Mozaik Život

šešule i pumparele

Konoba Bratanićevih kultno je mjesto, do nje ne dovodi ni jedna tabla, oznaka, putokaz, a u njoj sate provode akademici, doktori znanosti, estradnjaci; 'Diljem svijeta pričam o njezinu fenomenu'

šešule i pumparele

Karatili i barili, duge trese i purtele, bačve, koce, mizarole, lakomice i vridice, loze, škrove i kobila, lisa, libonj i poluga, tartajuni i bocuni, demejone, butiljuni, vriće, misi i maštili, pumpin, pirje i kanele, provini i sumparele, šešule i pumparele, svaki svoje misto ima, u konobi moga dida.

Jeste li "kapili" ove stihove pjesme "U konobi moga dida" koju je uglazbio pokojni maestro Ljubo Stipišić Delmata?

Ako niste, onda ćemo vam brzinski reći kako smo vas rimom u dijalektu pozvali u konobu, našu tipičnu dalmatinsku, u ovom slučaju hvarsku.

Onu iz obiteljske kuće jednog od najvećih čuvara naše baštine, Mikija Bratanića, čiju je konobu, a s njom i zbirku u njoj, Ministarstvo kulture proglasilo "zaštićenim kulturnim dobrom Republike Hrvatske". Pazite ovo, u moru konoba, na tisuće njih na našoj obali, konoba obitelji Bratanić dobila je zaštitnu hrvatsku oznaku. Kako, zašto, po čemu je ona toliko osobita?

- Zato što nosi priču - veli Miki Bratanić. A priča nosi platformu oko koje je Miki napravio cjeloživotni projekt čuvanja baštine, njegovanja tradicije ovoga kraja. Ne želi biti neskroman, pa kaže da radije sami proučimo zašto je baš njegova konoba postigla tu oznaku. Smatra i kako će drugi možda bolje reći, no ustrajali smo na pitanju.

- Ministarstvo kulture je to prepoznalo možda i zato što sam prvi ponudio cjelovitu priču. Priču o konobi, ali i uz život ovaj naš tradicionalni, težački. Ona je centar jednog doba, vremena, baštine - veli Miki, koji je oko te priče okupio mnoge ugledne ljude, stručnjake, doktore znanosti i akademike.

Posljednji Mohikanac

Istina je, Mikijeva je konoba drugačija. Ne po tome što se u njoj nalazi neki drugačiji izložak, po tome je ona ista kao i sve ostale naše konobe. Ima sve ono što treba za pripravu ulja, vina, njihovo čuvanje.

A drugačija je zato što on sam, svojim riječima, pjesmama, knjigama, druženjima priča priču o spoju nekadašnje i sadašnje Dalmacije. Ministarstvo kulture upravo je to i prepoznalo:

"Zbirka konobe Bratanić u Vrbanju, s 87 katalogiziranih predmeta iz zbirke, isprava je toga kulturnog dobra. Kao dio stambeno-gospodarskog sklopa u predjelu Krojevi dvori, do danas je sačuvala svoj izvorni izgled i namjenu, dok kroz inventar čuva tradicijski način života i rada stanovnika Dalmacije.

A prate je mijene u tradicijskoj kulturi sela, koje nisu bile statične i nepromjenjive. Konoba obitelji Bratanić povezuje materijalnu i nematerijalnu kulturnu baštinu Dalmacije", obrazloženje je izvanserijske oznake koju je ova konoba, kao jedina takva u Hrvatskoj, dobila od krovnog kulturnog tijela.

A sve se to može zahvaliti Mikiju, svojevrsnom Don Quijoteu, posljednjem Mohikancu koji se već dva desetljeća kroz svoj hobi, ljubav prema tradiciji, bori za očuvanje klapskog pjevanja, očuvanje starih napjeva, hvarske baštine. Miki je konzultant za primjenu informacijskih tehnologija u hotelijerstvu, u privatnom životu član Društva hrvatskih književnika, koji ne krije kako mu je životna preokupacija projekt "Priča o konobi".

