Mozaik Showbizz

NEMA GA VEĆ 12 GODINA

'Bio sam bolestan, Toše me nazvao iz Trogira i rekao da će mi otpjevati pjesmu života, ne znam što znače ovi stihovi...': godišnjica je smrti, Rus je podijelio s nama veliku enigmu

NEMA GA VEĆ 12 GODINA

I nakon više od desetljeća od smrti Toše Proeskog, obožavatelji, obitelj i bližnji kao da se nisu pomirili s činjenicom da ih je on uistinu napustio. Život jednog od vajvećih pjevača u regiji, ugasio se na današnji datum prije punih dvanaest godina. Toše je preminuo u naponu karijere, u stravičnoj prometnoj nesreći.

Njegove pjesme su pak i danas žive; ne "ožive" samo na godišnjice, među prisutnijima su u radijskim eterima, na televizijskim programima. A reći da su jedne od omiljenijih nije pretjerivanje, kao ni ona da će Tošin glas ostati upamćen kao jedan od najljepših na Balkanu ikad.

No svi oni koji su ga poznavali ističu pak da je više od glazbenika Toše bio divna osoba.

- Ponekad mi zaista djeluje da nije bio s ovoga svijeta - prisjeća se danas pjevačev veliki prijatelj i poslovni suradnik, Miroslav Drljača Rus.

- Nakon svega što se u prošlosti izdogađalo na Balkanu, da se dogodi da za jednim čovjekom svi zaplaču zajedno... Što imam dalje reći? - kaže nam.

Onim žešćim obožavateljima Rus je zasigurno poznat kao autor jedne od najljepših Tošinih pjesama, "Igra bez granica".


No malo tko zna da simbolični stihovi o životnim usponima i padovima nisu bili Tošin odabir kada je u pitanju "pjesma njegova života", otkriva nam poznati domaći tekstopisac.

Makedonac je, naime, izabrao jednu drugu njegovu pjesmu.

- Bilo je to u Trogiru, uoči Radijskoga festivala. On je nastupao, ja sam bio nešto boležljiv, nisam mogao doći, iako sam na neki način i uređivao festival.

U jednom me trenutku nazvao i rekao "ajde, sad upali radio, otpjevat ću ti svoju pjesmu života...". I otpjevao je "Još i danas zamiriše trešnja". Nikad ga nisam pitao zašto baš ta, zašto je nju izabrao...

Možda zbog stiha "netko baca kamen na slavuje", tko zna? Razmišljao sam kasnije, ali nisam imao koga pitati - priča nam Rus.

Osvrnuvši se i na obožavanje koje Splićani i danas preko društvenih mreža šalju "makedonskom slavuju", kako su Tošu odmilja prozvali prijatelji, Rus nam kaže:

- Ljudi u Splitu vole glazbu i svi od reda znaju i pjevati i svirati, naravno da vole nekog poput njega! Drago mi je, naravno, da je Split prepoznao Tošu kao jednu trajni vrijednost, uvijek su znali prepoznati one prave, što se vidilo i prošle godine na ispraćaju Olivera.

A iako mu je svake godine posebno teško na godišnjicu Tošina odlaska, Rus dodaje:

- Godine čine da nekako i o tim stvarima razgovaramo normalno, a i kršćanski je vjerovati da nije sve tako kako nam se čini.

Danas je u 17h u Makedosnkoj crkvi liturgija za Tošu, to ću svakako otići. S obzirom da tek grade svoju u Zagrebu, bit će u crkvi Sv. Roka. Misa je svake godine, dođu ljudi svih vjera, svi koji su ga voljeli...

Pitali smo ga pada li mu Toše na pamet kad napiše neke nove stihove.

- Čovjek jednom u životu sretne pjevača, čovjeka, mladića tako poniznoga, kvalitetnog kao što je bio Toše. Ne da mi padne na pamet kad napišem svaku pjesmu, padne mi na pamet kad napišem svaki stih...

Uvijek sam govorio da je on bolje pjevao nego što smo mi pisali. Volio bih da je tu, volio bih i dalje moći pisati za njega.

Naslovnica Showbizz