Sport Dalmacija u balunu

Pobjednički intervju

Predsjednici se ispunila rođendanska želja, prekinule su dominaciju Osječanki: Najveća nagrada je kad mi igračice kažu da sam im mater, baba, ma sve na svitu...

Pobjednički intervju

Krajem siječnja ŽNK Split proslavio je deset godina postojanja. Predsjednica kluba Vinka Fabjanac (65) tada je uz rođendansku tortu poželjela.

- Uf, da je nakon lanjskog kupa ove godine uzet i prvu titulu, napokon skinit Osijek, igrat Ligu prvakinja. To bi bija šlag na tortu.

No, nije Split osvojio (samo) prvenstvo, već i kup. U godini u kojoj klub slavi jubilej proslavio je i osvajanje duple krune! A kruna je to svega napravljenog u tih deset godina postojanja kluba. Spomen trofeja kod alfe i omege kluba Fabjanac odmah je izmamio osmijeh.

- Odnila sam pehare doma, još se budim i idem lijegat s njima. Na vitrini su uz krevet – priznala nam je Fabjanac.

- Nisam još ni svjesna svega, ali moraš bit sritan šta se sve tako lipo zaokružilo. Proslavili smo jubilej trofejima.

Dodali bismo i Ligom prvakinja.

– Viša instanca donosi i veće probleme u svakom pogledu. Ali kako smo dosad išli naprid korak po korak, nadam se da ćemo tako ić i dalje. Nadamo se da će nam LP donit novi iskorak. Ali svakako ne mislimo na ovome stat, nove snage će doć u klub. Dosegli smo limit, dalje od ovoga ne možemo. Veća novčana sredstva su potrebna da bi se napravio još kvalitetniji klub. Nema ovdje velike igračke baze, nemamo ni adekvatnog stadiona... - priča nam Fabjanac.

Intervju smo radili u Parku mladeži. Tu na pomoćnom terenu igraju utakmice, treniraju, ali zapravo su samo "podstanarke" (klub nema veze sa RNK Splitom). Svoje igralište nemaju, kao što zasad nemaju gdje igrati iduće sezone.

- Kreće licenciranje po uvjetima treće lige, više ne možemo igrati gdje smo igrale dosad.

A gdje ćete onda igrati?

- Klub koji nosi ime svog grada, prvakinje Hrvatske moraju negdi iselit jer nemaju di igrat. Možda je to Žrnovnica, Park mladeži... Traže stadion s 300 natkrivenih mjesta. Još tražimo rješenje. Ali u gradu su samo dva terena, od Mediteranskih igara se nije gotovo ništa izgradilo.

Što kažu u Gradu?

- Grad se nije oglasio ni po pitanju osvajanja duple krune, osim čestitke SSŠ-a. Problem su nam i dica, odnosno teren na kojem treniramo. Ne mogu dica trenirat zimi po buri, kiši u devet navečer.

Rekli ste da će nove snage doći u klub?

- Plan je da sportski direktor Alen Moharić preuzme mjesto predsjednika, sa željom da otkupi teren u gradu i napravi klupsko igralište. To je u njegovom pismu namjere. Kakva bi bila predsjednica kad bi zaustavila razvoj kluba? Smatram da sam napravila dovoljno za klub, a kruna svega se pokazala kroz ovu sezonu, naravno kroz Alenovu pomoć i dovođenje igračica.

Split je nastao 2009. godine.

- Krsto Vranješ, Jelena Glavaš i ja smo tu od osnutka. Koliko smo Krsto i ja kilometara napravili kombijem zbog ekipe, da smo radili u Prometa dobili bismo dobru penziju! Znali smo krenit na put u pet ujutro i vratit se u pet ujutro. Toliko je tada bilo novaca. Kad smo startali imali smo šest članova Uprave i tri igračice. Tri roditelja koji su participirali u vodstvu ŽNK Marjan su odlučila osnovat novi klub. Dvi godine sam se protivila tome, smatrala sam da grad triba imat jedan jaki klub. No, to nije išlo. Jedni su želili zadržat svoje, a tko oće radit novo... Tako smo krenili.

Rasli su skalinu po skalinu.

- Krenili smo sa kadetkinjama. Prve sezone bili smo dobri, da bismo 2011. bile treće. Kada su cure to prerasle osnovali smo seniorke. Dobili smo poziv da se priključimo prvoj ligi jer Ombla nije mogla igrat. Zagrizla sam, spržili smo 150 tisuća kuna za ekpresni ulazak i izlazak iz lige. No, došli smo do saznanja što tribamo napravit da bi bili u prvoj ligi. Iduće sezone smo ušle u prvu ligu u kojoj smo i sada. Dvaput smo osvojile kup, u četiri finala. Četiri puta bile smo druge u prvenstvu. Koliko sam se puta u suzama vraćala iz Osijeka... Jednu su nam utakmicu gori ispeškali, poveli smo 1:0, a po nevrimenu dali su nam gol da je naša vratarka nosila Schanzov ovratnik tri i po miseca i to dite je posli napustilo balun.

Kada vam je u ovih deset godina bilo najteže?

- Najteže su uvik bile financije. Kad bismo međusobno nekako osigurali sredstva za prijevoz, onda bi se javija problem di ćemo smistit igračice. Tada bi se pojavija Mario Gudelj iz Croatije iz Zmijavaca. To je čovik koji je klubu pomaga u svakom koraku, oko hotela, prijevoza, ručka. Kad bi mi bilo najteže nazvala bi Gudelja i rekla bih: "Ja dalje ne mogu". Kćer mu je igrala u nas, ali i kad je prestala i dalje nas je pomaga. Nisu to bili ekstra novci, ali ako ti fali kuna i netko ti je poklonija, da ti je puno. Dam ja i danas u klub.

Koliko ste novca dali klubu?

- Bolje je to i ne govorit.

Umjesto cifre, dobili smo pravi odgovor, ali i lijepu priču kako i male stvari mogu biti velike.

- Sićam se ide zima, igramo u Osijeku, vitar, nevera, dica su se na klupi smrzla. Nismo imali novaca za adekvatnu opremu. Došlo je lito i u Jake sporta akcija zimske jakete pale sa 600 na 300 kuna. Zovem Gudelja, dobili smo još popusta pa smo kupili i borše, trenerke. Svi su mi se smijali šta sam kupila jakete usrid lita, a ja sam bila najsritnija na svitu kad sam vidila igračice na klupi u jaketama, kapama, sve isto obučene. A ne da izgledamo ka roba na sušilu! Kad su u 11. misec igračice izašle iz autobusa na teren u Glavicama, Ante Milanović mi je reka: "Gospođo moja, ovo nema ni Barcelona." I dan danas nose te jakete, a prošlo je osam godina!

A najdraži trenutak?

- Osvajanje ova dva pehara. Teško sam prvo misto proživila. Kod rezultata 3:1 u Osijeku sam bila mrtav čovik (nap.a. Split je doma slavio 2:0, završilo je u Osijeku 3:3). Ali pokazalo se koliko su igračice karakterno jake. Na kraju su nas i njihovi navijači počastili, zapivali s nama, pojeli smo malo kulena... Ja sam imala više srca nego pameti, ali upornošću se prođe kroz sve. Treba za to i ostavit familiju, dicu. Sada su to već ljudi. Tada sam napuštala sve i odlazila s klubom. Nije bilo utakmice na kojoj nisam bila – priča nam Fabjanac.

- Ovo je nagrada, ali meni je svaka utakmica te dice bila nagrada, njihovo druženje. Za 60. rođendan su mi poklonile majicu s natpisom: "Moja dica misle da sam bankomat.". Mnogima sam uplatila i semestar, danas završavaju fakultete, a one to pamte. Kada nisu imale di spavat dolazile su kod mene na vikendicu. Tribala bi doć jedna, došlo bi ih pet ka da ova nije sama. Kod mene je bila i "karantena", a nikad je nismo imali, i to prije neke bezveze utakmice. Kada nema zavisti, kada daju sve jedna za drugu, to je onda ka familija.

Klub vam je kao dijete?

