Novosti Hrvatska

S FAKSA na posao

Liječnici bez dana staža: upoznajte mlade splitske doktore koji su počeli raditi odmah nakon diplome; 'Govorili su nam da smo premladi, da ne znamo ništa... Ne bojte se, imamo znanja!'

S FAKSA na posao

Najvažnije je kako se postavite u razgovoru sa pacijentom. Bilo je i onih koji bi mi rekli da sam ja puno mlad i da ne znam ništa, ali bi onda tijekom razgovora promijenili mišljenje

Nema straha, iako smo iz "studentskih klupa" uskočili u bijele kute i započeli raditi kao liječnici. Kod nas je znanje "friško", mozak pun podataka, željni smo rada, dokazivanja i učenja.

Naši pacijenti sa 100-postotnom sigurnošću mogu doći kod nas, posvetit ćemo im svu pažnju i donijeti najbolju odluku za njih, kazuje dr. Mihael Plosnić (24), doktor medicine iz Splita, koji je jedan od trojice mladih liječnika koji su se samo nekoliko dana nakon završenog Medicinskog fakulteta zaposlili u Domu zdravlja Splitsko-dalmatinske županije (DZ SDŽ).

Doduše, za sada samo mijenjaju svoje starije i iskusnije kolege koje su na godišnjem odmoru ili bolovanju, tako da "lutaju" od jedne do druge ambulante.

Dr. Plosnić i dr. Josip Vickov iz Splita dočekali su nas u uredu dr. Marka Rađe, ravnatelja DZ SDŽ-a, gdje smo malo popričali s njima o prvim "radnim" dojmovima.

- Diplomirao sam 27. lipnja ove godine, završio sam fakultet u roku, a počeo sam raditi već 1. kolovoza, nakon samo nešto više od mjesec dana od završetka faksa. Vidio sam da je raspisan javni natječaj za zamjene, javio sam se, prošao i sada radim. Prva mi ja ambulanta bila na Školskoj poliklinici, pa Kman, potom Žnjan, pa pedijatrijska ambulanta u Kaštel-Starom i sada sam ponovno u ambulanti obiteljske medicine na Dječjem dispanzeru - kazuje dr. Plosnić.

Naš sugovornik kaže da ga nije bilo strah sjesti odmah u doktorsku fotelju nakon teškog šestogodišnjeg studija.

- Ma iskreno, po meni bi bilo puno bolje kada bi još uvijek postojao staž. To bi bilo idealno, ali kako staža više nema, moramo se prilagoditi. Ako nema staža, ne znači da mi mladi liječnici nemamo znanja. Imamo ga, itekako.

Imali smo vrlo dobro školovanje i svatko od nas koji se odlučio za ovaj poziv, ako je ozbiljno shvatio studiranje, mogao je jako puno naučiti. Na splitskom Medicinskom fakultetu rade i uče nas vrhunski liječnici i predavači i od njih se može jako puno naučiti. Uz to, na šestoj godini studija imali smo rotacije po Hitnim prijamima u KBC-u Split, gdje smo morali "odraditi" 200 sati, što je oko 40 dana, kazuje dr. Plosnić.

Kako kaže, tih 200 sati jako mu je puno značilo, jer je imao interakciju sa pacijentima.

Zanimalo nas je je li bilo "panike" i straha od samostalnog rada.

- Panike je bilo samo prva dva sata, ali nakon toga je nestala. Pa, cijeli svoj život sam se pripremao i maštao kako će to biti kada počnem raditi kao liječnik. Do moje prve ambulante na Školskoj poliklinici je ambulanta dr. Darije Tudorić-Gemo, koja je puno iskusnija kolegica koju sam u svakom trenutku mogao pitati ako mi nešto nije bilo jasno ili ako sam imao neku dvojbu. Puno znači kada imate iskusnog kolegu koji vam želi pomoći savjetom - govori dr. Plosnić.

Mnogi su "puhali" kada su mediji objavili kako će tek završeni liječnici moći raditi bez staža i brinuti se o zdravlju građana. Međutim, ako ćemo suditi po našim sugovornicima, Hrvati i Hrvatice mogu biti mirni jer je njihovo zdravlje u dobrim rukama.

