Novosti Hrvatska

zeleno svjetlo HALMED-a

Na naše tržište konačno stigla abortivna pilula: 'Ovo je velika pobjeda za sve žene u Hrvatskoj, sada imaju mogućnost izbora između bolne kiretaže i sigurne tablete'

zeleno svjetlo HALMED-a

Na hrvatskom je tržištu dostupna ključna kombinacija lijekova za medicinski abortus, neinvazivnu metodu prekida trudnoće, kao alternativu kirurškom obavljanju pobačaja.

Hrvatska agencija za lijekove i medicinske proizvode (HALMED) nedavno je, naime, dala zeleno svjetlo za abortivnu pilulu Mifegyne 200 (mifepriston), koju je nositelj odobrenja stavio na tržište. A još lani u kolovozu HALMED je odobrio tablete Mispregnol 400 (mizoprostol), što uz ovo zadnje odobrenje čini potrebnu kombinaciju tableta, čija je svrha prekid neželjene trudnoće ili pobačaj kod patološke trudnoće.

Lijek je pušten na hrvatsko tržište, veledrogerije ga imaju, no iz HALMED-a objašnjavaju da to ne znači da tu kombinaciju abortivnih pilula žene mogu uzimati na svoju ruku, nego je njihovo uzimanje dozvoljeno i moguće samo u zdravstvenim ustanovama, uz prisutnost liječnika ili zdravstvenog djelatnika.

- Napomenuli bismo da je i u slučaju mizoprostola i mifepristona riječ o lijekovima koji se uzimaju isključivo uz nadzor liječnika. Lijekove je potrebno primjenjivati kako je propisao liječnik te u skladu s uputom o lijeku, u kojoj su navedene informacije za sigurnu primjenu lijeka, uključujući mjere opreza, kontraindikacije i moguće nuspojave - ističu u HALMED-u.

U udruzi "Roda" ovu HALMED-ovu odluku dočekale su s oduševljenjem, nazvavši je velikom pobjedom za sve žene u Hrvatskoj.

- Nadale smo se da će naša nastojanja rezultirali omogućavanjem medikamentoznog pobačaja u Hrvatskoj i konačno se to i dogodilo. To je sjajna stvar, prije svega zbog toga što se radi o vrlo sigurnom lijeku, koji omogućava sigurniji i manje stresan pobačaj za žene. Više neće morati ići na kiretažu, čime se snižava i rizik od infekcija. To je dobitak za žene, ali i za zdravstveni sustav - komentira Daniela Drandić, voditeljica Reproduktivnog programa u "Rodama".

Medicinski je abortus u Hrvatskoj, podsjetimo, postao dostupan 2015. godine, kada je kao opcija ponuđen u KBC-u Rijeka. Međutim, s obzirom da abortivnih pilula nije bilo u veledrogerijama, bolnica ih je morala nabavljati interventnim uvozom, što uskoro, nakon HALMED-ova zelenog svjetla za Mifegyne, neće biti potrebno.

Nakon Rijeke, medicinski abortus se, kao opcija, ženama počeo nuditi u pulskoj bolnici te, kako doznajemo, i u još nekoliko privatnih ginekoloških poliklinika.

Velika većina bolnica ga, dakle, nije uopće uvela, ni kao metodu prekida patološke trudnoće (koja bi u svakom slučaju završila pobačajem) kao ni one neželjene, iako im je zakonom dopušteno obavljati pobačaje na zahtjev. Ginekolog s kojim smo razgovarali drži kako se vjerojatno dijelom radi o uobičajenom kaskanju naših bolnica u medicinskim postupcima i terapijama. No, dobar dio razloga, uvjeren je, "krije" se i u tome što većina bolničkih ginekologa, zbog priziva savjesti, ne obavlja kirurške pobačaje na zahtjev, pa onda ne žele sudjelovati ni u medicinskim.

Daniela Drandić komentira, pak, kako je očito da smo kasnili sa stavljanjem abortivnih pilula na naše tržište zato što se one povezuju s prekidom trudnoće na zahtjev, pa su zato dugo bile "nepoželjne", pri čemu se zaboravljalo da one, kako ističe, znatno olakšavaju i nužni pobačaj ženama s patološkom trudnoćom.

Što je, konkrektno, medicinski abortus?

