Mozaik Zdravlje

ona ne krije svoje godine

Asja je sretna, zdrava i aktivna u šestom desetljeću, otkrila nam je i tajnu svog mladolikog izgleda: Ovo prakticirajte i bit ćete vitalni, a evo i što ni slučajno ne smijete raditi!

ona ne krije svoje godine

I u šestom desetljeću života Asja Petersen je pravi dokaz da kronološka i biološka dob nisu iste. Naime, netko s pedeset može izgledati i osjećati se kao da ima osamdeset, ili pak kao tridesetogodišnjak. Upravo se ovo potonje odnosi na ovu Zagrepčanku koja je jedna od naših najvećih promicateljica vježbanja i zdravog način života.

No, žene i dalje jako često kriju svoje godine.

- Ne krijem ništa, a kamoli godine. Za nekoliko mjeseci ću napuniti pedeset i tri. Žao mi je samo da mi vrijeme sve brže prolazi, a baš mi je nekako dobro u ovoj dobi. Naučila sam se malo pameti, češće kažem "ne" nego "da", biram pažljivije kako provodim vrijeme, s kim se družim. Neke stvari me smetaju manje nego prije, lakše prihvaćam da se nešto i netko ne može promijeniti. Ukratko, ugodnije mi je samoj sa sobom - kaže ta gospođa čiji je zaštitni znak pilates, specifična tehnika vježbanja koja pomaže u održavanju zdravlja kralježnice i svih drugih zglobova, jačanju mišića, osjećaju gipkosti i koordinacije. Trenirala je vojnike, sportaše...

U inozemstvu u teretanama, vježbalištima, redovno se viđaju osobe od 65 do 90 godina, a kod nas se ta populacija, čak i oni najzdraviji pojedinci, najčešće samoizoliraju, glavna im je zanimacija - televizor, a kad im se predloži neki vid aktivnosti, onda odmahuju rukom.

- Moj tata je bivši sportaš, ima 84 godine i redovito ide u teretanu. I tako je otkad ja znam za sebe. I taj odlazak u teretanu je za njega rutina i održava ga i dalje u dobroj formi. Ne treba mu pomoć, ni štap. Sa stručnog stajališta, kako starimo gubimo i mišićno tkivo, a posebno je brz gubitak kod neaktivne populacije. A sve se te posljedice starenja mogu usporiti vježbanjem, bilo u teretani, čestim šetnjama, radom u vrtu... Također, neaktivnost slabi i koštani sustav, pa se kod starijih ljudi, čim se i malo ozlijede, bilježe lomovi. Važno je da se zdrave životne navike razvijaju od malih nogu, onda to postane dio životnog stila i nešto bez čega se jednostavno ne može.

Kako ćete nekog tko je cijeli život sjedio i slobodno vrijeme provodio pred televizijom, jeo čips i grickalice, natjerati da se odjednom pod stare dane aktivira i kreće? Teško. Jedino što nažalost zna pomoći je zapravo bolest koja onda natjera ljude na mijenjanje. Nekima to pomogne, a nekima nažalost ne jer su počeli prekasno.

Ali ipak, ljude se može motivirati...

- Može. Ako čovjek u pedesetima nakupi pedeset kilograma viška, nije aktivan, teško ga je osvijestiti da se treba zabrinuti i da mu praktički treba spašavati život jer mu prijeti dijabetes, karcinomi, srčani i moždani udar. Međutim, ima onih koji shvate poruku. Ljudi ne žele mijenjati rutinu koja im je život činila četrdeset, pedeset godina.

Ne postoje čudotvorne tablete koje se reklamiraju i koje će vam skinuti kilograme umjesto vas samih. Još su opasnije razne moderne dijete pomoću kojih će se u nekoliko dana ili tjedana skinuti kilogrami koji su se nakupljali desetljećima. Ali tu se trebaju uključiti i liječnici i ukazati ljudima koliko je važna tjelesna aktivnost od djetinjstva pa do starosti.

Naravno, ako se u djetinjstvu nismo bavili sportom, to ne znači da ne možemo početi u ozbiljnijoj dobi. Istraživanja pokazuju da i ljudi poslije pedesete već nakon nekoliko mjeseci dobro isplaniranog vježbanja imaju itekakve benefite: smanjeno potkožno masno tkivo, više mišićnog tkiva, bolji kardiorespiratorni status, manji rizik od pojedinih karcinoma, dijabetesa, povišenog krvnog tlaka, jači je imunitet, manje smo anksiozni i depresivni, bolje spavamo...

