Mozaik Život

umjetnička loza

Prije 16 godina bila je 'najljepša gospođa Hrvatske', ali Ana nas impresionira nečim sasvim drugim: od stvari bačenih uz kontejnere radi spektakularan namještaj, pogledajte komade koje svi žele

umjetnička loza

Ništa u svom životu i poslu ne bih mijenjala. Situacije su mi se događale baš onako kako su i trebale. I dobre i loše. Dobre su me učinile sretnom, a loše su me naučile lekciju

Prije 16 godina zasjenila je konkurenciju na natjecanju "Mrs. Croatia for Mrs. World" i pobijedila, a potom je naše boje predstavljala u Las Vegasu. Danas je uspješna restauratorica koja svojim neobičnim namještajem osvaja nagrade na natjecanjima, majka dvije cure i još puno toga...

Ana Gaće, 41- godišnja je Makarka koja je u svijet umjetnosti i mode zakoračila još kao djevojčica. To ustvari nikoga nije ni začudilo s obzirom na to da joj je majka Jadranka Beba Gaće, poznata makarska kreatorica i krojačica koja stoji iza brojnih prekrasnih haljina i svečanih kombinacija kojima se njene klijentice izdvajaju od ostalih pripadnica nježnijeg spola na Rivijeri.

- Završila sam srednju turističku školu, najviše zbog stranih jezika koje obožavam. Govorim engleski, sporazumijevam se na njemačkom i talijanskom, i po malo na francuskom i češkom. Krajem osnovne i kroz srednju školu bila sam dio Udruge MALT....tu sam se prvi put imala priliku slobodno i kreativno izražavati i obožavala sam provoditi vrijeme u dvoru Zlatice i Nikole Rica.

To je za mene bilo mjesto gdje sam osvjestila svoju kreativnost i gradila samopouzdanje. Nije bilo opcije da se nešto što se zamislilo nije moglo napraviti.......to me drži i danas, prisjeća se Ana svojih kreativnih početaka koje je nastavila njegovati s majkom u njenom krojačkom salonu.

- Još u osnovnoj školi naučila sam raditi na šivaćoj mašini.......i nekako se, i to vrlo brzo, rodila ljubav prema modi i ideji da studiram modni dizajn. Iako sam bila odlična učenica, to mi nije uspjelo, a druge opcije za studij tada nije bilo u mojoj glavi. Ok... kad već ništa ne studiram, uz pomoć moje profesorice engleskog jezika otišla sam preko agencije u Ameriku raditi kao baby sitterica.

Nakon Amerike, jedno vrijeme sam živjela i radila u Pragu, Zagrebu i onda sam se vratila doma u moju lipu Makarsku, otkriva naša sugovornica u kojem smjeru ju je odveo život.

Sretna sam što radim ono što volim

Odustajanje od snova nikada nije bila opcija iako joj se na početku nije sve posložilo kako je zamislila i priželjkivala. Unatoč tome što modni dizajn nije uspjela upisati, već osam godina u Makarskoj ima radionicu u kojoj renovira stari namještaj. Sve je krenulo od jedne stare komode s ogledalom koju je "sredila" decoupage - salvetnom tehnikom.

Nakon nje su uslijedile stolice, taburei, kantunali, fotelje......ma sve što je Ani došlo pod ruku.

- Skupljala sam stare stvari, najčešće ostavljene uz kontejnere na cesti. I nikada mi nije bio problem da me netko vidi. Smatram da nisam radila i ne radim ništa loše. Prilikom otvaranja svoje firme aplicirala sam se za bespovratna sredstva samozapošljavanja....i bila odbijena.

Ali, iz drugog pokušaja, kada sam dostavila fotografije namještaja koji je bačen i kako izgleda nakon što ga ja sredim, sredstva su mi odobrili. I zato ne treba se nikada odustajati od svojih ciljeva, dodaje simpatična restauratorica koja nas je oduševila jednostavnošću i energijom, ali najviše svojim namještajem.

Tigraste fotelje, čupavi taburei i plišane stolice su jednostavno prekrasni i svaki komad je ljepši od drugog.

- Sretna sam što mogu raditi posao koji volim, a znanje sam stjecala i još uvijek ga stječem kroz rad. Često za savjet pitam stolara, pitura, meštra.....moju prijateljicu Katarinu Tomaš, također restauratoricu. Iako je ovaj posao fizički jako težak i zahtjevan, ja ga obožavam.

Stari stolac - nova fotelja

Sama ili uz pomoć mojih prijatelja Dade Turine, Stipe Šulente, Ivana Staničića, rođaka Ante Gaće, a najčešće se za uskočiti i pomoći tu "nađu" moj tata Velimir i stric Nikola, sve što zamislim uspijemo napraviti. Hvala im na tome.

Prije tri godine prijavila se na natječaj u duhu cirkularne ekonomije "Stari stolac - nova fotelja". I naravno, zasluženo, odnijela pobjedu među 100 konkurentnih radova s tabureom izrađenim od mašine za rublje. Ana je imala najzanimljivije i najoriginalnije rješenje na zadanu temu recikliranja, odnosno koncepta cirkularne ekonomije.

- Poslala sam fotografije svog taburea kojeg sam napravila od bubnja mašine za robu. Bilo je preko 100 prijavljenih radova iz cijele Hrvatske, a moj tabure je bio izabran među 36 onih koji sudjeluju na natječaju i samoj izložbi u Zagrebu. Za mene je već to bio ogroman uspjeh i sasvim dovoljno.

Od strane stručnog žirija kojeg su činili arhitekt, povjesničarka umjetnosti, urednik magazina "Majstor" i drugi renomirani stručnjaci moj tabure je dobio prvu nagradu. E to je već za mene bilo "too much". Bila sam presretna ali odsječenih nogu. Predivno iskustvo i potvrda za moju kreativnost, upornost, rad.....

Tabure je kod mene doma i najdraži mi je komad namještaja. Za mene on nema cijenu.

Mala zarada

Prošle godine je, nakon što je napokon i to jedva skupila hrabrosti održala svoju prvu samostalnu izložbu radova u Gradskoj Galeriji Antun Gojak koju je nazvala "Katriga".

- Odlučila sam pokazati svoj rad "uživo". Znala sam da će na izložbu doći moja djeca, obitelj, bliski prijatelji....i nadala se da će doći i barem dio onih koji prate moj rad na društvenim mrežama. Ali ni u snu nisam zamišljala da će izložba biti onako posjećena.

Zaista predivno iskustvo i motivacija da radim s novim vjetrom u leđima je nastavi iz svoje male radionice izbacivati još bolje i zanimljivije komade namještaja. Međutim, iskreno priznaje da od tog posla nema "kruha" i da restauratorstvo trenutno nije nešto od čega može živjeti. Ali bez obzira na sve to od te ljubavi ne odustaje.

- Nedavno sam u jednom tjedniku naišla na rubriku u kojoj je objašnjeno kako se korak po korak može srediti staru drvenu stolicu. Ukupan trošak materijala za rad (glaspapir, boje, šablone.....), bez sati i sati rada je iznosio 350 kuna. Onda se zapitajte koliko bi ta stolica trebala koštati da se to sve isplati raditi.

Ali, radim posao kojeg obožavam i koji me ispunjava i to me čini sretnom i zadovoljnom, iako od njega ne mogu zarađivati a da ne govorim uštedjeti. Najčešće radim po narudžbi jer tako jedino opstajem. Stignem napraviti i nešto po svom guštu a zahvaljujući dizajnerima interijera i takav komad namještaja nađe svog kupca.

Prošlu jesen sam upisala studij za dizajn interijera na Suvremenom učilištu u Splitu i nadam se da će mi i to pomoći u ovom poslu. Želim napredovati, usavršavati se, ne želim kukati i predati se. Da teško je. Ali nije nemoguće. Sve zavisi od toga koliki su nam "apetiti"- realno progovara junakinja ove priče koja bi zaista mnogima mogla poslužiti kao primjer. Jer stvarno nije u šoldima sve i ne treba sve gledati kroz prizmu novca i zarade.

- Ništa u svom životu i poslu ne bih mijenjala. Situacije su mi se događale baš onako kako su i trebale. I dobre i loše. Dobre su me učinile sretnom, a loše su me naučile lekciju. I moj odlazak na izbor Mrs. Croatia for Mrs. World 2003. godine u Las Vegasu je bio predivno iskustvo.

Čast mi je bila predstavljati svoju domovinu na Svjetskom izboru, zaključuje mama 18-godišnje Gee i 11-godišnje Mare kojoj su njene dvije prekrasne cure najveća motivacija za uspjeh i ustrajnost. Uz roditeljstvo i posao jako malo vremena joj ostaje za hobije i druženja zbog čega je te dvije stvari mudro spojila. Član je glumačke udruge "Zlatousti" i udruge "MIKE".

-Obje udruge mi pomažu, svaka na svoj način, da radim na sebi i budem bolja osoba. U "Zlatoustima" gradim svoje samopouzdanje a uz pomoć "MIKE" bezuvjetno pomažem drugima, završava razgovor i ponovno nas, još jednom, iznenađuje svojom osobnošću.

 

Naslovnica Život