrine u čast Ante Biće Mladinića govorio o trenutku Hajduka. 

O tome kako “jesmo razočarani nakon ovog, rekao bih mršavog boda u Puli”, kaže Brbić, te dodaje, “ali vas uvjeravam da smo na dobrom putu i da ćemo se na kraju sezone svi skupa radovati”.

Podvukao je predsjednik Brbić i kako su jasno komunicirali ciljeve za ovu sezonu. Jasno je, nije obećao titulu prvaka. Ni mi je ne tražimo. 

Međutim, trenutak je nakon 10 kola secirati mali dosje Burić. Trener Hajduka dočekan je u srpnju kao spasitelj nakon dramatičnog trenutka početka sezone i sramotnog ispadanja iz Europe od malteške Gzire United, a što je funkcijom platio dotadašnji kormilar Siniša Oreščanin.

Onda je “bijeli brod” preuzeo Damir Burić. Prokušani već trener za kojim se uglavnom žalilo otkako ga je naprasno u ljeto 2016. promijenio tada novi predsjednik Ivan Kos, tražeći pak svoja rješenja.

U trenutku kad se rulet predsjedničke vrteške nakon valjda tisuću dana vratilo natrag na polje Marina Brbića (uz interregnum Jasmina Huljaja) zapravo smo samo čekali trenutak kad će se na trenersko mjesto (zasluženo) vratiti i - Damir Burić.

Kroz minulih deset kola ispili smo s Burićem već i pehar meda, ali i čašu pelina. U jednom tjednu Hajduk je šampion, gotovo je s Dinamom, sad ili nikad! U idućem već, dojam je sasvim suprotan: ma kakvi, ništa od Hajduka, grozno, očajno...

Što smo nakon deset kola vidjeli od Burića:

 

 PLUSEVI

1. SPASITELJ

Došao je u opustošenu svlačionicu nakon sramotne eliminacije od Maltežana i bio je prijeko potreban pozitivan šok, preokret. Malo, pomalo, Burić je to i uradio, podigao momčad, osovio je na noge.

Već od prvog trenutka vidjelo se da problem umnogome promašenih priprema zbog tada lošeg stanja u klubu (sukob s Gojunom što se reflektiralo i na Oreščanina) Burić iznosi na svojim leđima. Sanira brazgotine, te momčad tegli, izvlači na površinu.

2. NAPADAČKI ŠTIH 

S Burićem se vratila okomitost, ranije bismo znali pisati kako se Hajduk zapliće u bezbrojna, beskrajna dodavanja vrteći se kao mačak oko vruće kaše uokolo protivničkog šesnaesterca.

Istina je da mu prethodnik nije imao sreću dobiti na vrijeme jednog Eduoka ili kasnije nekog a la Jakoliš, ali promjena u planu je bila vidljiva i po poziciji Caktaša koji se s “prisilnog” centarfora vratio u prirodniju mu ulogu “desetke”. 

3. SVLADAO DINAMO, NA VRHU!

Trebalo je čekati na Burićev povratak da Hajduk naniže toliko bodova da zasjedne na čelo. Ne računajući prvo kolo sa Carrillom, Hajduk je zadnji put bio lider u tijeku prvenstva još tamo s Burićem ujesen 2015. I evo ga opet.

Utakmica više-manje, ok, ali Hajduk je na vrhu ili pri vrhu, a posebnu ekstazu donijela je pobjeda nad Dinamom, koju je također u Poljudu zadnju upisao baš Burić, u proljeće 2016.  Oprostite, ali to nije slučajno.

MINUSI

1. FALI UIGRANOSTI

Ni sam Burić nije bio sretan ni nakon “akcije Petrinja”, ni svršetkom dvoboja u Puli. Burić sad sve više trpi i kritike.

Kao fali kombinatorike, prepoznatljivih akcija, da igra lakše teče, a protivnici će se sve češće zatvarati u klasične bunkere; Istra je igrala s Hajdukom kao Dinamo kontra Manchester Cityja, duboko u obrani, s duplim paketom igrfača u pre-pokrivanju protivnika.

2. FALI LI I BODOVA? 

Pitanje je sugestivno i što bismo zapravo htjeli, kruha svrh pogače? Koliko je lani Hajduk imao bodova u ova doba? Dobro, ali nije lanjska sezona mjerilo. Uglavnom, 20 bodova nakon 10 kola, dva su po utakmici. Nije malo.

Svih 15 doma, a samo pet u gostima. Jasna je opasnost da Hajduk postane domaćinska momčad, a bez pravog učinka vanka Poljuda, nema ni iskoraka prema vrhu. Gostovanja su kao rak-rana. Porazi u Koprivnici i Osijeku, a samo remi u Puli, kiksevi su. Zašto je tome tako? 

3. KAKO MIJENJATI?

Kad ode nizbrdo onda sve smeta. Kako je Burić primjerice mijenjao u Puli? Pisali smo već, zamjene nisu urodile plodom, a i sam bi trener sad drugačije uradio. Na primjer, da podsjetimo na klasik iz vremeplova hajdukologije, Tomislav Ivić nikad više u Eindhovenu ne bi izvadio Žungula, da stavi unutra Jovanića. U 50. minuti kod stanja 0:0. Bilo je to 1976., ali upamćeno i te kako.

Tako ni danas ne bi Burić opet vadio Bradarića usred pulske bitke, da ne znamo koliki žuti karton ima, a da ne govorimo o bolovima koji zacijelo nisu bili nepodnošljivi. Pitanje je zapravo je li širina kadra, ali mnoštvo sličnih igrača, zapravo treneru predstavlja problem? Da ga od viška glava boli?! Jednom Teklić, drugi put Delić. Širina kadra, a u biti sličnih igrača, ne mora uvijek biti prednost... Mora li se čvršće opredijelit?.

 

Da je imat miks, Šolta i Siks...

Ima ih koji tvrde da bi bilo najbolji imat miks Burićeva prethodnika Siniše Oreščanina, s aktualnim trenerom poznatim i pod nadimkom Šolta. Da je napravit miks, nazvan Šolta i Siks.

Burić bi unosio njemačku agresiju, okomitost, hajdučki nerv, konkretnost.

Oreščanin bi dodao svoje beskrajno učenje kombinatorike, ljepotu zbog ljepote (larpurlartizam), a što “bijeli” ruku na srce nisu imali ni prije, a evo ni poslije Oreščanina.

Da smiksamo Guardiolu Siksa i Kloppa Burića? Nikad se Hajduk nije bolje dodavao i pleo akcije kao u doba Siksa. Ali, ulazio bi rijetko u zonu udarca. S Burićem pak, dobilo se na okomitosti, šutiranju, agresiji, srčanosti, ali kombinatorika nekako pati, evo opet duge lopte, a još nema onih tečnih, nacrtano finih akcija kojima bi se razgradio protivnički bunker.

Uvijek je to tako, nikad zadovoljni, “oli fali uja, oli fali zeja”.

 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk