Novosti Hrvatska

'ne govorim napamet'

Policijski istražitelj pripremio kaznene prijave: Među nama mirno živi 50 ubojica s Ovčare. Znam njihova imena, imam i svjedoke, ali očito nema političke volje da se to procesuira

'ne govorim napamet'

Policijski istražitelj Nikola Kajkić sprema se uoči obljetnice pada Vukovara podnijeti kaznenu prijavu protiv osoba koje su, prema njegovim saznanjima, počinile zločin na Ovčari. A koje i danas žive na teritoriju Republike Hrvatske, i koje su dostupne hrvatskom pravosuđu.

Kajkić prijavu neće podnijeti kao voditelj radne skupine za istraživanje ratnog zločina na Ovčari, jer je s te pozicije u siječnju 2018. smijenjen. Neće je podnijeti ni kao policijski istražitelj, jer je protiv njega u ljeto iste godine pokrenut disciplinski postupak. Podnijet će je kao običan građanin. U prijavi planira navesti svjedoke i dokaze koji otkrivaju koji su to ljudi počinili i zataškali najveći i najkrvaviji zločin u Domovinskom ratu.

– I dalje tvrdim da se na području Vukovara i okolice nalazi između 40 i 50 osoba koje su sudjelovale u mučenju, zlostavljanju i ubojstvima ratnih zarobljenika na Ovčari, odnosno premještanju grobnica. Za to imam i svjedoke, ali očito da ne postoji politička volja da se to procesuira iako su te osobe dostupne našim institucijama – tvrdi u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju Kajkić.

Gdje je bio dožupan?

U vrijeme kada je smijenjen, nagađalo se da priprema uhićenja četrdesetak osumnjičenih za Ovčaru. Jedan od onih s kojima je Kajkić tijekom istrage razgovarao bio je i Đorđe Ćurčić, vukovarsko-srijemski dožupan iz redova SDSS-a. Ćurčić je prošle godine tvrdio da je u vrijeme rata u Vukovaru bio u Bosni, da se sredinom studenog vratio na poziv VUPIK-a, tvrtke u kojoj je radio, i to u okviru radne obaveze, kako bi se spasili strojevi i pokupio jesenski urod. Da je doista bio na Ovčari, ali kao običan radnik, civil. Da nije nosio oružje, niti bio ni u jednoj postrojbi. Da nije nikoga ubio i da u zločinu na Ovčari nije sudjelovao na bilo koji način.

– Po mojim saznanjima, Đorđe Ćurčić bio je pripadnik druge čete prvog voda Negoslovačkog bataljona, imao je vojnu SMB uniformu i automatsku pušku s drvenim kundakom. Dakako da je imao veliku moć na Ovčari, a to potvrđuje i činjenica da je zahvaljujući njemu bez suglasnosti ijednog oficira JNA-a spašen život Ivanu i Janji Vukojević. No, to ga ne abolira za ono što je činio nakon tog spašavanja, toliko vam sada smijem i mogu reći. Đorđe Ćurčić vrlo dobro zna da ja znam točno šta je on tamo radio – tvrdi nam Kajkić.

I pritom, kaže, ne govori napamet.

U deset mjeseci tijekom kojih je vodio predmet “Ovčara” obavio je razgovor s više od 300 osoba. Poligrafski ispitao preko 30 osoba. Izvršio opservaciju i pregled terena, mjesta masovnih grobnica na preko 20 lokacija, pribavio preko 30 tisuća pisanih dokumenata i više od 200 sati videomaterijala. Početkom 2018. godine, međutim, predmet je iz vukovarsko-srijemske prebačen u Policijsku upravu osječko-baranjsku, gdje je oformljena radna skupina.

– Od tada pa do danas u protekli 21 mjesec po mojim su saznanjima podnijeli kaznenu prijavu protiv Spasoje Petkovića, zvanog Štuka, za ubojstvo francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera, i protiv Nikole Dukića, zvanog Giđa, za ubojstvo Darka Kovačića Koleta i Ivana Vulića Salaša u neposrednoj blizini hangara 20. studenog 1991. godine. Podnijeli su i kaznenu prijavu protiv mene za sastavljanje službene zabilješke te smijenili voditelja radne skupine Roberta Hruškara, a da nikada javno nisu objasnili zašto – rezimira Kajkić rad svojih nasljednika.

Pronalazak grobnica

Ni Dukić ni Petković nisu dostupni tijelima hrvatske vlasti. Dukić u Srbiji služi kaznu zatvora do 2049. godine, a Petkoviću je, kao zaštićenom svjedoku na beogradskom suđenju za Ovčaru, promijenjen identitet. Prema Kajkićevim saznanjima, niti Dukić, a niti Spasoje Petković nisu izvršili ubojstva za koja ih se tereti. Za razliku od njih, smijenjeni istražitelj zločina na Ovčari uvjeren je da zna imena pravih krivaca. I spreman ih je ovih dana javno objaviti.