- Igračica Tea Pedić je rekla da sam im šofer, mater, baba, oružar, sve na svitu osim predsjednice. Ovaj klub mi dođe ka obitelj. Uša mi je pod kožu, a kad tu uđe vrlo teško izlazi. Samo sam molila Boga da mi čim manje uzimaju, a kamoli da je nešto uzmem od kluba. Imam vikendicu, bazen, u mirovini sam od 2010., ali đava me opet tanta u kombi, vozit... A doma me onda opet čekaju familijarne obveze.

Je li u pitanju potpuno ili djelomično povlačenje?

- Ako možeš kupit litru vode u redu, ali šta ako ti triba četiri? Samo neka mi nakon deset godina našeg truda klub ne dođe u situaciju da netko dođe na gotovo i sve sori. Dala sam obećanje da ću ostat pri klubu, nema veze na kojoj funkciji. Žele da budem počasna predsjednica. Moj uvjet je bija da idem na utakmice na koje budem tila, a to mi zavisi i o obiteljskoj situaciji. Zamišljeno je da se zaposli tajnik kao profesionalac. Dica će imati hranarine, ostaje trener Božo Miletić.

A igrački kadar?

- Dvije igračice dolaze, za treću smo još u pregovorima. Treba se pojačati za Ligu prvakinja. Možda će netko i otpasti, kao što je Bukovec našla angažman u Ajaxu iako mislim da nije dobro napravila.

U skupini LP od 7. do 13. kolovoza protivnice su domaći Harkiv iz Ukrajine, bjeloruski Minsk i Bettembourg iz Luksemburga?

- Napravit ćemo dobru ekipu. Pokušat ćemo učinit korak više, ali ako i ne uspijemo to ne znači ništa. Ako bude ostvareno i 80 posto onog iz pisma namjere onda je svjetla budućnost ovog kluba.

Sramota je da moramo žicat' tisuću, dvije kuna

Sa 159 tisuća kuna od Grada, klub nekako pokrije devet gostovanja. Za ostale susrete se snalaze.

- Taj iznos smo davno prerasli. Tih devet susreta pokrijemo jer zbog poznanstava pa dobijemo popuste za smještaj i slično. No, nikome nismo dužni – ponosno će Fabjanac.

- Što fali novaca daš iz svog džepa ili opet užicaš neki dinar, ali sramota je da klub na ovoj razini to mora za tisuću, dvije kuna. Ajde što je tako bilo u počecima, ali sada je sramota da netko ne zna da mi za svako gostovanje osim Neretve i Marjana moramo napravit bar 900 kilometara.

Da smo domaćini u LP, bankrotirali bi 

Split je želio domaćinstvo skupine LP.

- Da smo ga dobili s tih 140 tisuća eura koje dobiješ za organizaciju bismo bankrotirali. Noćenje s doručkom u Splitu je iljadu kuna, a tribaš ugostit sto ljudi, di su još autobusi... Ovako je bolje. No, boli me da smo izborili LP, a ne možemo je igrat u svom gradu.

Kroz Varoš u kopačkama i kratkim gaćama

Priča nam Vinka kako je Real Madrid nakon 117 godina složija žensku ekipu, kako FIFA i UEFA ulažu u ženski nogomet, da je milina gledat žensko SP, LP...

- Samo ne znam zašto u nas nema sluha za ženski nogomet. Još kad sam ja igrala za Jugoplastiku 1973., na stadionu Rome, kad je izašla talijanska reprezentacija to je bilo ka modna revija. Njima je to još u ono vrime bija posal, imale su plaću.

Fabjanac je trenirala rukomet.

- RK Split napustila sam ka golmanica i išla igrat balun. Bez obzira šta je rukometni klub tada bija uređen, ljubav prema nečemu je uvik jača od pameti. Meni u sportu nikad nisu bili važni prihodi nego ekipa, druženje. Igrala sam za Osmi mart i Jugoplastiku. Osam miseci sam igrala i u Zagrebu, ali srce je vuklo doma. Obukla bi se doma u Radmilovićevoj ulici i onda išla pješke do igrališta Dalmatinca. Zamisli tada u Varošu žensku u kopačkama i kratkim gaćama kako šeta do Dalmatinca na trening ili utakmicu. Ovo moraš volit da bi to radija. 

Želiš prvi znati vijesti o Hajduku?

SD Hajduk
Naslovnica Dalmacija u balunu