Mozaik Život

USRED GRADA

Ovo nikad nigdje niste vidjeli: splitska kiparica za prijatelja je uredila stan na potpuno originalan način: plinske boce postale su kantunali, jednu sobu je posvetila zidarima, drugu vatrogascima

USRED GRADA
Sandra Mateljan: Među prvima u Splitu radila sam industrijski dizajn u kafiću 'Puls'. Tada toga nije ni bilo kod nas. Arhitekti su dolazili gledati kako je to uređeno...

Kad netko kaže "industrijski dizajn", često nam je asocijacija na prostor u kojem je sve nekako kao nedovršeno, s betonskim zidovima, cijevima koje se provlače između prostorija, namještajem koji kao da je posuđen iz neke stare tvornice... sve u svemu, ništa tu "ne bi trebalo" izgledati kao novo.

Govorimo, dakle, samo o asocijaciji "na prvu", što ne znači da tako mora biti u svačijem poimanju industrijskog dizajna. Ali, svatko tko ima ovakav (negativan) doživljaj tog industrijskog interijera, lako će se razuvjeriti u suprotno i ovaj stil odmah prihvatiti s divljenjem, ako zaviri u prostor koji je uredila splitska kiparica i interijeristica Sandra Mateljan.

– Industrijski dizajn kakav viđamo danas nije industrijski, veli nam Sandra i dodaje kako je uglavnom riječ o poprilično sklepanim prostorima.

Zato ovom prilikom i predstavljamo "Industrijske sobe" koje je Sandra osmislila u suradnji s vlasnikom stana Tonijem Višićem, s kojim se, kaže nam, odmah našla na istom putu do realizacije industrijskog interijera kakav nikad i nigdje nije viđen.

I doista, nikad i nigdje barem nije medijski predstavljen ovako uređen prostor u kojem je industrijski stil toliko profinjen da je i zanimljiv i privlačan.

– U Tonijevim sobama su industrijski stilski elementi oblikovani fino i uredno, prostor ima finoću i ništa nije nedovršeno. Moram reći da je Toni, moj suradnik i prijatelj, a u ovom slučaju i investitor, došao na ideju – objašnjava Sandra.

Kako su Toni i otac u "građevini", inače obojica vodoinstalateri, tako je i zamišljeno, a potom i uspješno realizirano, da sobe budu svojevrsna počast zanatima, pa je jedna soba posvećena građevinarima, druga vatrogascima, a treća automehaničarima. Na koji način, pitate se i dok gledate fotografije.

Naime, u svakoj od soba postavljen je stakleni kubus u kojem kao izložak stoji oprema kakva se koristi u te tri navedene djelatnosti. Predmeti se ne mogu dirati, oni su pod staklom i može ih se samo gledati, ali služe kao zanimljiv ukras u prostoru i daju naglasak pojmu "industrijski dizajn".

Crni plafoni

Prije svega recimo da je riječ o prostorima, sobama smještenim u stanu u starijoj gradskoj splitskoj kući, gotovo pa u centru grada. S obzirom na starost kuće, ne iznenadimo se nimalo kad uđemo u portun i vidimo na podu crno-bijele starinske pločice i visoke plafone.

Visoki stropovi su, naravno, i u stanu, ali njihovu visinu na neki poseban način zaokružuje crna boja, koja sjedinjena s dosta sive daje svemu vrlo moderan štih.

U dugom hodniku smješten je mali "crni" kuhinjski blok, a otud troja crna vrata vode u sobe. Ulaskom u svaku od tri sobe najprije se fascinirate "toplim" zidnim stijenkama obloženih ciglom. Nisu to ni tapete, ni pločice, već prave cigle složene na riblju kost.

– Toni je svakako htio cigle u sobama, a ja sam pomislila: "pa i Papin dvor ima na podu cigle složene u riblju kost... i zašto ne?".
Da bi došli do stare cigle, Višići su potegnuli do Osijeka, tamo kupili staru ruševnu kuću, cigle dopremili u Split i...

– Dva mjeseca smo otac i ja pilali cigle na debljinu od 3 centimetra! – ubacuje se u razgovor Toni.
Poslije kad su cigle postavljene na zid, posebno su tretirane i sada prostoru daju neku posebnu toplinu i notu u tom crno-sivom ambijentu.
I riblja kost se tu ne zaustavlja. "Tema" se nastavlja, pa su tako slagane i pločice u kupaonicama. Imitiraju drvo bojom i teksturom, pa je taj "meki" i "topli" štih prevladao i u sanitarnim prostorijama.

Poput nekadašnjih

Dok Sandra objašnjava kako im je bilo važno sve izvesti tako da bude savršeno dobro, Toni se nadovezuje da kad nešto rade, rade tako da ne preskaču procese. Sandra dobacuje kako je Toni idealan suradnik za realizaciju ideja. Tako su zamislili da noćni ormarići budu napravljeni od plinskih boca.

I doista, uz krevete vidimo starinske sive plinske boce na kojima su pričvršćene okrugle daske. Ali, nije riječ o toliko starim plinskim bocama iz nekih davnih vremena, već o ovim današnjim, narančastim. Zato je Toni i oko toga imao posla. Boce je trebalo isprazniti i obojiti tako da izgledaju poput onih nekadašnjih.

Na podu cijelog prostora postavljene su, pak, porculanske ploče veličine 90 x 90 centimetara. A dobroj atmosferi pridonosi i rasvjeta koja je, kažu naši sugovornici, postavljena "lokalno" kako bi onaj tko tu boravi mogao birati atmosferu koja mu najbolje odgovara.

I na koncu, ne možemo ne spomenuti namještaj, koji je rađen po mjeri i u boji drva koja se savršeno uklapa između crnog stropa i ciglenih zidova iza uzglavlja kreveta.

I kad je već sve tako fino industrijski izvedeno, ovaj zaneseni dvojac, Sandra Mateljan i Toni Višić, na kraju nam govori o crno-bijeloj posteljini koja je sašivena i po želji i po mjeri.

Da, industrijski stil ovdje postaje profinjen, čist, besprijekoran...

 

Naslovnica Život