Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Od Marjana, preko Bena, do Karepovca - ovo su projekti splitskih gradskih vlasti kojima se uporno i ustrajno bave, i bave, i bave...

milijun planova

Stalno se klapa kako se u Splitu ništa ne radi i ništa ne planira. Ma kakvi, to nije istina. Postoji hiljadu ideja, milijun planova i isto toliko projekata koji bi polipšali naš grad. Samo, isto tako postoji i jedan mali problem. Svi projekti i planovi ostaju ideje ili su nedovršeni.

Bivši splitski gradski vijećnik i neiscrpni izvor informacija gradske i prigradske tematike na društvenim mrežama Renato Čupić dao je sebi truda pa je na planu grada, fino u kvadratiće, pobrojio i postavio sve što se u rebalansu na zadnjem Gradskom vijeću navelo kao plan rada gradskih službi u sljedećem razdoblju. Zanimljivo je kad se sve to izvuče iz dosadnih vijećničkih materijala pa ovako baci na jarpu. Nema kraja.

Krenimo od Marjana, koji je nakon četrdeset, bit će i pedeset godina nebrige i zapuštenosti proživio pravu osvetu prirode kad ga je zadesilo jedno od egipatskih zala u vidu potkornjaka koji su probušili i osušili trećinu borova, a potom je u sveopćoj svađi institucija i tvrtki uključenih u sanaciju izgubio i nešto tisuća više stabala nego što je bilo – teško je reći predviđeno – jer nitko i ne zna točno što je trebalo napraviti. Uz to, hvalevrijedan projekt kojim je putem EU fondova trebalo unijeti 22 milijuna kuna u nove sadržaje zaustavljen je. Na čekanju.

Ne smetajte administraciju!

Spustimo se s Marjana i stižemo pred Banovinu, utvrdu splitske birokracije koja eksponencijalno buja sa svakom novom vlašću. Sistematizacija koja je trebala zaustaviti ovaj kancer nečasno je propala jer je i loše izvedena. Autori, naime, nisu predvidjeli da gradske službenike nitko i ništa ne smije dirati ni uznemiravati, a kamoli premještati i smjenjivati.

Rekao bi Arsen "još malo šetnje uz more" i eto nas na Zapadnoj obali, ekskluzivno uređenom pristaništu pred hotelom "Marjan" koje je sredstvima građana predviđenima za sanaciju Karepovca uredio gradonačelnik Kerum dok je hotel još bio njegov. Tamo se na bitvama mogu vidjeti privezane jahte kakve ćete viđati samo u filmovima o Jamesu Bondu; milijarderi, dugonoge ljepotice i neonske krme u skupocjenom drvu, a svi se sidre nelegalno, nesvjesni valjda da su baš u Splitu prokazani kao zadnji muktaši. Čeka se rješenje.

Na Matejuški se, zahvaljujući malome iz HDZ-a, možete slikati foto-stupom, ingenioznom inovacijom kakva već godinama postoji i u najglupljem mobitelu. Okrenite se za 180 stupnjeva, napravite još stotinjak koraka i eto vas u čuvenoj UNESCO-ovoj jezgri kojom u zadnjih desetak godina, otkad se splitski turizam razvio do neslućenih razmjera – upravljaju ugostitelji. I neka je tako kad nitko drugi osim bijesnih aktivista i ne pokazuje inicijativu, i jer za Dioklecijanovu palaču i povijesnu jezgru još nema plana upravljanja. Ni komunalnog reda, koji kasni četiri mjeseca od zakonskog roka, pogodite zašto – jer još nisu završeni pregovori s gazdama, pardon, ugostiteljima. Bankomate nećemo ni spominjati, oni mudro šute. Sve to čeka na rješavanje.

Začas posla eto nas i u Gradskoj luci, do koje je odnedavna nešto lakše doći budući da se dvije pune prometne trake spuštaju do njezine utrobe, ali je teško izaći jer na njezinu istočnom dijelu vlada opstipacija: sve što se probavi izlazi na jedan uski mostić iznad Bačvica pa cesticom kroz kuće. To je srećom privremeno, nesrećom na dugom štapu. Čeka se klistir.

