Novosti Hrvatska

gorući problemi

Svaki slobodan kvadrat u Dalmaciji iznajmljuje se turistima, podstanari sve očajniji; Pravobraniteljica navodi primjer jedne učiteljice i samohrane majke troje djece

gorući problemi

Pučka pravobraniteljica Lora Vidović za Slobodnu Dalmaciju komentira najnovije događaje koji, zbog svojih reperkusija, što medijskih što pravnih, najozbiljnije "kandidiraju" za njezino iduće godišnje izvješće, odnosno preporuke za otklanjanje sustavnih nedostataka i nepravilnosti, kojih je u posljednjem izvješću imala ravno 209.

Naglasili ste kako je prema statističkim podacima MUP-a za 2018. broj kaznenih djela počinjenih iz mržnje u porastu, pri čemu je nacionalna pripadnost žrtve najučestaliji motiv. Slične primjere smo ovih dana imali na otoku Braču i u Dubrovniku, u napadima na sezonske radnike. Zakone koji definiraju takve pojave imamo, u čemu je onda problem?

- Godinama ukazujemo da se zločini iz mržnje nedovoljno prepoznaju, kao i da se neadekvatno procesuiraju, sankcioniraju te javno osude što pridonosi općoj atmosferi netolerancije, ali dovodi i do budućeg neprijavljivanja zbog nepovjerenja žrtava da će im institucije pružiti adekvatnu zaštitu. Tijekom 2018., prema nama dostupnim podatcima, sudovi su donijeli odluke u 9 predmeta zločina iz mržnje, 8 osuđujućih i jednu oslobađajuću, no počinitelji su kažnjeni uvjetnim kaznama zatvora ili radom za opće dobro pa nije za očekivati da će takve kazne imati odvraćajući učinak. Očito je da je potrebno i dalje educirati stručnjake primjenjuju zakonske odredbe o zločinima iz mržnje, ali prava se promjena može postići tek odgojem i obrazovanjem.

Jesu li reakcije pravne države pravovremene i dosljedne, izostaje li snažnija osuda takvih događaja?

- U društvu se mora otvoriti prostor za dijalog, bez kojeg nema međusobnog uvažavanja. Pritom, najveća je odgovornost političara, saborskih zastupnika i nositelja najviših državnih dužnosti, koji moraju jasno i nedvosmisleno osuđivati ne samo nasilje kojemu svjedočimo, već i sve društvene anomalije koje tom nasilju prethode.

Primjerice, sve češće u javnom prostoru možemo čuti poruke neprihvatljivog sadržaja, društvo se polarizira, u cilju obračuna s neistomišljenicima u političkoj se areni koristi populistička retorika, i to na gotovo svim društvenim razinama, medijima i platformama. Recimo, jedan zastupnik je putem Facebooka poslao zastrašujuću poruku o nedovršenom poslu saveznika u svibnju 1945., dok je drugi sa saborske govornice nazivao novinare štakorima i moralnim tifusarima. Nažalost, osude takvog govora ponekad potpuno izostaju. Stoga ne treba čuditi da nagomilana negativna atmosfera i netolerancija u društvu prerasta i u fizičke napade.

Imamo li sve navedeno u vidu: je li današnja Hrvatska netolerantna zemlja? I koliko je to u neskladu s forsiranjem imidža poželjne turističke destinacije?

- Konotacije koje netolerancija može nositi turističkom imidžu manje su važne, premda mogu imati gospodarske posljedice. Važnije je izgraditi tolerantno društvo radi nas samih koji živimo u Hrvatskoj danas i naše djece kojoj ćemo ovo društvo ostaviti.

Stereotipi i predrasude

Kako objašnjavate što su počinitelji kaznenih djela počinjenih iz mržnje uglavnom – mladi ljudi, dakle, oni koji su rođeni nakon Domovinskog rata? Je li tu zakazao i obrazovni sustav?

- Činjenica da su počinitelji uglavnom mladi ljudi je zabrinjavajuća, ali nije iznenađujuća, jer Hrvatska još nema obrazovanje za ljudska prava i odgoj o vrijednostima uvažavanja različitosti, tolerancije i dijaloga. Rat koji je završio prije 25 godina sigurno ne bi trebao imati neposrednu vezu s njihovim današnjim ponašanjem jer tada nisu ni bili rođeni.

