Novosti Hrvatska

osjećaj ravnoteže

I Plenković i Sanader su HDZ pozicionirali u centru - prvi je doživio poraz, a drugi u tome bio uspješan: ovo su ključne razlike između poteza sadašnjeg i bivšeg premijera

osjećaj ravnoteže

Mogu u HDZ-u sad loviti vještice, proklinjati crne labudove, spominjati bojkote i tražiti krivce po stranačkom terenu. Istina je prilično jednostavna: Andrej Plenković je HDZ pozicionirao u centru. I zbog toga izgubio izbore.

Jer, dobiti 22 posto glasova i po broju mandata se izjednačiti sa SDP-om, strankom koja već mjesecima postoji praktički samo na papiru, doista jest pravi politički poraz. Ulazak HDZ-a u centar otvorio je stranačke bokove desnici. Različite suverenističke opcije dobile su puno. Čak 22 posto glasova. Zapravo, praktički jednako kao i sam HDZ.

– Plenković je od HDZ-a pokušao napraviti njemački CDU. Na feštu su mu došli Mutti i Pappi, Angela Merkel i Manfred Weber. Sve je bilo spremno za ispunjenje Plenkovićeva cilja. No, onda se na izborima dogodio crni labud. U Kopalovu algoritmu programiranja hrvatske zbilje potkrala se pogreška. I sada tog crnog labuda treba locirati, identificirati i transferirati u zoološki vrt – ne bez ironije komentira voditelj splitskog Instituta za europske i globalizacijske studije prof. dr. Anđelko Milardović.

Uvjeren je da HDZ ne bi doživio neuspjeh da je Plenković na listu stavio Davora Ivu Stiera i Mira Kovača.

– Oni bi pokupili veliki broj preferencijskih glasova i spriječili uspjeh suverenista. Plenković sada govori o pojavi suverenista kao razlogu poraza HDZ-a, ali neće priznati da su oni zapravo njegova djeca. Suverenisti su posljedica njegovih krivih poteza. Između ostalog, i HDZ-ove stranačke liste koja je nalikovala dječjem vrtiću – ocjenjuje Milardović.

Nije, međutim, Plenković jedini lider HDZ-a koju je tu stranku nastojao "centrirati". Isto je to u svoje doba radio i Ivo Sanader. I u tome bio prilično uspješan.

Uklanjao je spomenike Mili Budaku i Juri Francetiću. Njegova Vlada javno je osuđivala NDH. Jedno vrijeme postojala je čak i tiha zabrana Thompsonovih koncerata u svim većim gradovima. Izručio je Antu Gotovinu Haagu. Koalirao je sa SDSS-om Milorada Pupovca, paktirao na centru s HSS-om i HSLS-om i nikada na državnoj razini nije ulazio u saveze s desnim radikalima.

Sanader pritom nikada nije gubio izbore. Niti se ikad izjednačio s ljutim rivalima iz SDP-a.

– Ovdje se radi o osjećaju ravnoteže. Kod Sanadera taj je osjećaj jednostavno bio jači. Plenković jedva da ga ima. Upustio se u jedan eksperiment i ponudio biračkom tijelu HDZ-a nešto što je njima potpuno neprirodno – kaže Milardović.

Između Plenkovićeva i Sanaderova "centriranja" HDZ-a nekoliko je ključnih razlika. Sanader doista u Banskim dvorima nije provodio radikalno desnu politiku. Upravo suprotno. Znao je čak zaratiti i s Crkvom. No, kada bi došlo predizborno vrijeme, on je retoriku zaoštrio. I u pravilu HDZ-ovcima na skupovima grmio kako trebaju spriječiti povratak komunista na vlast jer oni žele izbaciti vjeronauk iz škola i raskinuti Vatikanske ugovore.

Znao je Sanader dobro da SDP takvo što u stvarnosti nema namjeru provesti. Ipak, bio je svjestan da biračko tijelo HDZ uoči svakih izbora voli za tu "oktavu više". Da je, zapravo, desnije od svojega vodstva. Kao i da im je podsjećanje na četiri i pol desetljeća komunizma najbolji politički afrodizijak. Upravo zbog toga nikada nije imao problema niti s odazivom niti s brojem glasova za HDZ.

Plenković svoje birače nije htio plašiti komunizmom iz tri razloga. I sam dolazi iz obitelji koja je bila dio bivšeg sustava. Osim toga, bio je uvjeren da mu SDP ni po čemu nije prijetnja. A možda je i smatrao da se u kampanji ipak ne bi trebao služiti lažima. No, umjesto straha od komunizma, HDZ-ovoj publici nije uspio ponuditi nikakvu alternativu. Ništa što bi ih motiviralo da zdušno i bez razlike podrže njegovu stranku.

Tu srž Plenković će morati pronaći do parlamentarnih izbora. Ako želi 2020. na njima ponovno pobijediti u utrci za idućeg hrvatskog premijera.

Ništa dobra ni od skretanja udesno

Ako je HDZ platio cijenu svojega guranja ka centru, logičnim se čini da bi zaokretom udesno ta stranka riješila sve svoje probleme. Dosadašnje iskustvo, međutim, sugerira da bi ta taktika bila potpuno promašena.

Tomislav Karamarko forsirao je upravo tu agendu. I uspio nemoguće. Pošlo mu je za rukom ne pobijediti jednu od najnesposobnijih Vlada u povijesti hrvatskog višestranačja. Onu Milanovićevu. Uz to, guranjem HDZ-a udesno te 2015. otvorio je prostor i Mostu da u centru napravi pravi dar-mar. I izbore te godine ostavi bez jasnog pobjednika.

HDZ uspijeva samo kada birače zahvaća široko. Kada čvrsto drži centar i desni centar. I kada na istaknutim mjestima ima vlastite perjanice na desnici. Tada je jednostavno nepobjediv.

 

Naslovnica Hrvatska