Baš na toj lokaciji krije se, potencijalno naravno, najvrjedniji gradski projekt svih vremena – Istočna obala. Misli se tu, kroji i prekraja, ali nikako da se nešto makne, ma ni da šušne, a ako ste slabijeg želuca, bolje da se držite podalje od tog mjesta, koje čeka svoju budućnost.

Vodi nas najduži jadranski lungomare – koji počinje još na Poljudu – preko istočnih kupališta, redaju se Bačvice, Ovčice, Firule, POŠK, Zenta, Trstenik, Žnjan, Duilovo... Neuredna, zamazana grezim betonom, zapuštena i napuštena. Kad će biti uređena najveća plaža na Jadranu koja ima ambiciju biti i najljepša, poznato je, Žnjan? Ne zna se, na čekanju je...

U kojem su škafetinu zapele prijave o bezvlašću u lučici Zenta, u kojoj pet godina nitko nema koncesiju, a netko ubire lovu? Ne zna se, čeka se nešto.

Blatnjavo i nikakvo

Čekaju desetljećima i Zajčeva, Bračka, Lovrinačka, Kila, Vukovarska, pet arterijskih cesta koje ne vode nikamo, da dobiju svoj konačni smisao. A kad će to biti, ne zna se. Rotori na Bračkoj već su ušli u povijest arhitekture i dizajna, a nathodnik na Mertojaku više od tri desetljeća nakon velike tragedije isti je kao i tada.

Zavrtimo se malo i po širem centru, pa parkirajmo na Trgu Hrvatske bratske zajednice na Skalicama; onako blatnjav i užasan, samo se teškom ironijom može nazvati trgom. Pod njim je stanica neslavnog gradskog metroa, na njemu je predviđeno popločanje i zelenilo. Ali još uvijek je blatnjav i nikakav. Čeka. Kad smo kod metroa, a što ćemo s Kopilicom? Velike ideje i mali grad, pa čeka pametnije dane. A kad smo kod prometa, što je s obećanim tisućama garažnih mjesta? I ona kasne, ali se sve brže javni prostori pretvaraju u plaćena parkirališna mjesta, šireći se i u stambene četvrti, kao tamo ispod škole "Lučac". Kad sirotinji treba izbiti kunu, tu se ne čeka.

Skoknimo na istok grada. U gužvu na onim "kolinima" preko kojih se, umjesto rotorima, izlazi sa splitskog poluotoka. Tek "skoknuti" je smiješno reći, jer uz vječno uključenu kombinaciju "crvenog vala" gradskim se ulicama jedva mili, što manijacima za volanom izaziva nervozu, pa čim uhvate priliku, ubijaju pješake i druge vozače. A na izlazima i ulazima pošten narod čeka. Nije priša, jer nema novca za otkup zemljišta za gradsko groblje na Lovrincu, na kojem ćete naći vječni stan, pa je bolje čekati živ u koloni nego mrtav čekati grobno mjesto.

Tamo blizu je i Karepovac, lokalitet velikih perspektiva. Na brdu škovaca taloženom šezdeset godina mogu biti zelene, sportske površine, a može biti i ogromno polje solarnih ploča. Na čekanju je, jer je na čekanju i županijsko smetlište u Lećevici, pa Karepovac još prima tone škovaca. Dokad? Ne zna se.

A i što će nam to kad od predviđenih 360 zelenih otoka imamo tek 120, a po razdvajanju otpada s 2,3 posto među najgorima smo čak i u Hrvatskoj. Pada kiša? Nikakav problem. Imamo lumbrele, pokisnuti nećemo. Samo vodu sa špina ne možemo piti, sve ostalo je okej. Filter za pročišćavanje vode također je na čekanju, doći će jednom, samo nitko ne zna kad.

I veliki projekt "splitskog mozga" sufinanciran novcem EU-a na Dračevcu, već se ponavljamo, kasni.

Ne biste vjerovali, svi ovi problemi koje smo iznijeli ustvari i nisu problemi, to su vam projekti splitskih gradskih vlasti kojima se uporno i ustrajno bave, i bave, i bave...

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE