More Vijesti

more naše plavo

Stručnjak progovara o ekstremnom fenomenu koji pogađa Jadran i meteotsunamijima koji prijete Dalmaciji te upozorava: Prvi red do mora morat će se iseliti

more naše plavo

Dok se i ovoga ljeta kupamo i uživamo u ekstremno toplom Jadranskom moru, u njemu se polako, pod utjecajem klimatskih promjena i globalnoga zagrijavanja, odvijaju procesi koji ne slute na dobro.

Jadran spada u hladnije dijelove Sredozemlja, pa rast temperatura njegovih voda donosi promjene koje se odnose na ugrožavanje ekosustava, ali i moguće ekonomske gubitke, pitanje sigurnosti hrane, zdravlja...

Kakvo je trenutačno stanje u svim svjetskim oceanima, te europskim regionalnim morima, uključujući i Jadran, govori se u najnovijem, nedavno objavljenom Izvještaju o stanju oceana, godišnjoj publikaciji pomorske službe EU-ova projekta Copernicus koja se bavi promatranjem morskog okoliša, sveobuhvatnom procjenom trenutnog stanja, prirodnih varijacija i promjena u morima i oceanima.

Puni izvještaj bit će objavljen do kraja godine, zasad je izdan sažetak koji ističe nekoliko odabranih rezultata te se fokusira na analizu oceana za 2017. godinu.

U sažetku najnovijeg, trećeg izvještaja o stanju oceana, govori se, među ostalim, i o morskim toplinskim valovima (Marine Heat Waves, MHWs) na Sredozemlju, te navodi kako su MHWs zabilježeni i na Jadranu.

S rečenim izvještajem kao povodom, o stanju u Jadranskom moru i promjenama koje se bilježe s rastom temperatura na površini, ali i u cijelom vodenom stupu, razgovarali smo s dr. sc. Ivicom Vilibićem, znanstvenikom iz Laboratorija za fiziku mora splitskog Instituta za oceanografiju i ribarstvo.

More toplije 4 stupnja u stotinu godina

Možete li prokomentirati najnoviji Izvještaj o stanju mora Copernicusove pomorske službe? Što je u njemu posebno zanimljivo, ili upozoravajuće?

– Najnovije izvješće u biti potvrđuje sva naša saznanja o djelovanju klimatskih promjena na oceane, odnosno na pojedina europska mora.

Primjerice, u svim europskim morima zamjetan je porast površinske temperature mora – nešto manji na Baltiku, četiri stupnja Celzija u 100 godina u Sredozemlju, sve do sedam stupnjeva u Crnom moru.

Primijećeni porast razine mora u Sredozemlju je nešto niži nego u svjetskim morima – 24 centimetra u sto godina, što je posljedica pojačanih gubitaka vode zbog izraženog porasta temperature zraka i smanjenja oborina. No i dalje je izuzetno visok.

Trenutačni trend porasta globalne razine mora je 32 centimetra u sto godina, a najviši je u području istočnog Pacifika i Indijskog oceana, što uključuje i atolske otoke u tom području, od kojih neki nisu viši od nekoliko metara nadmorske visine.

Ima li značajnih razlika u ovome izvještaju, u odnosu na onaj od godinu prije, koje bi upozorile na ubrzano djelovanje klimatskih promjena na mora i oceane, uključujući Jadran?

– Nema značajnijih razlika, osim što su novija saznanja vjerodostojnija, odnosno imaju veću pouzdanost, nego ona prethodna.

Također, novo izvješće uključuje i neke dosad neistražene parametre, kao što su morski toplinski valovi koji mogu biti pogubni za živi svijet u moru, naročito onaj dio koji nije otporan na nagle promjene i porast temperature.

Što su zapravo morski toplinski valovi? I s obzirom na to da se o njima govori tek u ovom novom izvješću o stanju mora – u kojemu je naznačeno da se MHWs pojavljuju i na Jadranu  je li riječ o nekoj novoj pojavi?

– Istraživanja morskih toplinskih valova su započela nedavno, pa se zbog toga nisu analizirala u prethodnim izvješćima. Oni su ekvivalent atmosferskim toplinskim valovima, dakle razdobljima u kojima je temperatura zraka značajno viša od prosječne temperature, toliko da značajno utječu na čovjeka i okoliš. Takvim valovima upravo svjedočimo u Europi i Hrvatskoj.

Naravno, u moru toplinski valovi traju duže, jer je toplinski kapacitet mora višestruko veći od kapaciteta atmosfere i procesi se odvijaju većom tromošću.

Kao i za sve ekstremne događaje, dugoročne posljedice morskih toplinskih valova mogu biti od velike važnosti za organizme koji ne trpe visoke temperature.

Primjerice, toplinski val u zapadnom Pacifiku povezan s El Niño/La Niña fenomenom je prije nekoliko godina uništio oko 30 posto koraljnoga grebena uz obale zapadne Australije.

Spužve i koralji ne mogu se preseliti

Često se kao posljedica globalnoga zagrijavanja spominje upravo izbjeljivanje i izumiranje koralja, no u široj javnosti, izvan usko zainteresiranih grupacija, malo tko u tome vidi razlog za zabrinutost. Zašto su koralji važni i zašto bi nas njihovo odumiranje trebalo brinuti?

