Mišljenja Završni račun

Završni račun

Frenki Laušić

Ako se trend nastavi, za 10 godina bit ćemo sasvim pristojna ekonomija

Svjetska banka je od prošle godine Hrvatsku, Argentinu i Panamu prebacila u skupinu zemalja s visokim dohotkom (high-income), onih koje imaju bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika veći od 12.056 dolara.

Od zemalja Europske unije, u toj skupini još uvijek nisu Bugarska i Rumunjska, oni su u skupini država s višim srednjim dohotkom (upper-middle income), kao i Srbija, BiH, Crna Gora ili Rusija i Kina.

Ta vas informacija neće učiniti bogatijima ili sretnijima, ali je zanimljivo znati da smo u top-skupini od 81 zemlje s najvećim dohotkom po glavni stanovnika.

Naravno, jedna Austrija ima dvostruko veći nacionalni dohodak po glavi stanovnika od Hrvatske, ali je i u ostalim grupama razlika velika, a mi smo sve do prošle godine bili pri vrhu skupine s višim srednjim dohotkom po stanovniku.

Postoje četiri grupe, prema klasifikaciji Svjetske banke, a kriteriji su sljedeći: prvu grupu (34 države) s niskom razinom dohotka čine države koje imaju do 995 dolara dohotka (tako kalkuliranog), u drugoj grupi (47 zemalja) države su koje imaju između 995 i 3895 dolara, treću grupu (56 država) čine zemlje s 3896 do 12.055 dolara, dok su sve države preko tog iznosa zemlje s visokim dohotkom (81 država).

Kako je hrvatski bruto nacionalni dohodak prošle godine prešao 12 tisuća dolara po glavi stanovnika, time smo prešli u najvišu skupinu.

Da nije bilo šestogodišnje recesije, po kojoj smo povijesni rekorder u zapadnom dijelu svijeta (po duljini trajanja), u tu bismo grupu vjerojatno ušli nekoliko godina ranije, ali bolje ikad nego nikad.

Od kraja 2014. naše gospodarstvo raste, od kraja 2015. rastu i plaće (prvenstveno zbog manjka radnika), nezaposlenost jako pada (zbog velike emigracije) i zaposlenost raste (po znatno manjim stopama). Doduše, svi ti parametri kreću se presporo u odnosu na tranzicijske, nama konkurentne države, ali se ipak – kreću.

Rast od 2,8%

Naravno, takvom dinamikom ne može biti nitko zadovoljan, i u Vladi su toga svjesni, i stoga naša budućnost ovisi ne samo o nama samima, nego i o okruženju.

Ako ne bude veće recesije na tržištima s kojima poslujemo ili neke slične katastrofe, onda ćemo sadašnjim tempom (uz prosječni godišnji rast od oko 2,5 posto, uz promjene u pravosuđu, zdravstvu i javnoj upravi) za desetak godina postati mnogo atraktivnija država za život i suživot.

A trenutačno je situacija takva da bismo, kako pokazuje analiza Ekonomskog instituta, u prva tri mjeseca ove godine mogli zabilježiti godišnji rast od 2,8 posto. Analiza je pokazala da promet u trgovini na malo, kao i obujam građevinskih radova, rastu po stopama nezabilježenim u zadnjih deset godina.

Nadalje, nakon snažnog rasta u siječnju (4,6 posto), industrijska proizvodnja porasla je za 0,6 posto godišnje u veljači prema kalendarski prilagođenim podacima, što je prvi put od listopada 2017. kako industrijska proizvodnja raste dva mjeseca zaredom na godišnjoj razini.

Ipak, ističe se u toj analizi, bez obzira na rast u zadnja dva mjeseca, industrijska proizvodnja se i dalje nalazi u fazi recesije, i to je onaj dio ekonomije koji nas "koči" u postizanju većih stopa rasta. U "sedlu" nas drže pozitivni trendovi u sektoru maloprodaje.

U veljači je promet u trgovini na malo porastao za 8,7 posto godišnje, što je više nego dvostruko brže od rasta u siječnju (4,3 posto) te od prosjeka u prethodnih 12 mjeseci (3,8 posto). Toliko visoka stopa rasta prometa u maloprodaji nije zabilježena od kolovoza 2007. godine.

Građevinarstvo se i dalje nalazi u fazi ekspanzije, a podaci govore kako je, prema zadnjim podacima za siječanj, obujam građevinskih radova na godišnjoj razini porastao za 15,9 posto, što je 13,1 postotni bod više u odnosu na prosinac, te 10,9 postotnih bodova više u odnosu na prosječan rast u prethodnih 12 mjeseci.

Ako se ovi trendovi nastave, ako uspijemo ostvarivati taj rast od oko 2,5 posto, nećemo postati "jadransko-slavonski tigar", ali za desetak godina bismo bili pristojna ekonomija. I nacionalni dohodak po stanovniku bi se nastavio penjati.

Nije se teško složiti s onima koji govore kako je to premalo, kako možemo i moramo "brže, bolje, više". Ali, koga zmija ujede, i gušterice se boji. A šest godina recesija bio je istodobno ugriz kraljevske kobre i stisak anakonde, a ne slučajni susret s bjelouškom.

Naslovnica Završni račun