Mozaik Život

Problemi 'modernog' odgoja

'Mama podigne guzicu, dijete odloži olovčicu. Ovisno je!': poznati pedagog otkriva jednostavan recept za odgoj sretne djece, a i s koliko najviše aktivnosti smijete opteretiti školarce

Problemi 'modernog' odgoja

Marko Juhant, slovenski pedagog specijaliziran za poremećaje ponašanja i osobnosti, predavač i autor desetak objavljenih knjiga, od kojih su neke prevedene na engleski, a jedna među njima, s naslovom "Čuvar djetetovih dužnosti" ("Varuh otrokovih dolžnosti"), koju je napisao u koautorstvu sa Simonom Levc, napravila je revoluciju na putu prijelaza dječjih prava prema dužnostima.

Svoje dugogodišnje iskustvo rada s djecom u dječjim i omladinskim domovima prenosi u obliku predavanja, s konkretnim primjerima iz svakodnevnog života, na učitelje, odgojitelje, roditelje i djecu. Uvijek je konkretan i praktičan. Već dvadesetak godina je vlasnik poduzeća "Čmrlj" (Bumbar) koje se bavi komuniciranjem i kreativnošću, u čemu sudjeluje cijela njegova obitelj. U školi su mu najdraži bili odmor i tjelovježba, a danas najviše vremena provodi u prirodi.

– Moja kći Urša, grafička dizajnerica, sin Gašper, programer zaposlen u inozemstvu, sa mnom surađuju već sedam godina u organiziraju predavanja u malim grupama. A kako iza svakog uspješnog muškarca stoji žena, to je moja draga srednjoškolka, Irena. Imam i osam godina starog Dantea, mješanca border colliea i tornjaka od kojeg se ne odvajam nikada, pa ni na odmoru koji godinama provodim na Korčuli.

I ove smo godine proveli prekrasan odmor u Orebiću, prvi put u životu nismo imali ni jedan komentar o hotelu, osoblju, hrani. Kada je Oliver umro prošle godine, moja je žena plakala kao kiša, a ja sam se pretvarao da sam muškarac... – priznaje iskreno pedagog, od kojeg pokušavamo doznati u čemu moderni roditelji najčešće griješe, osobito kada je riječ o odgoju i odabiru izvanškolskih aktivnosti. Dao nam je i korisne savjete za roditelje na početku školske godine...

Počnimo s činjenicom da su djeca naše najveće blago i da im većina roditelja želi sve najbolje kako bi izrasla u zdrave, sretne, neovisne i odgovorne ljude. Unatoč tome, mnoge se pogreške čine nesvjesno, jer često komentiramo da je neprihvatljivo ponašanje neke djece posljedica lošeg odgoja, nedostatka roditeljske skrbi, nedostatka dobrog primjera kod kuće... ili nefunkcionalnih obitelji. Koje su najveće roditeljske pogreške?

– Prije jedne ili dvije generacije, roditelji su željeli da njihova djeca budu zdrava, marljiva i poštena. Za takve su znali da će ponekad biti sretni i uspješni u životu. Danas to više nije slučaj. Roditelji žele da njihova djeca budu zdrava, uspješna i sretna, ali ne i da budu marljiva i poštena!

Koliko ručkova zna skuhati 15-godišnja djevojčica ili dječak? Mogu li sastaviti četiri različita menija od juhe do deserta? Ne mogu! Ali zato znaju koristiti pametni telefon – njega su dobili da bi mogli kontrolirati svoje roditelje. Majka u vrijeme dok dijete uči nije druga ili treća učiteljica, ona je nadzorni organ! Mama ne sjedi za stolom dok dijete piše zadaću.

Ako mama podigne guzicu, dijete odloži olovčicu. Nije samostalno, ovisno je! Normalno je da mama kuha, sređuje nešto, čita knjigu. Dijete za blagovaoničkim stolom treba učiti samo one predmete u kojima ne postiže rezultat za koji je sposoban. Ostalo može naučiti u svojoj sobi.

