Novosti Biznis

POVRATAK OTPISANOG

Slaven Žužul otvorio dušu za 'Slobodnu': Ostao sam sam, imam obitelj i još ponekog prijatelja...; Evo što je kazao o biznisu, prodaji kluba, odnosima s Hajdukom...

POVRATAK OTPISANOG

Umorilo me, ali slomilo nije, kaže Slaven Žužul koji je prošlog tjedna izišao iz dugotrajnog ciklusa loših vijesti i krupnih problema. Trgovački sud u Splitu obustavio je postupak otvaranja stečaja nad Skladgradnjom koja je podmirila sve dugove i izašla iz dugotrajne blokade zbog neizvršene obveze plaćanja u iznosu od ukupno 12,8 milijuna kuna. Fina je potvrdila da tvrtka više nema ni kune nepodmirenih obveza.

S nekim novim elanom, ne osvrčući se na teške pravosudne teme, posebno one koje još nisu okončane, Slaven Žužul je pred novim poduzetničkim zaletom nakon što je okončao glavnu financijsku bitku.

- Neizvjesnost oko Skladgradnje je trajala dugo, nađeš se u teškoj situaciji okovan obvezom plaćanja, pritiscima, pričama, uglavnom negativnim, i pred tim zastaneš i upitaš se što to meni treba.

Ali, ja sam po naravi radoholičar, uporan, ne predajem se lako i znao sam da mogu riješiti problem. U igri su bile velike brojke i vremenski rokovi su stvarali dodatni pritisak. Ali, uspjeli smo to riješiti.

Je li netko pomogao u operaciji spašavanja?

- Kad se čovjek nađe u nevoljama, a nije mi prvi put, ostane sam. Tu je obitelj i poneki pravi prijatelj, a sve vam to stane na prste jedne ruke. Nije lako shvatiti kad pamtiš da je ovo tvrtka u kojoj su radili ljudi iz cijele Dalmatinske zagore, Bosne, odasvud iz okruženja.

U najboljim danima, a nisu to davna vremena, bilo je preko 800 zaposlenih. I onda ostaneš sam. Sa silnim problemima. Ali, kažeš sebi, nema veze, glavu gore, idem dalje. To je moj put, moj križ, ja ću to riješiti.

Bez financijske podrške sa strane?

- Samo vlastitim snagama. Skladgradnja ipak nije poduzeće od faksa i olovke, kako se govorilo, imala je svoju imovinu, bilo je i stanovitih potraživanja, nešto smo uspjeli naplatiti, nekih se dugova otarasiti. Nema tu posebnog pomaganja, kad se nađeš u takvoj situaciji svatko bježi dalje od toga, da ne stvori sebi nevolje.

Kad novcem moraš srediti problem svatko puše i na hladno. Sami smo zadovoljili sve forme, poplaćali poreze, dobavljače, radnike. Neisplaćene plaće? Nije da nisam vodio računa o radnicima, 15 ili 16 godina plaća mi nije kasnila ni dan. Ali, kad te gricne ovamo pa tamo dogodi se i to o čemu nisam ni sanjao.

Naučio sam lekciju - nikad ne reci nikad. Ni u čemu. I u 90. minuti nije kraj, dok se ne odasvira, nije gotovo. Sada treba tražiti nove poslove, nema stajanja u mjestu. Pravi uspjeh tek slijedi.

Zvuči dosta pobjednički?

- Kad smo bili mladi gledali smo seriju 'Povratak otpisanih'. Mogu se prepoznati u tome. Sve je bilo otpisano i poduzeće i ja i nogometni klub. Međutim, evo nas, vratili smo se.

Nekima je to bilo drago, nazvali su radosni, mnogima ne, jer na tuđem neuspjehu traže satisfakciju. Nema veze, gledam samo naprijed.

Što je Skladgradnja danas?

- Imamo još nešto posla u Crnoj Gori na gradnji autoceste koja se počinje asfaltirati. To je pri kraju. Nakon toga se okrećemo Hrvatskoj. Kad smo išli u Crnu Goru prije tri godine ovdje se nije imalo što raditi. Pale su i velike tvrtke, Hidroelektra, Viadukt...

Sad je progresija takva da ima posla preko glave ali nedostaje radne snage. Upoznali smo neke poduzetnike u Crnoj Gori i Srbiji koji imaju jako puno ljudi koje se može angažirati za građevinske poslove. Potrebno se samo pametno ekipirati na stručnoj razini i krenuti.

Je li Skladgradnja bila žrtvom opstrukcije, konkretno oko posla na Čiovskom i mostu Svilaj?

- Mi smo zajedno s Česima, na tenderu, dobili posao na mostu Svilaj. Investitor su bile HAC, novac je osigurala Europska investicijska banka.

