Mozaik Život

Svjetski poznata

Namještaj ove mlade dizajnerice ne nosi uzalud ime 'Dalmatia': Jadransko more ima posebno mjesto u njenome srcu, evo što nam je ispričala o komadima koji oduševljavaju 

Svjetski poznata

Slovensku dizajnericu Niku Zupanc smo, zbog njezina fascinantna dizajna, već prije nekoliko godina "ugostili" u našem prilogu za kuću. Njezin rad pomno prate najeminentniji svjetski magazini iz područja dizajna i unutarnjeg interijera, posebice nakon što je za nizozemski brend "Moooi" dizajnirala lampu "Lolita" i postala ime na listi najvažnijih autora u svijetu.

Od 2008., kad je osnovala svoj studio, počela je raditi kao neovisni dizajner, stalno u novim projektima u kojima interpretira modernu kulturu, suvremeni dizajn u dostupnim tehnološkim mogućnostima. Njezini proizvodi danas su u ponudama velikih dizajnerskih kuća, a nakon nizozemskog "Moooija", radi za talijanske "Qeeboo", "Moroso" i "Nodus" te londonski "Sé", a sada je prvi put ostvarila suradnju sa španjolskim brendom "Point", i to s kolekcijom vanjskog namještaja koju je nazvala "Dalmatia".

Riječ je o aluminijskoj kolekciji stolica, vrtnih stolova različitih oblika, dvosjeda, fotelja... Nika Zupanc kaže da su je za ovu kolekciju inspirirala ljeta na Jadranskom moru, bjelina kamenja na plaži ili tamnoljubičasto drvo borova. I, naravno, pitamo je postoji li za nju neko posebno mjesto na Jadranu koje ju je inspiriralo za ovaj rad.

– Jadransko more i sve obale koje ga diraju imaju posebno mjesto u mojem srcu. To može biti šetnja uz more negdje u Istri ili duga ljeta koja provodim u našoj kući na jednom od dalmatinskih otoka.

Kolekcija je, kažete, spoj inovacije, tehnologije i dizajna. Možete li to pojasniti, što je inovativno, kojom tehnologijom je aluminij obrađen?

– Kao i svi moji radovi, i kolekcija namještaja za "Point" proizlazi iz neke priče i inspiracije, na jednoj strani, te, s druge strane, iz tehnoloških zahtjeva i mogućnosti koji definiraju filozofiju tvrtke za koju su komadi oblikovani. U okviru tehnologije oblikovanja metala tražila sam drukčiji, novi dizajnerski izazov koji metal tretira kao papir i na taj način namještaju daje lagan i svjež izgled.

Gdje su proizvedene stolice, u Sloveniji ili Španjolskoj?

– Kolekcija je proizvedena u Španjolskoj, ali i u tvornicama "Pointa" po svijetu. To je moja prva suradnja sa španjolskim brendom. U siječnju ćemo predstaviti novu kolekciju namještaja za "Hotique", još jednu španjolsku tvrtku.

Radite i za neke druge velike kuće. Možete li izdvojiti neke s kojima je posebno zadovoljstvo raditi?

– Istina, naš studio radi s mnogim međunarodnim brendovima sa svih strana svijeta i zapravo je teško izdvojiti neke jer zaista sa svima dobro surađujemo. Jedino bih spomenula projekt "Room of one's own", koji smo radili za "Diora", zatim "Collection III" za engleski brend "Sé", kolekciju namještaja za talijanski "Qeeboo", kao i kolekciju "Take me to Miami" za talijanski "Ghidini 1961".

Vaš stil su opisali kao "punk elegance" (Elle), "techno chic" (Business Week), "Larger than life" (Clear magazine)... Kako biste vi opisali svoj dizajn?

– Prvo i najvažnije, mislim da je riječ o suvremenom dizajnu. Po mojemu mišljenju, moderna fraza "forma slijedi funkciju" je stvarno stanje, samo što je značenje fraze u novom tisućljeću donekle rastegnuto. Emotivna vrijednost, ili, još preciznije, emotivna ergonomija proizvoda u masovnoj proizvodnji je nešto što smatram potrebnom funkcijom, a nikada samo ukras. Vjerujem da dizajn može biti moćan alat za slanje poruke ili, jednostavno, postavlja pitanje, što ljudi misle ili žele.

U svemu što radite prepoznaje se vaš potpis. Je li problem zadržati svoj stil u radu za različite brendove?

– Mislim da zapravo ne postoji nekakav formalni izričaj na koji se oslanjam. Prije bih rekla da volim raditi s elegantno subverzivnim ikonama svih vrsta bez obzira je li riječ o kultnom obliku, kultnoj priči, kultnome materijalu ili kultnoj funkciji.

Treniram svoj mozak da radi kao nekakav vizualni filter, koji prikuplja referencije iz svakog dijela naše kulture i reflektira ih kroz najobičniju, svakodnevnu stvarnost. Vizualni elementi su parametri koje volim koristiti u svom radu, namjerno, iako na posebno rezerviran način. Ovom namjernom intervencijom u svojim prilično racionalnim, minimalnim i funkcionalnim dizajnima pokušavam artikulirati teme koje još nisu bile artikulirane u dizajnerskoj profesiji, a tvrtke za koje radim su zainteresirane za dijeljenje ove specifične filozofije u stvarima koje dizajniram za njih.

Koristite dosta metal. Je li to materijal koji vam je draži od ostalih?

– Tu nema pravila, proces se odvija u oba smjera. Ponekad ste zamoljeni da radite s određenim materijalom, drugi put predlažete specifičan materijal jer ste inspirirani ili fascinirani njegovim svojstvima. Zato mogu reći da nemam omiljene materijale. Volim ih sve, volim se izazivati konstantno radeći s različitim tehnikama, različitim materijalima, različitim tehnologijama. To je pravi izazov za mene, ali i izvor moje inspiracije i kreativnosti. Moj posao je kao da slažeš puzzle bez konačne slike. Morate povezati vrlo različite parametre, od inovacija u tehnologiji do priče u jednom objektu.

Osim produkt-dizajna, bavite se i dizajnom interijera, poput "sobe" za Diorovu izložbu. Što vam je vodilja kod osmišljavanja interijera?

– Ako je svaki objekt poglavlje za sebe, onda su za mene interijeri poglavlja nanizana u priču. Interijere vidim kao pozornice na kojima se odvija naš život. S interijerima stvaram prostore koji će biti kulisa životnim pričama. Sa svojom specifičnom poetikom stvaram nove prostore i nove dimenzije. Ove godine smo uredili iznimno lijepu privatnu rezidenciju u Zagrebu i interijer optike "Morela" u Ljubljani.

Živite u Ljubljani, a dizajnirate za cijeli svijet. Niste napustili Sloveniju. Ograničava li vas to u radu?

– Ljubljana je na iznimno zanimljivoj geografskoj točki, u krugu od 500 kilometara su Milano, Beč, Split... Prije svega, zaista nam je blizu sjeverna Italija, gdje se nalaze najutjecajniji proizvođači modernog namještaja. U tom smislu moj posao se obavlja lako, do mojih klijenata lako dođem automobilom, što se uvijek pokaže vrlo praktičnim. Kad studio radi s tvrtkama iz Japana ("Franc Franc"), Koreje ("Mete") ili Indije ("Scarlet Splendour"), lokacija vašeg boravka postaje potpuno nevažna.

Što biste rekli za slovenski dizajn?

– Načelno ne vjerujem u "nacionalni" dizajn i mislim da je industrijsko oblikovanje izrazito globalna struka u kojoj lako iziđeš iz lokalnih korijena, a moraš na svaki način raditi i razmišljati bez granica, znači internacionalno.

I na kraju, što mislite kamo vode novi trendovi u dizajnu?

– Bilo bi vrlo teško reći da postoji određeni trend u dizajnu jer tu je bezbroj glasova koji zagovaraju potpuno različite teme i otvaraju vrlo različita pitanja.

Mislim da je danas pravo pitanje trajnosti, reciklaže i upotreba plastike. To su prave teme za koje će dizajn morati pronaći prava rješenja.

Naslovnica Život