Naravno, mladi reflektiraju okolinu u kojoj žive i ponašaju se u skladu s njenim vrijednostima, a to nas, na žalost, dovodi do ovakvih situacija kao u Supetru.

Izbacivanje s popisa lektira za osnovce knjiga poput "Dnevnika Anne Frank" sigurno neće pomoći u tom smislu? Što očekujete od najava novog kurikuluma, može li on pomoći educiranju mladih da postanu tolerantniji?

- Društvo u kojemu različitost ne dovodi do diskriminatornog postupanja najbolje se može postići kroz građanski odgoj i obrazovanje za ljudska prava. Na žalost, nije uvažena naša preporuka iz Izvješća za 2017. da se uvrsti u kurikulum kao samostalni predmet, već će ostati međupredmetna tema u osnovnim i srednjim školama, no i to je bolje od ničega. Pritom, svakako treba provesti sustavne edukacije nastavnika o načinima uključivanja građanskog odgoja kao međupredmetne teme, učenike treba upoznati sa svih 17 zabranjenih diskriminacijskih osnova, ili jednakosti i nacionalnoj ravnopravnosti kao nekima od temeljnih vrijednosti ustavnog poretka. Osim toga, potrebno je raditi i na izgradnji stavova koji ne proistječu iz stereotipa i predrasuda, jer nekritičko preuzimanje neutemeljenih slika o određenih društvenim grupama može dovesti do visoke socijalne distance i diskriminacije.

Kakav je neki vaš generalni dojam kad je riječ o komunikaciji u javnom prostoru. Je li digitalizacija, usvajanje novih medijskih platformi, portala i društvenih mreža, doprinijela i širenju demokratske pismenosti i tolerancije, ili je zapravo samo olakšala prodor netolerantnih i mrzilačkih ideja, daleko od vrijednosti na kojima društvo deklarativno počiva?

- I jedno i drugo - internet i društvene mreže imaju veliku ulogu u širenju svijesti o ljudskim pravima, no s druge strane su otvorili i javni prostor za netolerantan govor i mrzilačke poruke. Otkako su 2016. tehnološki divovi s Europskom komisijom potpisali Kodeks postupanja u borbi protiv nezakonitog govora mržnje na internetu, uspostavljen je europski standard za rješavanje tog problema. No, zbog različite uspješnosti pojedinih platformi, nije isključeno ni da EU propisom uredi što je govor mržnje. To bi bilo korisno i na nacionalnoj razini jer sada te definicije nema, a odluku o u svakom konkretnom slučaju daje sud.

Ohrabruje da se i Hrvatska, najavom donošenja Zakona o sprječavanju neprimjerenog ponašanja na društvenim mrežama, priključila jačajućem europskom trendu zauzdavanja neprihvatljivog online ponašanja, no pritom treba paziti da se ne ode u drugu krajnost i Zakonom neprimjereno ograniči sloboda govora. No, za dobro pravno rješenje u izradu zakona bi svakako trebalo uključiti osim medijskih i pravnih, i IT stručnjake i predstavnike civilnog društva.

Dobar primjer iz Mokošice

U godišnjem izvješću upozorili ste i na sve izraženiji problem stambene politike u turističkoj Dalmaciji, posebno na otocima, pri čemu se gotovo svaki slobodni stambeni kvadrat daje u turistički najam, zbog čega su podstanari u sve nezavidnijoj situaciji. Više je ranjivih skupina pogođenih apartmanizacijom obale, od studenata do socijalno ugroženih. Kako riješiti takvu situaciju? Brojne jedinice lokalne samouprave više nemaju prostora na kojima bi se moglo graditi, primjerice, POS-ove stanove?

- Mnogima su stanovi na tržištu preskupi, pogotovo na obali i otocima. Primjerice, pritužila nam se učiteljica u osnovnoj školi i samohrana majka troje djece, jer na otoku u kojem radi ne može kupiti niti iznajmiti stan jer su preskupi ili se daju u višestruko isplativiji turistički najam. To je ključno pitanje održivosti lokalne zajednice jer je i visoka cijena stana i troškova života često razlog što se mladi nakon fakulteta ne vraćaju u svoje gradove pa nedostaje ne samo učitelja, nego i liječnika i drugih stručnjaka. Međutim, da ima i kvalitetnih ideja pokazuje model POS-a koji Grad Dubrovnik planira u Mokošici i kojim bi se moglo, barem donekle, odgovoriti na ovaj problem.

