Sport Hajduk

dossier

Sportski direktor Hajduka često je osporavan: riješio se igračkog balasta iz Brancova doba, a doveo je nekoliko perspektivnih nogometaša koji bi trebali donijeti rezultatski iskorak

dossier

Ne znamo kako vi smatrate, uostalom, na portalu je živahno nadmetanje kako se valorizira učinak ili pak samo dojam o učinku Saše Bjelanovića, ali uz pluseve i minuse, nama se čini da sportski direktor Hajduka (koji je lani naslijedio Portugalca Marija Branca) radi – vrlo dobar posao.

Na djelu je kako bismo rekli "kemijska čistionica" zaostalih kadrova iz Brancova doba koji nisu više kompatibilni s ambicijama "bijelih", a mnogi od tih su - zalutali u Poljud. Istodobno je dovedeno (doveo je) nekoliko mladih, perspektivnih nogometaša, mladih reprezentativaca koji bi ubuduće trebali donijeti i rezultatski iskorak "bijelima", a potencijalno i dobru prodaju.

Ako se netko riješi balasta tipa Ahmed Said, Hysen Memolla, Steliano Filip..., a dovede mlade reprezentativce kao što su David Čolina, Ivan Dolček, Marin Jakoliš... trebali bismo mu aplaudirati, a ne ga osporavati, zar ne?!

Bjelanovića ne prati aklamacija kako radi dobar posao, nitko nije prorok u svome mjestu, a možda mu fali i malo reklame, pa da kao u epizodi Malog mista "Ko je višje da'" češće pobrojava sve svoje pluseve.

Nije ovo panegirik za Bjelanovića (javni govor za nečiju pohvalu), nego pokušaj projekcije, stavljanja crno na bijelo kako Bjelanović uspješno mijenja krvnu sliku Hajduka; da je neke islužene face poslao u ropotarnicu nevesele povijesti, te ubrizgao mlaz svježim krvnim zrncima što Hajduku moraju dati polet u bliskoj budućnosti.

Ako smo sretni da su u Varaždiniu na lijevoj strani ordinirali Čolina i Dolček, a tamo više nisu Memolla i Filip ili Fomitschow, netko je ipak zaslužan za to, zar ne?

S druge strane, e moj Saša, nisi ni ti bezgrešan, požurio je otkupiti Oleksandra Svatoka iz Zorje za odštetu, umjesto da je čekao do lipnja kad bi Svatok bio slobodan igrač. No, samo čas? Zar nam se ukrajinski svat Svatok nije u početku strašno svidio (kao uostalom i Borja Lopez), a onda je od gostovanja kod Gorice pa nadalje krenuo nizbrdo.

Ako ništa drugo, opet se interveniralo među stoperima, pa se nakon Borje Lopeza, a ranije i Georgija Terzieva, te Stipe Vučura i Bože Mikulića sad intervenira i sa Stefanom Simićem...

No, stoperi su najmanje problem, želimo reći da je najveća stvar što se u zimu minuciozno riješio igračko-financijskog balasta kao što su Filip, Said i Memolla, pa se onda pozdravio i s Fomitschowom (a otišao je i Ivanovski koji se nije svidio ranijem treneru). Sad odlazi i Lopez...

Istodobno, dovođenje mladih reprezentativaca kao što su Dolček, Čolina i Jakoliš, pa bivši kapetan mlade češke reprezentacije Simić, onda otkup vratara Posavca koji je bio na golu naše "do 21" selekcije, uz okladu da je Eduok novi Ohandza (zdravih koljena) zaokružuje dosadašnji ovoljetni Bjelanovićev učinak.

Lani je recimo pogodio sa Jairom, a čak se ni Jradi sad ne pokazuje kao loš, dapače.

No, nama je uvijek malo, uvijek može bolje.

Bjelanović je već starosjedilac u Hajduku, ugovor je potpisao u travnju 2016. godine, bio je u sjeni Marija Branca kao njegov suradnik, a lani je nakon Brancova odlaska pokušao pohvatati konce u turbulentnoj situaciji bez predsjednika i bez - portfelja.

Jasmin Huljaj kad je stigao odmah je procijenio da brže-bolje treba prodavati: kakva crna kupovina, još nam i razvojni kredit treba?! Bjelanoviću je ruke zavezao, te su prodali navrat-nanos Tomu Bašića. Potom su stigli Jairo i Jradi.

Ovog ljeta promijenila se strategija, uzimalo se, kupovalo, a tek onda prodavalo.

Temelj za takav preokret bila je prodaja Ante Palaverse, što je odrađeno – kvalitetno: Palaversa je zimus prodan i zadržan, druga je stvar što se nije uklapao u zamisli sad već bivšeg trenera Siniše Oreščanina.

Ujedno, prodan je i Domagoj Bradarić, njih dvojica za cca 12 milijuna eura ukupno, pa je bilo lakše dovoditi neke igrače, uložiti u otkup Posavca iz Palerma, dovođenje Dolčeka (500.000n eura Slavenu) i Čoline (700.000 eura Monacu), obećati Eduoku pristojnu plaću.

Uglavnom, nismo tu da a priori hvalimo Bjelanovića, ali da se realno, trezveno pogleda kako to Hajduk okreće stranicu. Uzima mlade hrvatske reprezentativce, a rješava se malo poznatih stranaca koji mu nisu donijeli puno dobra...

Dvije strane medalje

Plusevi

1. Riješio se Filipa, Memolle, Saida, zimus je to raščišćeno, odlazak Fomitschowa i Lopeza samo je dodatni plus;

2. Potpisi sa šestoricom igrača ovog ljeta, uvjereni smo, zaslužuju palac gore.

3. Palaversu je nakon prodaje uspio zadržati, druga je stvar što je to bila samo smetnja Oreščaninu.

Minusi

1. U Hajduku su prečeste promjene, kad shvatite da je Bjelanović u klubu od travnja 2016., ispada da je starosjedilac, je li to minus? Svi cirkuliraju, on je bacio sidro.

2. Je li užurbano dovođenje i ulaganje u Svatoka minus? Dajmo Ukrajincu vremena, napokon sve dok ga ne pre-prodaju ne znaš je li se izgubilo...

3. Da je na sceni češće, kao akter, govornik, umjesto što radi iza zatvorenih vrata, bi li ga onda javnost bolje tretirala? Da li istrčati na scenu "ja ovo, ja ono" ili je bolje raditi šutke? Trubilo se i prigovaralo mu se kako je ostao bez lijevih bekova i da nema nikakvu viziju, a on iz rukava puf – dvojicu. Skoro odjednom. I Dolček i Čolina. Što ćemo sad?! Minus je što je samozatajan.

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Hajduk