On tvrdi i da na širem području Ovčare postoje još dvije masovne grobnice: jedna s posmrtnim ostacima 14 osoba, a druga s posmrtnim ostacima između 50 i 57 ubijenih osoba.

– Nažalost, te dvije grobnice su nakon što je 1992. godine otkrivena masovna grobnica na Vorgincu s posmrtnim ostacima 200 osoba premještene. Počinitelji ovih zločina su, u strahu da će se otkriti i te dvije druge grobnice, izvršili njihovo premještanje na druge lokacije – objašnjava Kajkić. Premještanje je izvršeno odvojeno.

– Za premještanje veće grobnice odgovoran je i to je napravio Cvjetin Jović sa svojim sinom Slobodanom Jovićem. Inače su živjeli na području Ovčare od 1995. do 1997. i onda su ih službe prebacile u Norvešku, i sada tamo žive. Drugu grobnicu s 14 tijela premještao je čovjek koji još uvijek živi u Negoslavcima. Njegove podatke dostavio sam ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću.

Taj je čovjek sam priznao da je to učinio i opisao je način na koji je to učinio. Stoga sam mišljenja da ako se želi, ako se ima volje i ako se zadatak povjeri stručnoj osobi, ostaci se mogu naći u vrlo kratkom i razumnom roku – uvjeren je Kajkić.
Nikola Kajkić uvjeren je da je suđenje na Specijalnom sudu u Beogradu lažno iskonstruirala srpska obavještajna služba.

– A mi bismo, kao naivni, trebali u sve to povjerovati i prihvatiti. Razgovarao sam s većinom onih kojima se sudilo u Beogradu, kao i s onima kojima se nije sudilo, a bili su involirani u taj ratni zločin. Uspoređujući njihove izjave i saznanja s izjavama koje su davali pripadnici srpske manjine koji su u to vrijeme bili u paravojnim četničkim snagama, neosporno zaključujem da je istina sasvim drugačija od one koju je napisao beogradski sud. Upravo iz tog razloga ne mislim i neću odustati dok se ne sazna prava istina. I dok se ne procesuiraju svi zločinci za taj okrutni, nemili zločin – kaže Kajkić.

'Hrvatska nije smjela dopustiti da u proces mirne reintegracije uđe bez pripremljenih predmeta'

– Hrvatska nije smjela dopustiti da u proces mirne reintegracije uđe bez pripremljenih predmeta za zločine počinjene na Veleprometu, Ovčari, u Borovokomercu, Borovu Selu, Trpinji, Petrovoj Gori, Negoslavcima… U tom su trenutku svi počinitelji još življeli u Podunavlju.

Nevjerojatno je da je DORH procesuirao Zorana Stevića 2000. godine zbog krađa, a da ga tijekom dvogodišnjeg boravka u zatvoru nitko nije ispitao zbog zločina koje je počinio na Ovčari i Veleprometu. Apsurdno je i da u našem zatvoru nakon izručenja iz Crne Gore već tri godine sjedi Zoran Stanković, zvan Kesega, a da ga nitko nije ispitao za druge zločine za koja ima saznanja – navodi Nikola Kajkić.

'I nadalje stojim pri tvrdnji da sam učinio sve kako je trebalo'

Kajkića se sumnjiči da je lažirao službenu zabilješku o navodno silovanoj ženi.

– Uistinu je točno da sam u službene prostorije pozvao i obavio informativni razgovor sa ženskom osobom za koju sam dobio informacije od više građana srpske manjine i svjedoka zločina da je silovana. U tom trenutku nisam znao da se ona nakon nekoliko silovanja zaljubila u počinitelja koji je bio oženjen čovjek, te da su ostali u ljubavnoj vezi. U prostorijama policije ona mi je većim dijelom opisala događaj silovanja.

Nekoliko dana kasnije pozvali smo i silovatelja, koji je pao na poligrafu za njezino silovanje.

Kajao se i opravdavao i nudio suradnju jer ne želi javnu sramotu za nešto što je učinio u mladosti. Nudio nam je informacije da ga ne teretimo za silovanje.
Kada smo nakon nekoliko dana ponovno otišli do žene na njezinu adresu, ona je promijenila iskaz i tvrdila da nije bilo silovanja, zbog čega sam kontaktirao DORH i svojeg načelnika.

I nadalje stojim pri tvrdnji da sam učinio sve kako je trebalo. Žao mi je samo što počinitelja nisam odmah uhitio, no pokušao sam jednim udarcem dobiti dvije stvari: i počinitelja silovanja i suradnika za zločin na Ovčari. Na kraju sam ja izvukao deblji kraj – zaključuje Kajkić.

 

Naslovnica Hrvatska