Mozaik Život

Trokut života

Deset godina radila je u cirkusu u Tajvanu, onda je život nju i supruga doveo u Split: preseljenje sa Zente u 'raj na zemlji' pokazalo se punim pogotkom; 'Sve se samo posložilo!'

Trokut života

Ukrajina - Tajvan - Kaštel Sućurac; upravo tako je iscrtala trokut svog dosadašnjeg života Ukrajinka Viktoryja Marshall, rođena u Donjecku prije 37 godina, danas s familijom sretno nastanjena u dijelu grada Kaštela pod izravnom zaštitom sveca-viteza svetoga Jure, u Sućurcu dakle.

Na dan kad smo dogovorili posjet sućuraćkom domu na samoj rivi, u kojemu zadnjih osam godina živi Viktoryja sa četiri kćerkice i suprugom Donom (60), inače Kanađaninom, kiša je lila kao iz kabla, a južina mela sve pred sobom. Ipak, za akrobatkinju Viki nema ljepše idile od kaštelanske rive, u bilo kakvim vremenskim uvjetima. Mjesto je to u svemiru gdje se osjeća ugodno i sigurno, sve joj je nadohvat ruke – od vrtića i škole pa do pekarnice i najbolje frendice, susjede Ruskinje Poline Golubeve. Čak joj je – u svjetlu aktualnih životnih okolnosti - više po mjeri i od rodnoga milijunskog grada, koji je napustila već sa mladih šesnaest godina. A tada je, pazite, otišla raditi u Tajvan, ništa manje nego – u cirkus!

Ekonomska migrantica

- Znate, mi u Ukrajini svi nešto treniramo i plešemo; kod nas su balet i akrobatika sasvim normalna stvar, kao naučiti hodati ili plivati. Ja sam osam godina išla u plesnu školu, i sa šesnaest godina bila sam kao neki "gotov proizvod". Radila sam u cirkusu kao cirkuska akrobatkinja, a tamo su me vidjeli menadžeri tajvanskog cirkusa. I tako sam dobila poslovnu ponudu pa prihvatila: otišla sam živjeti na Tajvan. Grad Kaosiung. Da, kao neka ekonomska emigrantica, trbuhom za kruhom – na ljupkom hrvatskom govori nam Viktoryja, dok joj se oko nogu pletu blizanke, četverogodišnje Veronika i Frančeska, jednojajčane sestrice koje pohađaju vrtić "Maginja" u Sućurcu.

Od njih je starija Danijela, ona ide u prvi razred OŠ "Knez Mislav" u Sućurcu, dok najstarija kći Sabrina pohađa osmi; nju Viki nije dobila u braku s inženjerom brodogradnje Marshallom, sadašnjim suprugom, nego u prethodnom braku s (također inženjerom) Changom, Kinezom s Tajvana koji je imao američko državljanstvo.

Tatini geni vidljivi su na egzotičnoj djevojčici Sabrini, koja bi voljela jednog dana, kaže, možda postati liječnica. U međuvremenu se, pak, bavi rekreacijom na koju ih je sve "namamila" majka: gimnasticiraju u prostorima popularne teretane u Solinu.

U međuvremenu se Viktoryjin život razvijao tako da je čak deset lijepih radnih godina provela u tajvanskom cirkusu, ali se k tomu stalno educirala i dobro naučila kineski jezik, te zaljubila, udala i rodila prvu kćer.

No, brak nije opstao, ali Viki se u svojoj 27. godini ponovno zaljubila u tada 50-godišnjeg inženjera Marshalla, kojega je, pak, poslovni kurikulum doveo do "najlipšeg grada na svitu", Splita...

- Došla sam s njim, i onda se sve samo posložilo. Prvih godinu dana živjeli smo na Zenti, ali odmah ću vam reći da je ovdje u Kaštela bolje. Tamo nikad nije bilo parking, uvijek gužva, turizam, bolnica, buka... Ovdje super, tiho, sve blizu. Idealno za obitelj – sažima četverostruka majka, koja je kanadskom suprugu "viru dala" u matičara u Trogiru uoči rođenja njihove prve zajedničke kćeri Danijele. A onda su splitski dom zamijenili onim sućuraćkim, i to je bio pravi potez...

Zanimljivo je da familija međusobno komunicira na više jezika. Djevojke među sobom govore ruski, Sabrina hrvatski izgovara najtečnije, a Viki s mužem govori – engleski. Don, koji je tijekom našeg posjeta bio na poslu, hrvatski razumije no s familijom preferira engleski. K tomu, Viktoryja i Sabrina, dakako, odlično govore – kineski.

'Odlično u Hrvatska'

- Nama je ovdje u Hrvatska sve odlično! Ljudi, klima, hrana... Treniramo, sve smo akrobatkinje, a ja sam i studentica za jogu – približava slobodne aktivnosti domaćica, polaznica tečajeva joge u studiju na splitskim Brdima, s nakanom da u dogledno vrijeme postane i instruktorica joge.

- Vrijeme brzo prolazi jer ima puno obaveza oko djece, a i tri puta tjedno svi zajedno treniramo i još moja joga. Ranijih smo godina išli na skijanje jer je muž iz Kanada pa dobro skija, najviše u Francuska. Otkad su se rodile blizanke, nema baš vremena, pa odemo samo do Bosnja – ljupko se "žali" Viktoryja, kojoj je, eto, Sućurac mali "Eldorado" za najveći dio godine.

- Nemamo plan nigdje seliti, nama ovdje super. Sabrina će dogodine posjetiti svoga tatu u Tajvan, ali njezin je dom isto ovdje – s osmijehom će mama.

A hoće li imati još djece?

- Nje vjerujem. Zadnje dijete je pas, vidite ga. I on je isto žensko, zove se Lili – smije se Viktoryja Marshall, sretna Sućuranka.

Jer, nisu bili ludi stari Latini kad su skovali izreku: "Ubi bene, ibi patria" ili "Gdje je dobro, tamo je domovina".

Naslovnica Život