Tko čini veće pogreške, permisivni roditelji koji pretjerano popuštaju i podilaze svojoj djeci u svemu ili strogi roditelji koji posežu za kaznama, ponekad drastičnim i fizičkim kaznama, što dodatno frustrira djecu i često ih pretvara u zlostavljače? Kako im pomoći?

– Ni jedni ni drugi nisu svjesni da rade pogrešno. Kad sve pođe naopako, krivca pronalaze u školi ili nekome drugome. Tek kada je vrlo teško i dovoljno loše (za roditelje!), traže pomoć. Nasilni roditelji mogu naučiti odgovarajuće pristupe i mjere, a permisivni imaju samo jedan zadatak: mačji odgoj – što radi majka, ili što radi otac, to čini i dijete. Kao što mačka prenosi svoje mačiće, i roditelji nose svoje dijete sa sobom. I rade za njih, pomažu. Tek tada primjećuju da su im djeca nespretna i nesposobna.

Postoji li recept za odgoj sretne djece? U čemu je tajna?

– Postoji i jednostavan je: dovoljno bezuvjetne ljubavi u djetinjstvu i učenje da samostalno obavljaju kućne obveze. Jedan od domaćih zadataka je, na primjer, priprema za školu, samostalno pisanje zadaće i rješavanje zadataka, učenje. Recimo – imate prekrasno cvijeće na prozoru i nalazite se na poslu. Zapuše tramontana ili jako jugo, trčite kući da smjestite "svoj ponos na prozoru" na sigurno, a onda vidite da su djeca već sklonila cvijeće s prozora. Sama. Bez uputa. To je samostalnost.

Bezuvjetna ljubav? Dijete je dobilo rezultate testiranja, ocjenu. Kaže da je dobilo peticu, super! A mama pita koliko je mogućih bodova? 32! A koliko je dijete postiglo? 30. Da, što je s ona dva? Dijete je dobilo peticu. Ali nije dovoljno za mamu! To nije bezuvjetna ljubav. Dijete će cijeli život patiti zbog stvari koje mu nisu uspjele. Neće biti uspješno na poslu, u obitelji, u društvu.

U današnjem brzom tempu života roditelji i djeca premalo borave zajedno, radnim danima se druže tek navečer, eventualno malo više vikendom, pa mnogi problemi s kojima se djeca suočavaju prolaze nezapaženo. Znam za slučaj da roditelji nekoliko godina nisu primijetili da im dijete uživa nedopuštene supstancije, tablete i drugo, jer su se malo viđali; roditelji su trčali za zaradom, a kad su to otkrili, dijete je već bilo ovisnik s ozbiljnim problemima u ponašanju i učenju?

– Nema dileme "karijera ili dijete". Dilema je kako graditi karijeru s djetetom. Govorim o oba roditelja. Ako treba, onaj koji lakše mijenja posao ili radno vrijeme, neka to učini. To nije žrtvovanje, to je organizacija obitelji. Muškarci trebaju prestati gledati TV dnevnik. To je najvažnije vrijeme za djecu, a oni prate emisije u kojima godinama nisu čuli ništa što bi roditeljima i njihovoj djeci osiguralo bolji život. Ako se u to vrijeme bave svojom djecom, imat će ljepši život već danas. Za predškolsku djecu još je uvijek najbolja igračka tata koji je s njima legao na pod!

Neki roditelji pokušavaju izbjeći da im djeca upadnu u svijet droga upisujući ih na brojne aktivnosti, sportove, tako da im "gluposti ne padaju na pamet". No, ponekad i pretjeruju, pa djeca padaju s nogu od tih brojnih aktivnosti, stranog jezika, dva sporta... a sve na račun učenja, odmora, spavanja. Roditelji se žale da nemaju vremena za sebe, da su cijeli dan posvećeni djeci jer ih moraju "taksirati" s jedne aktivnosti na drugu cijelo poslijepodne, i još na repeticije... Negdje ste naveli da sve više i više djece ima podočnjake, što je savršena poruka da roditelji dobro razmisle o tome jesu li im djeca preopterećena?

– Čak i ako roditelji imaju talentiranu djecu i upišu ih u tri aktivnosti, oni neće biti vrhunski. Njihova pažnja je podijeljena. Dvije aktivnosti najviše. Jednu prema djetetovu talentu, drugu na zahtjev djeteta ili roditelja. Ali pazite. Ne može istodobno svirati klavir i igrati odbojku! To se isključuje zbog mogućih ozljeda.

Možda možete kratko komentirati i činjenicu da su djeca, umjesto s roditeljima, zalijepljena uz ekrane računala, a i ta aktivnost može prijeći u ovisnost i ulazak u mrežu raznoraznih nedobronamjernih "prijatelja"?

– Ovisan je učenik osnovne škole koji igra igre ili komunicira s vršnjacima dulje od jednog sata dnevno. Koliko su igre i nekontrolirana upotreba interneta primjerena za osnovnoškolce? Isto toliko koliko je heroina primjereno za učenike osnovne škole. Računalo bi trebalo biti alat, a ne zabava. Tada ne morate čekati da ga isključite.

Kako pravilno odabrati slobodno vrijeme za djecu, učiniti ga ugodnim i korisnim za mentalno i tjelesno zdravlje i napredovanje, a ne da se djeca iscrpljuju jer su aktivnosti odabrane zbog mode, i "jer svi idu", zbog neostvarenih ambicije roditelja, pogrešnih uzora u sportovima od kojih će se jednom obogatiti. Neki djecu dovode na te aktivnosti silom, zbog malograđanskih pobuda, a dijete uistinu nema ni interesa ni talenta za njih – i nesretno je i pati, a nema ni rezultata...

– Razina vježbanja trebala bi biti rekreativna, a ne natjecateljska. Neće svi nogometaši biti u reprezentaciji! Kao što rekoh, jedna aktivnost, kojom se dijete potiče na kretanje. To je minimum, ali neka je odabere dijete. Druga prema želji djeteta, ako ona postoji. Vjeronauk ne spada u slobodne aktivnosti. Kao što ni za oca posjet nedjeljnoj misi nije zamjena za nogomet s prijateljima.

Sada, malo nakon početka školske godine, zanimljivo je čuti gdje je mjera u svemu tome, koliko izvannastavne aktivnosti uključiti i kad je od njih više štete nego koristi?

– Dijete zna što mu odgovara, što želi. Mi roditelji znamo što je dobro za dijete i što mu stvarno treba. Zato i donosimo odluku. Dijete ima pravo na raspravu, ali nema pravo glasa.

Kako djeca mogu razviti osjećaj odgovornosti i upornosti?

– Tako da dopustimo da posljedice vlastita ponašanja snose sami. Ako dijete nije pojelo ručak, bit će gladno do večere. Ako je nepristojno razgovaralo s majkom, otac će odlučiti da mu se oduzme pametni telefon kako ne bi loše razgovaralo i s drugima. Tada dijete treba ponuditi što je sve spremno napraviti da dobije telefon natrag. Pazite: napraviti, ne obećati! Za odgajanje upornosti pomažu male etape na kojima dijete samo vidi kako mu sasvim dobro ide. Ili slabo, pa će više vježbati, odnosno trenirati. Uzor su roditelji!

Što ako djeca ne pokazuju zanimanje za izvanškolske aktivnosti? Možda škola daje dovoljno mogućnosti za razvoj talenta, a neki se roditelji žale kako su škole više posvećene lošim učenicima nego talentiranima.

– Ne možete zaustaviti ozbiljno talentiranu djecu, oni će naći svoj put. Problem je u definiciji talenta: ima li takvo dijete neke posebne potrebe? Iz prakse mogu reći, siguran sam da ima. Kad bi se talenti definirali na taj način, i talentirani bi dobili pomoć kao i oni s poteškoćama. Ako dijete nije zainteresirano ni za kakvu aktivnost, roditelji bi morali odrediti jednu koja sadrži kretanje. Dijete može reći da je ne želi više, ali tek nakon što počne pohađati neku drugu fizičku aktivnost.

Naslovnica Život