Radi se o neinvazivnoj metodi, pogodnoj za pobačaj u ranoj trudnoći, najčešće do 7. ili 8. tjedna, no zapravo je moguć do 10. tjedna, do kada je kod nas zakonska granica za abortus. Žena prvo uzima Mifegyne, koji blokira progesteron, nužan za održavanje trudnoće, a zatim Mispregnol koji izaziva kontrakcije maternice. Uslijed djelovanja žena počinje krvariti, a pobačaj traje između 24 i 48 sati.

Praćen je bolovima sličnim onima tijekom menstruacije, a intenzitet može varirati. Nakon pobačaja, uobičajeno je blaže krvarenje koje može trajati do dva tjedna.

Procedura u Rijeci je takva da žena prvo odlazi ginekologu primarne zaštite, koji dijagnosticira trudnoću i ako je ne želi zadržati, žena dolazi u bolnicu, gdje napravi dodatne pretrage i dobiva lijekove. Pije ih kući tijekom 24 do 48 sati, nakon čega ponovno dolazi u bolnicu, gdje dobiva vaginalnu tabletu i u sljedeća četiri sata dolazi do pobačaja.

Prednost ovog postupka je i niža cijena, u KBC-u Rijeka, stoji primjerice 995 kuna i dvostruko je jeftinji od kirurškog. Uz to je i manje invazivan, fizički je manje stresan za ženu, ali i taj postupak ima svoja ograničenja.

U početku primjene ove metode glavni se prigovor odnosio na činjenicu da određeni postotak pobačaja lijekovima nije bio uspješan te su žene opet završavale na kiretaži. U Sloveniji, primjerice, od jedan do tri posto žena na kraju ipak završi na kiretaži, no to, kako su bili objasnili u riječkom KBC-u, ne odudara od postotka žena kojima i "klasični" pobačaj ne završi uspješno, već trebaju dodatne zahvate. No, kako se radi o postupku koji, za razliku od kirurškog, traje više dana, jako je važno da ginekolog procijeni psihološko stanje žene, pruži joj sve potrebne informacije i njoj prepusti izbor metode pobačaja.

Žene bi, dakle, konačno trebale imati mogućnost izbora - s obzirom da više nema potrebe za posebnim procedurama, interventnim uvozom, čekanja na odluke bolničkih upravnih vijeća, lijek bi trebao biti dostupan svima, no u "Rodi" se ipak boje opstrukcija.

- Moguće je, primjerice, da liječnici iskazuju priziv savjesti kroz odugovlačenje. Pa, dok žena dođe na red kod ginekologa u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, a zatim do onog bolničkog, prođe zakonski rok od 10 tjedana za pobačaj. Takve se stvari događaju u Italiji. Moguće je i da će bolnički ginekolozi opstruirati medikamentozni pobačaj jer će im on srezati mogućnost uzimanja mita. Poznato je, naime, da neki od njih uzimaju novac kako bi ženama obavili abortus na zahtjev, a zatim zahvat prema HZZO-u prikazuju kao pobačaj iz medicinskih razloga. U svakom slučaju, mi ćemo se, kao i do sada, boriti protiv bilo kakvih opstrukcija - zaključuje Drandić.

U Europi sve manje kiretaža

Medicinski abortus, odnosno abortivnu pilulu, treba razlikovati od hitne kontracepcije, tzv. “pilule za dan poslije”, koje ne izazivaju pobačaj, nego odgađaju ovulaciju i koje je potrebno uzeti, idealno, odmah nakon nezaštićenog spolnog odnosa, odnosno do pet dana nakon odnosa.

Abortivna pilula RU-486 Mifepriston, ključna za ovu metodu pobačaja, prvi put je proizvedena 1980. godine u farmaceutskoj kompaniji Roussel-Uclaf, a nakon razdoblja testiranja 1988. godine počinje se upotrebljavati u Francuskoj. Uslijedila je registracija u Velikoj Britaniji 1991., u Švedskoj godinu dana poslije, a 1999. registrirana je u Austriji i Belgiji. Do 2002. godine više od polovice pobačaja u ranom razdoblju trudnoće obavljeno je ovom metodom u Francuskoj (56 posto), Škotskoj (61 posto) te Švedskoj (51 posto).

Sve više država napušta kirušku metodu pobačaja i nastoji prekide trudnoće obavljati lijekovima - prema nekim podacima danas se u Švicarskoj provodi u 70 posto slučajeva, 83 posto u Švedskoj te 94 posto u Finskoj.

U KBC-u Rijeka, prema podacima koji su iznijeli godinu dana nakon uvođenja medicinskog pobačaja, čak 85 posto žena odlučilo se za tu metodu prekida trudnoće.

 

Naslovnica Hrvatska