Mozaik Showbizz

A VIDI JE DANAS!

'Više sam seljačko dijete, nego gradsko! Kad bi iz Promine krenuli autobusom, meni je Šibenik bio New York!': doživljavate je purgericom, a ove stvari o popularnoj voditeljici sigurno niste znali

A VIDI JE DANAS!

'Mjesec dana Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj je nezaboravno. Sjajno je bilo surađivati s ekipom iz sportske redakcije. I danas mislim da ondje vlada najbolja atmosfera, Marko Šapit, Edin Mahmuljin, Viki Ivanović i ostatak ekipe su vrhunski ljudi, novinari i šaljivdžije! Voljela bih im se pridružiti iduće godine na Olimpijadi u Japanu!'

HRT-ovu urednicu, voditeljicu i novinarku Martinu Validžić ovog ćemo ljeta gledati u novoj voditeljskoj ulozi – onoj na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku.

Tijekom svoje karijere prošla je razna područja – od zabavnog, preko informativnog do sportskog programa.

Njezin rad pratili smo tako, između ostalog, u emisijama "Volim Hrvatsku", "Hrvatska uživo", "Shpitza", "Globalno sijelo", "Boje turizma", "8. kat", "Žene povjerljivo".

Osim upečatljivog novinarskog i uredničkog stila, ovu 42-godišnjakinju odlikuje i prepoznatljiv modni stil, a kako nam je i sama u razgovoru kazala, "možda prije trideset, četrdeset godina neka cura poput mene ne bi mogla ni primirisati na televiziju, ali meni se sviđa da danas ekranom dominiraju ljudi izražene osobnosti i duha".

Evo što nam je još u kratkoj ćakuli u povodu ovogodišnjeg izdanja Večeri dalmatinske šansone kazala Validžić.

Vaše prethodnice na Večerima dalmatinske šansone u Šibeniku bile su, među ostalima, Aleksandra Mindoljević, Branka Slavica, Barbara Radulović, Tanja Tušek, Nevena Rendeli, Franka Klarić i Uršula Tolj. Kakva je bila vaša prva reakcija kada vam je ponuđen angažman?

– Obuzelo me veliko veselje! Prošle sam godine bila privatno na Šibenskoj šansoni i uživala u festivalu iz publike. Čarobno je, i ambijent i glazba. Ni na kraj pameti mi nije bilo da bih ove godine na pozornici uz kolegu Roberta Ferlina mogla biti ja. To je glazbena manifestacija koja se odlikuje kvalitetnim glazbenim izborom i sadržajem, pjesme i izvođači su iznimni, kao i organizatori.

Plus dugogodišnja tradicija – ne mogu sakriti kolika mi je čast. Od malih sam nogu vezana za Šibenik, jer sam sve praznike, zimske i ljetne, provodila kod bake i dide u Promini. Pa kad bi baka trebala do Šibenika, sjećam se uzbuđenja dok smo se autobusom truckale prema tamo.

Meni je tada Šibenik bio kao New York. I općenito – cijeli ovaj kraj ima posebno mjesto u mom srcu. Više sam bila seljačko dijete nego gradsko, iako sam rođena Zagrepčanka. Zagreb me obuzeo tek u buntovnim tinejdžerskim godinama.

Neprežaljeni mentori

Kako se pripremate za šibenski zadatak i je li vam kolega suvoditelj Ferlin udijelio koji savjet? Ipak je iza njega čitavo desetljeće iskustva na Večerima dalmatinske šansone.

– Drago mi je što ću prvi put dijeliti pozornicu s Robertom Ferlinom, dosad nije bilo prilike. On je veliki profesionalac i već se sad osjećam sigurnije. Iako, znam da možda većina ima romantične predodžbe o savjetodavnim tijelima u svijetu medija, no meni su osobno zadnje savjete udijelili moji neprežaljeni mentori i urednici Siniša Svilan i Joško Martinović.

Velika je praznina nastala nakon njihova odlaska. Nema više takvih urednika koji bi poučavali svoje novinare i voditelje, znali što je za njih najbolje, davali im slobodu i vjetar u leđa da se izraze i budu svoji. I ja sam danas, uz kolegu Danijela Despota, urednica i voditeljica emisije "Špica, riva, korzo" te se trudimo dati šansu mladim i "drukčijim" reporterima.

Ovaj posao radim već 20 godina, novinarski, reporterski, voditeljski, urednički, radila sam za puno vanjskih produkcija, filmskih i glazbenih festivala, i stoga vjerujem da mi ni vođenje Večeri šibenske šansone neće biti problem.

Ispred kamere uvijek izgledate opušteno. U čemu je vaša tajna? Zna li se ipak dogoditi da imate tremu prije nekih zadataka i kako je rješavate?

