Mišljenja Vijesti i konteksti

Vijesti i konteksti

Napadi u Šri Lanki kao model destabilizacije država

Serija uskrsnih džihadističkih napada u Šri Lanki nije tek još jedna u nizu akcija tzv. bombaša samoubojica. To može postati model destabilizacije institucionalno krhkih, demokratski deficitarnih, višenacionalnih i višereligijskih država. A smrtonosni susret triju kćeri danskog multimilijardera Andresa Povlsena: Alme, Astrid i Agnes, s Ilhanom Ibrahimom, sinom šrilanskog tajkuna Mohameda Ibrahima u restoranu elitnog hotela "Shangri-la" u Colombu, sadrži u sebi arhetipske elemente sudara dvaju svjetova, koji nadilazi tragičnu priču o ubojici i žrtvama.

No, krenimo redom. Zašto je nakon uskrsnih napada Šri Lanka dugoročno destabilizirana država, koja bi mogla postati model za neke druge destabilizacije? Propust državne vlasti i sigurnosnog sektora da spriječe napade, unatoč upozorenjima prijateljskih obavještajnih službi, samo je posljednji u nizu propusta. Držali su kako su to samo neke lokalne islamističke organizacije, nesposobne za ozbiljniji teroristički napad. To što su posljednjih nekoliko godina sustavno devastirani i skrnavljeni budistički hramovi, vlasti su doživljavale kao lokalne međuvjerske čarke, ne pitajući se o dubljim motivima. Možda vas to malo podsjeća na neke trendove u zapadnoj Europi? Ili još više u BiH, u Srbiji (Sandžak), na Kosovu? I mene podsjeća. Ali nije politički korektno.

Nakon uskrsnih iznimno dobro organiziranih i koordiniranih napada, Šri Lanka preko noći tone u nesigurnost. Posljedice za turizam su fatalne, samo jednom organiziranom i precizno ciljanom terorističkom akcijom, usmjerenom na kršćane i na strance, iza koje je stala Islamska država, Šri Lanka je gurnuta u kaos.

Nadmoć fanatika

Nemoć zapadnjaka u sučeljavanju s fanatičnim protivnikom, koji je spreman učiniti baš sve za ostvarenje višeg cilja, gotovo se arhetipski vidi iz uloga dviju obitelji u šrilanskom masakru. Danski multimilijarder Anders Povlsen odlučio je svoje ogromno bogatstvo dugoročno investirati u ugodu, u povratak prirodi i održivi razvoj. Pokupovao je dvorce i zemlju po Škotskoj, kako bi on i njegova djeca u budućnosti ondje obnovili život kakav je nekada bio: i za ljude i za vukove… Multimilijunaš iz Šri Lanke Mohamed Ibrahim i njegova obitelj svoj novac i sebe podčinili su bitci za pobjedu islama u svijetu. Stariji i navodno umjereniji sin Ishaf tog je uskrsnog jutra sa svojim koferom-bombom otišao u hotel "Cinnamon Grand".

Mlađi i navodno još radikalniji Ilhan sa svojim se koferom-bombom uputio u hotel "Shari-la", mirno ušetao u hotelski restoran u vrijeme doručka i jednako mirno u izabranom trenutku aktivirao kofer-bombu raznijevši sebe i ljude za doručkom. Među ubijenima su bile i tri Povlsenove djevojčice: Alma, Astrid i Agnes, na uskrsnom odmoru u Šri Lanki. Svjedoci su pričali kako je njihova majka Anne izbezumljena od boli tumarala hotelom, ne shvaćajući što se dogodilo. Za razliku od nje, Ilhanova udovica uopće nije bila iznenađena kada joj je na vrata, nakon napada, pokucala interventna policija. Otvorila im je i aktivirala bombu raznijevši sebe, svoje troje djece i trojicu policajaca.

Upada li vam u oči psihološka nadmoć vjerski fanatiziranih džihadista koji su spremni dati baš sve za svoj ultimativni viši cilj, nad zapadnjacima koji nastoje pronaći smisao u obnovi vučjih jazbina? Meni da. Ali nije politički korektno.

Politički korektno je misliti da su ovi prvi priprosti i siromašni jadnici isprana mozga. Politički korektno je čuditi se što su manje-više svi imali sveučilišne diplome, novac, putovali svijetom… Politički je korektno isticati kako su oni raznijeli sebe u bombaškim napadima, a ne da su bili spremni ubiti i sebe kako bi ubili što više nevjernika, na simboličnim mjestima u simbolično vrijeme, time pokazali svoju nadmoć i posijali strah. Politički je korektno i tumačiti kako je obredno klanjanje selefija na jednom splitskom parkiralištu čisti čin molitve, a ne politička poruka.

A ne daj Bože da se prisjetite da su jednako tako izgledale prve snimke prvih stranih islamskih boraca u planinama BiH iz 1992. godine, kamo su stigli upravo preko Splita i iz kojih su počeli vjerskom obukom i oružjem osvajati središnju Bosnu, najavljujući kako je to tek prva postaja u osvajanju Rima i kršćanske Europe (video "Šehidi Bosne", 1. i 2. dio), a koja su tada nadmeni zapadnjaci doživljavali kao pretjerivanja egzotičnih čudaka. Danas se zna da nisu bila pretjerivanja. Ali nije politički korektno to reći. A i u strahu se često zatvaraju oči.
 

Naslovnica Vijesti i konteksti

VIŠE IZ RUBRIKE