Novosti Hrvatska

Agora

Ivica Šola: Lotokracijom protiv Bože Petrova

Agora
S kim će ići Most, hoće li se raspasti, tko će vladati, Milanovićevi ili Karamarkovi, i dugoročno i kratkoročno su nebitna pitanja. Jedino pravo pitanje je što ćemo s demokracijom. Demokracija, pri čemu mislim na izbornu demokraciju, postaje besmislena.

Prvo, činjenica je da se autonomija nacionalnih vlada sve više reducira. To se događa zbog sve jačeg utjecaja nadnacionalih institucija kao što su Europska unija, MMF, Središnja europska banka te razni međunarodni ugovori koji ograničavaju odlučivanja na nacionalnoj razini.

Drugo, prevelika medijska moć stubokom je promijenila demokraciju, a politiku reducirala na medijsku politiku, u kojoj birači ne biraju, već su birani, postaju tzv. ciljane skupine. U utrci za gledanošću konflikti se preuveličavaju, pa i izmišljaju, nebitno postaje bitno, a bitno nebitno, paranoja je zamijenila analizu činjenica.

U toj hiperrealnosti lideri moraju donositi odluke koje, onda, logično, nemaju nikakve veze s realnošću, već s poželjnom medijskom predodžbom. Metafora ove prevelike medijske moći je ponašanje zastupnika u Saboru kada su kamere ugašene ili upaljene. Vidljivost je važnija od radišnosti, ili se poistovjećuje s istom. Taj fenomen zove se zamjena demokracije mediokracijom, koja dolazi od dvije riječi: medij i mediokritet.

Zbog tih dviju činjenica događa se samoubojstvo demokracije vidljivo u sve manjoj izlaznosti, na razini cijele Europe. Vlast ima sve manji legitimitet, kao i političke stranke. Vlast možete osvojiti već s četvrtinom biračkog tijela.

Ljudi su umorni od (takve) demokracije. Samo 4,5 posto Europljana upisano je u političke stranke. Beppe Grillo u Italiji, Syriza u Grčkoj, Podemos u Španjolskoj... i ostali čudaci samo su simptom umora od izborne demokracije, njezina samoubojstva. Oni uspijevaju u politici zato što su – protiv politike!?

O Boži Petrovu kao čovjeku mislim sve najbolje, no i Most je tek dio toga devijantnog fenomena, zapravo protesta. Uspjeh njegove družine nije posljedica njihove izvrsnosti ili programa, nego umora od izborne demokracije, njezina samoubojstva.

Zašto se demokracija "ubila"? Zbog reduciranja demokracije na izbornu demokraciju. Demokraciju poznajemo 3000 godina, no tek 250 godina imamo izbornu demokraciju. Ona je imala smisla sve donedavno, dok je širila prostore sloboda i participacije.

Kada je Stuart Mill u 19. stoljeću rekao kako bi i ženama trebalo dati pravo glasa, smatrali su ga ludim. No danas izborna demokracija, stara tek dva i pol stoljeća, postaje oligarhijski sustav u kojem je nasljednu aristokraciju zamijenila izborna aristokracija.

Nakon Francuske i Američke revolucije moć nije prenesena na narod, nego na buržoaziju, na oligarhiju. Od početka se oligarhijski sustav prodavao pod demokratski, i to je stoljećima imalo smisla, na tragu Stuarta Milla. Danas sve manje. Klanovi Bush, Kennedy, Clinton..., samo su vrh te ledene sante.

Sama činjenica da izlazite na izbore ne znači da sudjelujete u demokratskom procesu. I u arapskom proljeću su ljudi birali...

Što onda zagovaram? Totalitarizam? Ne. Platonovsku utopiju vladavine filozofa? Ne. Kao korektiv (ne suspenziju) izbornoj demokraciji nudim – lotokraciju. U staroj Grčkoj mnoge važne funkcije birane su ždrijebom, nasumičnim "izvlačenjem".  U europskoj demokraciji postoji zaboravljena tradicija lotokracije, počevši s Aristotelom, preko Rousseaua, do današnjeg belgijskog povjesničara Davida van Reybroucka, koji je nedavno napisao knjigu "Protiv izbora".

Aristotel tako dekadenciju Sparte pripisuje činjenici da važne (sudbene, recimo) javne karike nije izvlačila ždrijebom, već "demokratskim izborom", pa su izabrani morali vraćati dug politici, pogodujući korupciji. Prepišite to kod nas na izbore sudaca Ustavnog, Vrhovnog ili nekog drugog suda: bi li bilo bolje da suce izvlačimo kao na lutriji ili da se političke stranke u "demokratskom procesu" bore za što veći broj svojih "igrača"? Odgovorite sami.

Nisu samo u staroj Grčkoj tako birane važne društvene institucije i osobe, već i u Veneciji, Firenci, te danas na Islandu gdje je ždrijebom, uz izabrane političare, izvučeno 66 građana koji su sudjelovali u ustavnim promjenama koje su Island spasile od propasti. Island je izvrstan primjer kako lotokracija može biti puno bolji korektiv izbornoj demokraciji nego raznorodni fenomeni umora od izborne demokracije kao Božo Petrov, Beppe Grillo, Nigel Farage, Marie le Penn...

Ovo što se kod nas događa oko natezanja za milost Mosta samo je produbljivanje agonije, samoubojstva demokracije. Zato, umjesto novih izbora i "povratka na staro", predlažem da Most, nakon javnog bilježnika, ode u Hrvatsku lutriju, uzme jednu plavu i jednu crvenu kuglicu, i onda zavezanih očiju izvuče.

A novoj vlasti predlažem da ozbiljno shvati propast Sparte i posluša Aristotela, pogleda prema Islandu, pa uvede barem malo lotokracije. No to "demokratski izabranim političarima" nikako ne odgovara jer bi takvim ljudima bilo puno teže manipulirali, od sudova pa nadalje.

ivica šola, foto: neja markičević / cropix


Naslovnica Hrvatska