Dvije godine mučili smo se s dopisima, žalbama, ali tender se poništio i raspisao novi, a posao je dobio Viadukt koji ga nije završio. Na Čiovskom mostu, išli smo sa Strabagom i dali najbolju ponudu. Opet je dato Viaduktu, vidio sam propuste i predložio da se žalimo. Dočekalo se to na nož, jer da Žužul koči razvoj Dalmacije.

Ja sam se samo borio za svoju tvrtku. Strabag se povukao pa nisam ni ja htio ići sam. Na kraju ni taj posao Viadukt opet nije završio. Ta dva izgubljena posla, kapitalni objekti, poslovi visoke vrijednosti, ostavili su trag na našem poslovanju. To stvara i trošak, dubiozu.

Da toga nije bilo ne bi se trčalo prema Crnoj Gori i ostalo bi se u nekakvoj ravnoteži s malo manjim kapacitetima.
Ne bi vodili ovakav razgovor. To je sve iza nas i ne bih upirao prstom u nekoga.

Može li se u građevinarstvu uspjeti i opstati bez politike?

- Može. Nije politika presudna za posao, ona je iznad i njeno je da otvori vrata da se može raditi i stvarati. Politika donosi strateške odluke hoće li graditi ceste, željeznice, luke, mostovea a onda se mora tenderirati na zakonit način.
Legitimno je pravo svakog poduzetnika da se izbori za svoje poduzeće kako zna i može. Sustav je danas kod nas takav da za svaki veći posao novci dolaze iz Europe, tenderi su rigorozni. Manje poduzeće ne može ni zadovoljiti kriterije. Ali, treba imati reference, solidne odnose s ljudima, može se dobro 'udati' pa zajedno s velikima raditi.

Je li RNK Split kolateralna žrtva Skladgradnje? Je li bio dobar potez uložiti u 'crvene'?

- Čudili su se 'di si ti iz Imotskog doša uzet Splita'. Rekao sam neću ja 'Splitu' ništa uzeti ako neću dati. Nije mi krivo što sam u to ušao, nimalo. To je simbol grada Splita, ponos, klub velike povijesti. Naravno, kad glavni sponzor upadne u probleme to se odrazi i na klub.

Pad je zaustavljen, stabilizirali smo se, novi duh je u klubu, pozitivna energija. Od iduće godine 'Split' ide snažno naprijed.

Je li nogomet, na toj razini, dobar posao?

- Dvije su raščlambe. Jedna je sportska, a druga poslovna. Kad dođete ovdje i vidite 300 djece koja treniraju onda je to zadovoljstvo koje se ne može mjeriti novcem.

Nemamo nikakvu pomoć, ni lipe, ni od grada ni od županije, ni od koga, ali ipak imamo prekrasne uvjete. To je zadovoljstvo. Gledajući poslovno, transfere i sve što se vrti oko nogometa, ulaganje itekako ima smisla.

Koliko je uloženo a koliko se vratilo u Parku mladeži?

- Bila je četvrta liga, ni praška za oprati robu nije bilo. Nikakve infrastrukture. Onda smo napravili ciklus do ulaska u Europu.

Velika su bila ulaganja, ali ne može se sve ni izmjeriti u novcu. Napravili smo i neke transfere koji su za naše priliku bili vrlo veliki. Plus ili minus? Kao čovjek osjećaš da si nešto napravio, a možda s druge strane ima i nekakvog minusa. Najgore je kad se gleda suhoparno, je li ostalo 100 eura.

Bitno je da je klub živ i sve će doći na svoje. Ako ne i bolje i ljepše i bogatije nego prije. Ako život nije stao, a nije stao, ako klub ide dalje i taj minus će se nadoknaditi kroz neki rad i rezultat. Nova vrijednost je stvorena, a doći će neki novi Rebić, Rog, Milović...

Ovaj klub nije neželjen, svako malo se javi netko tko je financijski spreman ući u RNK 'Split'. Jučer sam imao poziv iz Turske. Odvagnuti ćemo, naći neki model za moguće partnerstvo s onima koji su našli interes.

Je li u igri prodaja većinskog udjela?

- Nema teorije. Partneri mogu ući u klub jedino kao manjinski. Pa tu ničega nije bilo, a uloženo je puno novca, energije, vremena, nerava. Ne prepušta se to tek tako.

Znači ima i emocija u tom biznisu?

- Bez emocija i strasti ne može se ništa raditi. Ni tunel ni vijadukt ne gradiš bez strasti, a kamoli živi organizam kao što je jedan klub. Zadnja opcija mi je staviti ključ u bravu i prodati klub.

Osjećate li pritiske na klub, neželjenost?

- Ako su neki mladići to nekad osnovali, s visokim idealima, dužnost je da to traje. Tako bi ovaj klub trebali svi doživljavati. Ali, ima ih koji ovaj klub, reći ću, malo manje vole.