A što je s hranom?

- Naravno, vježbanje treba pratiti i dobra hrana, dakle baza prehrane nam treba biti: umjereno crveno meso, riba, bijelo meso, povrće, orašasti proizvodi, voće (na unos treba pripaziti zbog udjela fruktoze). A na najmanju moguću mjeru smanjiti proizvode koji sadrže visoke postotke šećera i raznih umjetnih aroma. Uglavnom, brojke i statistike su porazne, tako da je zadnji čas da se nešto ozbiljno učini o tom pitanju.

Kako mi komentirate roditelje koji djeci ne kuhaju nego im kupuju fast food, a za marendu imaju čips, peciva i slično?

- Jao, to mi je baš bolna točka. Gledam djecu na putu do škole svako jutro, jer mi je osnovna škola blizu posla. I ne vjerujem da je moguće da mnoga djeca imaju zaslađeno, gazirano piće u jednoj ruci, a pecivo u drugoj. Ne mogu to razumjeti. Jasno mi je da niti jedan roditelj ne čini namjerno zlo svom djetetu i zato mi je neshvatljivo da se to događa.

Kakvu štetu im čine?

- Djeca postaju pretila, inzulin im zbog unosa velike količine šećera i brzih ugljikohidrata konstantno skače i u riziku su od dijabetesa, teško se koncentriraju. Ako se loše hrane, sigurno su u deficitu mnogih nutrijenata koji su im nužni za pravilan razvoj. Lošiji su u školi, a skloniji su i drugim bolestima. Djeci treba dati konkretan obrok, recimo komad mesa, povrće, krišku integralnog kruha, jogurt, orašaste proizvode, voće. Naravno, tu i tamo dijete može pojesti pizzu, hamburger, sladoled, ali ne svaki dan!

Koliko puta tjedno i koliko vremenski bi trebalo vježbati da održimo dobru formu?

- Ovisi o tome koliko smo tjelesno aktivni preko tjedna. Nije nužno ići na trening svaki dan ako se tijekom dana dovoljno krećemo, preko vikenda odemo u planine, plivamo ili se bavimo nekom drugom tjelesnom aktivnošću. Bitno je i kako se čuvamo kroz dan, da li pravilno sjedimo u uredima, redovito radimo kratke pauze, prošetamo... Međutim, većina ljudi nije tjelesno aktivna pa je u tom slučaju poželjno da se vježba barem tri puta tjedno po sat vremena. Nažalost, ništa ne može dugoročno nadoknaditi manjak kretanja i boravka na svježem zraku, u šumi, uz rijeke, u planinama.

Ako bi vas netko pitao da mu navedete deset savjeta za dočekati starost u zdravlju i zadovoljstvu, kojih bi to deset stvari bilo?

- Ha ha ha, deset nije malo! Na prvo mjesto bih stavila životno veselje, da smo okruženi ljudima koje volimo i koji vole nas. Ne mora ih biti puno, nekoliko je dovoljno. Dakle, da nam ljudi u našoj blizini ne stvaraju stres, nego baš obrnuto. Meni je važno i da se bavim poslom koji me veseli. To ne znači da nema dana kad bih radije radila nešto drugo, da nema kriza ili pada inspiracije, ali generalno gledano, uživam u tome što radim. Boravak u prirodi je za mene na vrhu liste.

Svejedno mi je idem li u planine ili na more, samo mi je važno da se maknem iz grada. Što se toga tiče, naša zemlja je pravi mali raj. Važno mi je da sam zadržala dozu radoznalosti. Zanimaju me razne stvari, najčešće vezano uz struku. Životinje obožavam. Nažalost, sad nisam u mogućnosti imati svog psa, ali zato vrlo rado čuvam pse od svojih prijatelja kad god treba. I neka zdrava doza humora je bitna, da ne vidimo sve crno i negativno.

Volim ljude koji su veseli. Mislim da je važna određena doza duhovnosti, da se ne svedemo samo na "u se, na se i poda se". Naravno, neizostavan dio je tjelovježba, ali to se u mom slučaju podrazumijeva. Eto, moja lista nije baš duga...