– Opuštenost pred kamerama? Pa to sam ja! Iako se uvijek tresem od treme, prvih nekoliko sekundi ponese me adrenalin i počnem uživati. No, to ste već sigurno puno puta čuli i od drugih kolega.

Ipak, ne možeš sakriti svoju osobnost, pogotovo ako nisi samo "talking head". Nema većega gušta od razgovora sa zanimljivim ljudima, a još ako su k tome duhoviti, samo raspale moj verbalni avanturizam.

Možda prije 30-40 godina neka cura poput mene ne bi mogla ni primirisati na televiziju, ali meni se sviđa da danas ekranom dominiraju ljudi izražene osobnosti i duha.

Više od petnaest godina bili ste honorarka na HRT-u, a protekle godine potpisali ste ugovor na neodređeno. Kakav je to osjećaj?

– To što sam bila honorarka 19 godina, to je bio moj izbor. Voljela sam taj osjećaj slobode, mogućnost izbora, no prije godinu i pol dana pojavio se natječaj na HTV-u, pa sam pomislila – ajde da se i ja jednom prijavim. I to je bilo to. Nisam sve te godine čeznula za zaposlenjem, već sam se zaposlila kad sam ja to odlučila.

Možete se pohvaliti zaista bogatom karijerom, ali možete li ipak izdvojiti neke zadatke koje posebno pamtite?

– Od svega što sam radila, uvijek mi je bilo najdraže kad urednik u mene ima toliko povjerenja te me doslovno s dobrim snimateljem i toncem pošalje bilo kamo, i mi bi se vratili s vrhunskim pričama. Tako sam i proputovala cijelu Europu, Sjevernu Ameriku, bila dva puta na Tajlandu za emisije "Glamour cafe", "Shpitza", "Dobro jutro, Hrvatska", "Subotom ujutro"...

No, mjesec dana Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj je nezaboravno. Sjajno je bilo surađivati s ekipom iz sportske redakcije. I danas mislim da ondje vlada najbolja atmosfera, Marko Šapit, Edin Mahmuljin, Viki Ivanović i ostatak ekipe su vrhunski ljudi, novinari i šaljivdžije. Voljela bih im se pridružiti iduće godine na Olimpijadi u Japanu.

Kad razmislim gdje sam sve bila te što sam i koga sam snimala, sjetim se samo svojim početaka. Bila sam na trećoj godinu kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kad sam jedno jutro na ondašnjem OTV- u vidjela telop – tražimo novinare za poljoprivrednu emisiju.

Uzor

Jeste li oduvijek znali da ćete jednog dana biti lice s malih ekrana? Kako je krenula vaša priča? Odakle ljubav prema novinarstvu i svemu što ono nosi sa sobom?

– Budući da sam novinarka htjela biti još otkako sam vidjela javljanje Silvane Menđušić s ratišta, a ta želja nije jenjavala bez obzira na moj odabir studija, prijavila sam se na audiciju. Za tri dana sam napravila svoj prvi prilog, a za dva tjedna već bila suvoditeljica u studiju.

Ondje sam naučila i montirati, znala sam biti i za kamerom u studiju, to je baš bila odlična školica za mlade novinare. Većinu kolega s kojima sam tada radila, možete danas vidjeti na ekranima državnih televizija. Kasnije sam otišla na Novu TV, dok je tek počinjala s emitiranjem, da bi vrlo brzo završila u najboljoj redakciji svih vremena – emisiji "Glamour cafe".

Sjećam se naslova prvog intervju, koji sam dala za jedne dnevne novine, "Od blata do zvijezda". U početku sam snimala na njivama i u štalama, da bih tri godine poslije snimala umjetnike, kulturnjake, zvijezde na finim mjestima. No, i danas volim novinarski gemišt – i selo i grad, sport i glazba, i visoka, ali i pop kultura. U svemu nađem nešto lipo...

Na ova pitanja odgovarate dok ste na godišnjem odmoru koji provodite u Omišu i Tribunju. Ljetujete li i inače na ovim lokacijama i što vas veže uz njih?

– Gdje god da idem, imam dobrih prijatelja ili poznanika. U Omiš obvezno dođem svako ljeto jer sam ondje stekla prave prijatelje za život, a i taj grad je čaroban. U Cetinu sam zaljubljena, za mene je najljepša rijeka. A Vodice, Tribunj, Murter, Pirovac, Šibenik... Tu se stalno skićem i stalno se vraćam tim mjestima.

Voljela bih skočiti malo i do Splita. Možda nakon Večeri šibenske šansone.

 

Naslovnica Showbizz