– Područja koraljnih grebena su područja izuzetno bogata životom – sjetite se samo animiranog filma "Potraga za Nemom" ("Finding Nemo"). Izumiranjem koralja izumire i cijelo to područje.

I u Copernicusovu izvješću navodi se kako nepokretni organizmi, kao što su alge, spužve i koralji ne mogu izbjeći ekstremne ekološke uvjete, postaju žrtve toplinskog stresa, gube hranu i staništa, a to rezultira masovnim odumiranjem ekosustava.

Jesu li sve promjene koje se kao posljedica klimatskih promjena zbivaju u moru ireverzibilne, ili se još nešto može učiniti?

– To je vrlo kompleksno pitanje, jer svaki organizam ima svoj kapacitet tolerancije na okolišne promjene. Zasigurno je za neke organizme već dosegnuta točka pucanja, odnosno ireverzibilnosti.

Kad govore o klimatskim promjenama i njihovim posljedicama, znanstvenici sve češće koriste izraz "katastrofa". Pretjeruju li?

– Pa sad, znanstvenici rijetko koriste riječi koje su medijima jako privlačne. No i znanstvenici su ljudi.
Znanstvenici više vole gledati brojke koje stoje iza takvih izjava, a one nisu na našoj strani, na strani čovječanstva.

Nije ni sve tako loše

Predviđa se da će djelovanje klimatskih promjena na morske ekosustave uzrokovati, među ostalim, seobe ribljih populacija radi traženja pogodnijih staništa. Jedan je znanstvenik za New York Times rekao da se to već događa, odnosno da već izaziva i međudržavne sukobe, trgovinske ratove i diplomatske sporove. Postoji li mogućnost da se i jadranske zemlje nađu u sličnoj situaciji?

– Selidbe ribljih populacija se već opažaju u raznim dijelovima svijeta, pa tako i u Sredozemlju i Jadranu.
Dosta se egzotičnih riba, iz grupa tzv. Lesepsijskih migranata – onih koji su došli u Sredozemlje kroz Sueski kanal – već zadnjih nekoliko desetljeća opaža u Jadranu, sa sve većom učestalošću, a neke od njih već polagano zauzimaju svoju nišu u ekosustavu.

Suprotno tome, druge polagano nestaju ili će nestati, jer dalje od sjevernog Jadrana ne mogu migrirati.

Na drugu stranu, kroz Otrantska vrata, ne mogu ići jer je južni Jadran topliji od srednjeg i sjevernog Jadrana, pa stoga to nije područje kamo su moguće migracije vrsta hladnih mora.

Je li zagrijavanje morâ – i Jadrana – nužno loše, odnosno ima li i kakvih pozitivnih posljedica?

– Nije sve nužno loše, toplije more pogoduje nekim ribljim vrstama za mrijest i razvoj, na primjer tuni, turizam će profitirati jer će se sezona kupanja produžiti, što je primjetno već zadnjih desetljeće-dva.

Štete će biti sve veće

U okviru svoga znanstvenog rada bavite se i proučavanjem meteotsunamija. Je li ta pojava povezana s klimatskim promjenama?

– Meteorološki tsunamiji su izražene oscilacije razine mora u razdobljima tsunamija koji se javljaju kod specifičnih atmosferskih uvjeta. Te su oscilacije naročito izražene u pojedinim jadranskim uvalama – Vela Luka, Stari Grad, Mali Ston, Mali Lošinj, Rijeka dubrovačka...

S obzirom na to da su značajno povezani s takozvanom visinskom mlaznom strujom, moguće je da njihova učestalost poraste u budućoj klimi. Za sada postoji samo jedna studija na Sredozemlju, koja govori da će učestalost meteoroloških tsunamija na Balearskom otočju porasti oko 30 posto u slučaju da se porast emisije stakleničkih plinova nastavi kretati kao do sada.

No, u svakom slučaju, štete zbog takvih ekstremnih događaja će biti veće, čak i ako ne poraste učestalost i jačina meteoroloških tsunamija, jer se predviđa porast razine mora pa će općenito poplavljivanje obalnih područja biti višestruko učestalije i veće.

To vam je isto kao kad zaljuljate napola punu čašu ili gotovo punu čašu – koja će se prije proliti?

Tom metaforom o gotovo punoj čaši koju onda meteotsunami lakše prolije dolazimo do popularne priče o ugroženom "prvom redu do mora". Koliko je taj famozni "prvi red" doista ugrožen na Jadranu, hoće li današnji stanovnici kuća uz samo more morati iseliti zbog nadiranja mora – na što se, usput rečeno, stanovnici nekih pacifičkih otoka već ozbiljno pripremaju, i to ne samo zato što će se morati povući s obale, nego s cijelih otoka – ili će to ipak snaći tek neke buduće generacije?