- To je moja strast, ljubav, platforma oko koje sam napravo fantastičnu priču. Uokvirenu projektom u kojemu sam objavio tri knjige na temu konobe: "Konoba", "Priča o konobi", te edukativnu dječju slikovnicu "Priče iz konobe - za djecu".

Svoju priču o konobi uobličio sam u multimedijalnu prezentacijsku formu sa zanimljivim fotografijama, tekstovima i glazbom. Pomoću njih s različitih aspekata prikazujem što je konoba značila nekad, ali i što znači danas. Zapravo želim na poseban način ukazati kako su mnoge naše prepoznatljivosti, kao što je primjerice klapska pjesma, povezane s konobom.

Svoju sam priču o konobi predstavljao diljem svijeta. S našom izvornom, dalmatinskom konobom koja živi u pjesmama, pričama, napjevima, radu, zabavi, kao mjesto okupljanja, druženja, kako nekada, tako i sada, gostovao sam diljem svijeta. Po našoj Dalmaciji, Istri, u SAD-u, Bostonu, New Yorku i San Franciscu. Gdje god sam došao, ljudima sam pričao priču o fenomenu konobe, ali preko nje i o nama - veli.

Kultno mjesto

Taj kultni prostor voli nazvati kolijevkom Dalmacije, baš poradi toga što su mnoge dalmatinske prepoznatljivosti, poput vina, ulja, prošeka, pršuta, sira i iznad svega dalmatinske klapske pisme, rođene i odgojene upravo tu, u njezinoj nutrini. Pa joj je i sam spjevao mnoge pjesme. A pjesmu redovno uvodi u njezine odaje.

Konoba Bratanićevih u Vrbanju je kultno hvarsko mjesto. Do nje ne dovodi ni jedna tabla, oznaka, putokaz. Usprkos tome u njoj su sate provodili brojni akademici, doktori znanosti, poznata lica s hrvatske estradne, kulturne, znanstvene scene.

Posjeli bi na njezine klupe, uz slane srdele, malo domaćeg sira, kruva, uz malo pisme, uz čašicu razgovora, uz puno sjećanja, polemika, srčanoga smija, mrvu plača. Uz ono što konobu takvom i čini, centrom života. Onim što spaja ljude. Znane i neznane, domaće i strance. Jer, priznali to mi ili ne, u njoj se svi dobro osjećaju.

- Sve su konobe povezane u priču. I to je ono što moje srce čini velikim. To je i moje pogonsko gorivo koje me navodi da diljem svijeta pričam o njezinu fenomenu. Koji traje, što mi je cilj. Upravo zato me i raduje činjenica da će se 31. srpnja u toj mojoj konobi, u njezinu velikom dvoru, održati donatorska večer. A na njoj ću opet, svima onima koji nam se pridruže, ispričati priču o baštini, tradiciji ovoga kraja, u kolijevci koja nas je opet spojila kao nekada - veli Miki Bratanić, koji je za svoj doprinos promicanju i očuvanju kulture dobio osobnu gradsku nagradu Starog Grada na Hvaru.

Prijevodi na engleski i talijanski

Prva od tri knjige, 'Konoba', prevedena je na engleski i talijanski jezik, a realizirana je u suradnji s Etnografskim muzejom iz Splita. U drugoj knjizi, katalogu 'Priča o konobi', Bratanić je s raznih aspekata prikazao konobu i njezino značenje jučer, danas i sutra.

Okupio je tu i druge, stručne i ugledne ljude koji su se pridružili i poduprli njegov projekt, među njima čak osam akademika, tri doktora znanosti, one koji Dalmaciju poštuju i vole... I koji su prepoznali Mikijev entuzijazam, te su mu dali svu podršku. A ovom radu podršku treba dati, jer da nema ljudi kao što je Miki Bratanić, veliki dio tradicije otišao bi u zaborav. Kao da nikada nije postojao.

 

Naslovnica Život