Psiholozi i psihijatri, ali i liječnici obiteljske medicine u inozemstvu jako često preporučuju pacijentima koji su anksiozni, depresivni, da se bave sportom najmanje tri, četiri puta tjedno jer su deseci istraživanja pokazali da se kroz fizičku aktivnost popravlja i raspoloženje, otklanjaju strahovi i loše misli koje more jako veliki dio populacije. Navode i da je fizička aktivnost dobra i kod onih koji su na nekoj vrsti terapije, kao i kod onih kojima su simptomi blagi i nisu na terapiji.

- Napredne zemlje već neko duže vrijeme prepoznaju važnost fizičke aktivnosti i boravka u prirodi. Međutim, moramo razumjeti da je potrebno i nužno da se i državne institucije uključe u taj proces. Ne možemo očekivati da će se anksiozna ili depresivna osoba ujutro veselo dići i sama krenuti lutati brdima. Kretanje, sport, vježbanje su nefarmakološka sredstva koja pomažu u otklanjanju i sprječavanju mnogih oboljenja i žao mi je da to samo relativno mali broj ljudi prepoznaje.

Gojazne ljude često osuđuju, posebice oni koji su fit, međutim znam nekoliko ljudi koji previše jedu; to rade jer su nesretni, jer im slatko nadoknađuje neke druge emocije. A kad ih se osuđuje, onda se oni povlače u sebe i jedu još i više.

- Pitanje gojaznosti i pretilosti često je psihološke prirode. Strašno me smeta kad se ljudi osuđuju zbog debljine ili mršavosti ili bilo čega drugog što odskače od nekog standarda. Osjetljiva sam na tu vrstu mobinga. Tu mi kao treneri i kineziolozi nismo na prvoj liniji. Mislim da je to prvenstveno posao psihologa. Mi smo svakako podrška u procesu i tu je zaista važno da trener zna što radi.

Koja je inače vaša dnevna rutina?

- Radni dan počinje u 5.45 ujutro. Dizanje, kava, hodam do studija pola sata. Radim s klijentima pet, šest, sedam sati dnevno, ovisi o danu. Radim i konzultacije, surađujem s liječnicima pa se onda moram prilagoditi i njihovim vremenima. Ručam i sve više trebam neku kratku pauzu u tom dijelu dana. Onda ovisno o danu imam sastanke, pripremam predavanja, bavim se papirologijom. Nastojim završiti radni dan do 18 sati, ali uglavnom ga završavam kasnije.

Što radite kad ne radite?

- Bježim na Velebit, Sljeme, more, gdje god, samo da nisam u gradu. Iako ima dana kad se lijepo smjestim i gledam filmove ili čitam. Volim ići u kino. Volim putovati. I uvijek ostavim vremena za druženje s ljudima koje volim to mi je najvažnije.

Režim hranjenja

Kako se hranite - imate li neki poseban režim?

- Nisam sklona restrikciji, barem ne dugoročno. Nastojim se hraniti kvalitetno, što nije nimalo jednostavno u našem brzom životnom stilu. Imam relativno dobru logistiku.

Dugi niz godina sam se bavila body buildingom, bila sam članica reprezentacije i veliki dio forme ovisio je o pravilnoj prehrani. Naučila sam pripremati obroke dan unaprijed, jer kad je čovjek gladan, a obrok nije spreman i pri ruci, svi ćemo pojesti što god nam dođe pod ruku...

Na poslu uvijek imam svježe voće, bademe, proteinski napitak. Razvila sam cijelu mrežu nabave domaćih proizvoda, gnjavim i moljakam prijatelje da mi prodaju svoje proizvode. Mnogobrojna istraživanja su već davno dokazala da je naš mediteranski način prehrane najzdraviji.

Crkva i Joga

Jogu često napada crkva, iako su baš iz te discipline 'ukradene' vježbe koje se koriste u fizioterapiji, istezanjima, aerobiku...

- Mislim da ako nisu u pitanju moć i novac, da je neznanje najveći izvor nesporazuma, svađa, i na kraju ratova.

Joga je, kao i pilates i aerobik u većini slučajeva svedena na obično vježbanje. Nema nikakve veze s duhovnim dijelom prakse. Ali čak i da ima, mislim da bi se religije i različita vjerovanja trebala poštovati, a ne osuđivati.

 

Naslovnica Zdravlje