- Ma najvažnije je kako se postavite u razgovoru s pacijentom. Bilo je u ovih proteklih mjesec i nešto dana onih koji bi mi rekli da sam ja puno mlad i da ne znam ništa, ali bi onda tijekom razgovora sa mnom promijenili mišljenje. Ja bih takvim "nevjernim Tomama" uvijek rekao kako sam im ja najsigurniji liječnik, jer sam tek nedavno završio fakultet i imam gomilu znanja u glavi. Ljudi su u početku nepovjerljivi, ali ja sam taj koji ih mora opustiti i pridobiti njihovo povjerenje - kaže dr. Plosnić.

Dr. Josip Vickov diplomirao je 5. srpnja na Medicinskom fakultetu u Splitu, a počeo raditi 30. srpnja, i to u Zračnoj luci u Splitu, u tamošnjoj ambulanti. Od tada je na zamjenama.

- Treba imati samo malo kuraže i vjerovati u sebe. Na rotacijama u bolnici svatko od nas nauči onoliko koliko se sam angažira. Ako želiš učiti i naučiti, možeš bez problema - govori dr. Vickov.

Tko su im najčešći "gosti" u ovih mjesec dana rada?

- Stariji svit, ljudi u trećoj životnoj dobi. Oni su standardni i stalno dolaze. Ovoga ljeta, od kada sam ja počeo raditi, najčešće su dolazili zbog upala uha, a sada su u "điru" alergije. Nažalost, moram reći da ima i puno slučajeva karcinoma, odnosno imam dosta pacijenata koji traže uputnice za onkološke preglede. Od desetak pacijenata kojima dnevno ispišem uputnice za preglede kod specijalista, njih četiri do pet uputnice trebaju za odlazak kod onkologa. Uz to, gotovo stalno u moju ordinaciju dolazi stotinjak istih ljudi koji najčešće trebaju lijekove, kazuje dr. Vickov.

Doktor Plosnić još čeka svoju prvu plaću, a dr. Vickov je dobio za dva dana rada u srpnju, plus jedan prekovremeni rad.

- Je, dobio sam 500 kuna, a prva prava plaća će biti uskoro. Ma, plaća za sada i nije toliko bitna, puno je bitnije iskustvo koje ću dobiti.

Koliko sada vidim i kako sada tumačim ovaj posao, najvažnije je kako se postaviš prema pacijentu. Ako je on nepovjerljiv prema meni, moram učiniti sve da bih stekao njegovo povjerenje, ali nikada liječnik ne smije dopustiti da pacijent vodi "glavnu riječ". Mora se znati tko je liječnik, a tko pacijent. Znači, stav je vrlo bitan. Ako se postaviš "mekano" i ako pacijent osjeti da može manipulirati liječnikom, neće to na dobro završiti. Gard je vrlo bitan - govori dr. Vickov.

S njim se slaže i dr. Plosnić.

- Ako pacijent nije suradljiv, recimo zbog moje mladosti i zbog moga, kako on misli, neiskustva, ja moram biti taj koji će voditi glavnu riječ i koji mora dokazati pacijentu da se tu ne nalazim "slučajno" - kaže dr. Plosnić.
Dvojica liječnika misle ostati u Hrvatskoj.

- Ne jurim ja za novcem, željan sam znanja. Želja mi je raditi u Hrvatskoj, ali svakako doškolovanje želim obaviti u inozemstvu. U Italiji ili SAD-u - govori dr. Plosnić.

Njegov kolega dr. Vickov slično razmišlja.

- Želja mi je raditi u Hrvatskoj, kao i velikoj većini mojih mladih kolega. Međutim, za to trebaju svima nama biti ponuđeni dobri uvjeti, prvenstveno mislim uvjeti rada i usavršavanja. Ako to u budućnosti ne bude tako, tko zna gdje će nas "liječnički putevi" odvesti - govori dr. Vickov.

Obojica naših mladih sugovornika vide sebe u budućnosti među liječnicima kirurške struke. I jednome i drugome kirurgija je "opsesija". Kako kažu, tu odmah vidiš kada si nešto "popravio".

 

Naslovnica Hrvatska