– Dugoročno gledano, na vremenskoj skali od stotinjak ili više godina, "prvi red do mora" će se morati iseliti.
Do tada će biti moguće dijelom štititi tu obalu, no ulaganja u zaštitu će morati biti značajna. Na sreću, naša obala uglavnom nije niska, osim u područjima riječnih ušća.

Stoga je dolina Neretve jedno od najugroženijih područja od porasta razine mora na istočnoj obali Jadrana.

Čujemo se za desetljeće-dva

Podiže li se razina mora više radi topljenja leda na Arktiku, ili zato što sve veće temperature "šire" vodu? I koji se od tih procesa više odnosi na Jadran?

– Oba procesa podjednako su značajna za područje Sredozemlja, a time i Jadrana, a uz to na razinu Sredozemlja će utjecati i efekt bilance vode, odnosno veća isparavanja i smanjenje oborina u budućoj klimi.

Rekli ste kako "more osjeća ono što je u zraku". Kakva je situacija u zraku, i što donosi interakcija zagrijanog mora i zagrijane atmosfere?

– Naravno, more osjeća ono što se događa u atmosferi, a to je prvenstveno upravo porast temperature zraka i smanjenje količine oborina, što je aktualno u području Sredozemlja.

Zbog toga se i javlja porast saliniteta u cijelom Sredozemlju, naročito u obalnim područjima.

Kako se, u kakvim pojavama, procesima, anomalijama..., zagrijavanje mora osjeća na kopnu?

– Zagrijavanja mora naravno djeluje na atmosferu, zbog toga je porast minimalne dnevne temperature i izraženiji od porasta maksimalne dnevne temperature.

Drugim riječima, noći u obalnom području su sve toplije i sparnije. Toplije more više isparava, pa će stoga i lokalne pojave atmosferskih ekstrema biti još izraženije u budućoj klimi.

Možete li, na kraju, dati "dijagnozu" Jadrana danas u odnosu na vrijeme prije dva desetljeća. Sad je, pretpostavljam, u određenoj mjeri toplije, slanije, valovitije, s novim vrstama ili bez nekih vrsta...

– Da, toplije je, slanije, ne i valovitije – dapače, procjena je da će valovi biti manji u budućoj klimi, zbog slabije ciklonalne aktivnosti – s novim vrstama, s višom razinom mora, i kiselost mora će lagano rasti...

No, dva desetljeća nisu dovoljno dugo razdoblje kako bi procijenili djelovanje klimatskih promjena, čujemo se na tu temu za još koje desetljeće ili dva.

Svi zabilježeni trendovi će se nastaviti, nema tu nekakvih velikih novosti, osim što će štete biti sve veće i rast će eksponencijalno, jer je čaša sve punija...

 

Hrvatska, nažalost, ukida trajne programe monitoringa

Sve te posljedice klimatskih promjena i globalnoga zagrijavanja treba pratiti, istraživati, izučavati. Rade li hrvatski znanstvenici, koji se time bave, u poticajnoj atmosferi društva koje shvaća problem, spremnog poslušati što znanstvenici imaju reći, osigurati im najbolje uvjete za rad i međunarodnu suradnju, financirati istraživanja?

– Pa atmosfera za ozbiljne teme, kao što je upravljanje temeljeno na znanstvenim činjenicama, u Hrvatskoj, a i u dobrom dijelu svijeta, nije baš poticajna, od medija koji preferiraju senzacionalističke svjetovne teme i katastrofe koje prodaju njihovu nakladu, do političara kojima su ugađanje biračima i kune dobivene turizmom bitnije od okoliša i budućnosti ovog područja.

Što se tiče uvjeta za istraživanja, dobar je primjer da Hrvatska nema program trajnog monitoringa stanja Jadrana, u smislu nastavljanja dugoročnih mjerenja koja se obavljaju kontinuirano već sedamdesetak godina.

Posljednjih nekoliko godina se mjerenja na Palagruškom pragu – na kojem kontinuirana mjerenja postoje od 1952. godine – napuštaju, odnosno ostavljena su na milost povremenih istraživačkih projekata, koji su samo vatrogasna mjera, dok su mjerenja u Jabučkoj kotlini i južnom Jadranu napuštena već prije dvadesetak i više godina.

A bez dugoročnih mjerenja nije moguće kvantificirati klimatske promjene, pa time ni predložiti mjere prilagodbe.
Međunarodna suradnja nije problem, hrvatski oceanografi dobro surađuju s talijanskim i sredozemnim istraživačima, no u razvijenim europskim državama 85 posto sredstava za istraživanja dolazi iz nacionalnih izvora, dok se znanstvenici u Hrvatskoj gotovo prisiljavaju da vlastita istraživanja financiraju međunarodnim sredstvima.

 

Hlađenje mora može trajati stoljećima

Odnosi li se dugoročno promatrani rast prosječnih temperatura mora samo na ljetno razdoblje?

– Ljeti je porast temperature mora uz površinu izraženiji nego zimi. To je opaženo i u moru i u atmosferi. No, što se tiče mora, najveći problem je zagrijavanje dubokih slojeva – jednom kad se zagriju, potrebno je više desetljeća i stoljeća da ih se ohladi.

 

Naslovnica Vijesti

VIŠE IZ RUBRIKE