Da kao društvo očito teško izvlačimo neke pouke govori i vaša primjedba iz posljednjeg izvješća na temu stanja hidrantske mreže. Unatoč velikom požaru u Splitu i okolici 2017., ističete kako "brojne stare gradske jezgre uopće nemaju hidrantsku mrežu, ponegdje je stara i nema potrebne količine tlaka ni vode, a na nekim otocima u turističkoj sezoni pada tlak". Konstatirate i da je "posebno zabrinjavajuće stanje vanjske hidrantske mreže na području Splitsko-dalmatinske županije"?

- Prema podacima koje smo dobili od MUP-a, hidrantska mreža je zadovoljavajuća samo u Istri i pojedinim županijama kontinentalne Hrvatske, dok je situacija u priobalju zaista zabrinjavajuća. Neke stare gradske jezgre ju uopće nemaju, negdje je stara i nema potrebne količine tlaka ni vode, a na području Splitsko-dalmatinske županije pokrivenost je uglavnom zadovoljavajuća samo na područjima Splita, Trogira i Solina, te dijelom Kaštela i Omiša. U ostalim dijelovima se ne održava ili je uopće nema, pa smo MUP-u dali preporuke da nastavi s pojačanih nadzorom hidrantske mreže i uskladi je s propisima te da poveća broj terenskih obilazaka i provjera planova zaštite od požara, a mi ćemo svakako nastaviti pratiti kako se te preporuke provode.

Romi isključeni iz društva

Kad smo kod odnosa prema Drugima, nedavno se opet aktualizirala tema integracije Roma u hrvatsko društvo. A ona je i dalje poprilično parcijalna. U Međimurju je održan prosvjed građana zabrinutih za svoju sigurnost. Romi se pak žale na diskriminaciju, teško dolaze do posla... Država kao da je na neki način digla ruke od njih, tretirajući njihov način života kao njihov konačni izbor?

- Okupljanje u Čakovcu najavljeno je kao kritika na rad institucija, ali se pokazalo da se ipak radilo o prosvjedu usmjerenom protiv Roma, koji je bio popraćen i proturomskim objavama na društvenim mrežama i komentarima ispod članaka. U Hrvatskoj je integracija Roma u društvo i dalje daleko od zadovoljavajućem a u Međimurju, u kojem živi najveći broj Roma u Hrvatskoj, više od šest tisuća, situacija je posebno ozbiljna situacija. Isključenost Roma iz društva ogleda se već i u uvjetima stanovanja, jer u pravilu žive na izdvojenim lokalitetima i to u značajnije lošijim uvjetima od opće populacije. Više od polovice romskih kućanstava nema priključak na javnu kanalizaciju ili septičku jamu, a nešto manje od polovice nema opskrbu vodom. Djeca su u romskoj manjini posebno ranjiva, jer većina ne pohađa ni dječji vrtić ni predškolu...

Sustavna i dugotrajna izdvojenost od ostatka društva, od Roma je stvorila "one druge" koji, prema kriterijima kojima društvo mjeri uspješnost, nisu jednako sposobni, jednako vrijedni, jednako radišni, jednako učeni. Zbog toga su pripadnici dodatno društveno kažnjeni, jer većina smatra da je takav položaj njihov izbor, a time i njihova odgovornost. Zbog očitog nedostatka koordinacije i suradnje u županiji, Povjerenstvu za praćenje provedbe Nacionalne strategije za uključivanje Roma preporučili smo da razmotri mogućnost stvaranja interdisciplinarnih timova ministarstava unutarnjih poslova, pravosuđa, obrazovanja, zdravlja, centara socijalne skrbi i zavoda za zapošljavanje, tijela regionalne i lokalne samouprave, škola, udruga i samih stanovnika na lokalnoj razini, radi rješavanja poteškoća specifičnih za romsku nacionalnu manjinu.

 

Naslovnica Hrvatska