U Splitu je najteže biti 'splitovac'. Puno je lakše to biti u Zagrebu, Osijeku, Rijeci, u bilo kojem dijelu države. Tamo si i simpatičan. Kad pokucaš vrata su ti otvorena, nemaš problema oko toga hoće li te pravilno razumjeti. Ovdje je malo tijesno, skučeno, za više od jednog kluba. Ali kad vidim ove ružne grafite po zidovima i šaranje grba to me tjera da budem jači i čvršći. Proradi adrenalin.

A zar nije lijepo kad piše Dalmacija u balunu. Dva kluba u Splitu, Zadar, Šibenik, Solin.... do Dubrovnika, da se igra, da nije sve u Zagrebu. Pola prve i pola druge lige.

Gdje je problem 'Splita' u Splitu?

- S Hajdukom ga nema, odnosi su korektni. S Marinom se čujem, znamo se iz prošlog mandata, tu nema nikakih problema. Kad igraju mlađe kategorije nema ni najmanje tenzije.

Pritisak se osjeća na ulici, uokolo, šaraju nam grb, pišu najvulgarnije grafite po stadionu, ružno i tužno. Kome smeta grb grada Splita. Kad pričate s ljudima nitko to ne odobrava, ali kad treba javno kazati - dosta - nikoga se ne čuje.

Tko šara?

Kažu da se da se lav po kandži poznaje. Rukopis je jasan. Istina se zna, ali kako kaže onaj u 'Balkanskom špijunu' nisi ti zadužen za istinu.

RNK Split je trećeligaš u predstečaju. Što slijedi?

- Preživjeli smo bez pojačanja s minus bodovima i uz negativno okruženje. Predstečaj će se riješiti, napravit ćemo sve po zakonu u potrebnim rokovima, očistiti bilancu, stvoriti čvrste temelje, licencirati se i krenuti.
Skladgradnja i Slaven Žužul su najveći vjerovnici, skoro 70 posto i tu neće biti problema. Idemo prvo od mene pa dalje. Ovaj grad zaslužuje još jednog prvoligaša, da se igra lokalni derbi, da postoji zdravi rivalitet, bogatstvo je to, draž. Dogodine idemo skalu više, na Drugu ligu.

Krenut ćemo na malo drugačiji način, još ćemo ojačati našu nogometnu školu. Toliko djece imamo i sad bi netko da toga ne bude. Ne, najbolje da ovdje nešto napravimo i da ovo bude pravi sportski centar i za nogomet i za atletiku. Nema šanse da nas nema. Dok je Slaven Žužula.

Je li netko posebno doprinio padu Splita, zapinjao nogu?

- Neću upirati prstom, imali smo poteškoća, opravdanih i neopravdanih. Da je sve moglo ići malo drugačije - moglo je, da su se neki radovali padu - jesu. Bio je i vatromet tu u blizini kad smo ispali u treću ligu.
Živim da se Split vrati tamo gdje mu je mjesto. Nekima i nije cilj ući u prvu ligu ali nama je. Imamo infrastrukturu da to možemo priuštiti. Čekamo da se ovo završi, da zapjevamo i napravimo plan kako dalje.

Je li projekt novog stadiona i drugih sadržaja definitivno prošlost?

- Bili smo to doveli do jednog dobrog stadija. Projekt bi donio dobro i splitskom sportu i Gradu, trebalo bi istrajavati na tome. Predviđen je prekrasan sportski hotel, atletska dvorana, medicinski sadržaj, tri velika nebodera, poslovni prostori. Najmanji dio tu otpada na neveliki nogometni stadion. Do 10 tisuća radi europskih standarda.

Puno više bi se uložilo u svakodnevni život. To je ulaganje vrijedno desetine milijuna eura, a ujedno i prilika da Split dobio vrhunski sportski prostor, da dolaze sportaši na pripreme tokom cijele godine. Projekta nema bez grada a tamo, nažalost, nema sluha.

Nije mi jasno zašto je tako, nema logike, ali dobro, ako neće skoro netko će to jednom napraviti. Jer ovaj prostor to naprosto traži.

Ja sam uvijek klasa optimist. Bili smo prekriženi, a evo opet gledamo 'Povratak otpisanih'. Bit će još bolje, puno bolje.

Od Kineza možemo nešto naučiti

Kad smo tražili garanciju u banci, prije četiri godine, pitali su kako Kinezi, otkud oni. A evo ih na velika vrata. Ugodno je s njima raditi, tihi su, dosta nepovjerljivi ali vrlo korektni, ništa loše ne mogu reći. Međutim, pregovarati nije lako kako izgleda. Dogovoriš nešto danas, sutra kao da nismo ništa pričali, prekosutra dolaze novi pregovarači. Imaju svoje šeme. Naučit ćemo mi nešto od njih, a oni će tu nešto i napraviti. Pelješki most će biti vrhunski, bez greške i prije roka, nema tu dileme. Jako im je stalo da se pokažu. Oni su dobitak a mi moramo sačuvatio svoj interes. I identitet.

Naslovnica Biznis