Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: Zašto ljudima iz Banovine nije stalo do građana koji su prisiljeni hodati i voziti se po poharanim gradskim ulicama? Kako im nije neugodno pred tisućama turista?

parter uličnog teatra
Po trotoarima se neprestano nešto kopa pa nastaju čuveni splitski mozaici

Pogledajte malo parter splitskog uličnog teatra, da, ono što bi se trebalo zvati asfalnim kolnikom ili nogostupom u stvarnosti je masa zakrpa, jedna preko druge i u svim kombinacijama. Malo je gradova na zapadu koji njeguju takvu tradiciju asfaltnog mozaika kao Split.

Neka se prevuče friški asfalt preko neke ceste, neće proći ni par mjeseci a stižu majstori: kopa se vodovod, kanalizacija, struja, telefoni, priključci i zaključci. I naravno, neće asfaltirati cijeli komad ceste na trošak investitora. Ne, on lijepo tašela samo onoliko koliko mu je trebalo, pa tako po trotoarima nastaju ti čuveni splitski mozaici: kvadrati, trokuti, krugovi, pruge... Nakon nekog vremena i oni se raskopaju, pa nastaju novi geometrijski, čudesni oblici.

Možda bi neka galerija suvremene umjetnosti u naprednom svijetu bila zainteresirana za ovu umjetnost nereda i spontanosti. Jer ovo se rijetko gdje nađe, možda, s poštovanjem, u kakvoj afričkoj zemlji koju razara građanski rat. Samo, da citiram onoga lanjskoga gosta s tog kontinenta, kod nas ima struje i vode.

Preko tih zakrpa kasnije se spotiču pješaci, rastresaju se kralježnice biciklista, padaju motoristi i testiraju amortizeri automobila, autobusa i kamiona. Da ne spominjemo šahte uronjene u tu ljepotu asfalta; ma niti jedna nije u škvari, ili je propala ili je izdignuta!

Rupe na sve strane

Nogostupi mnogih europskih gradova su pokockani, promatrao sam kako je to korisno: postoji makinja koja vadi kamene kocke, radnici u zemlju ukopaju instalacije i onda ista makinja vraća one kocke koje treba samo malo tucnuti ljudskom rukom i za dan-dva ulica kakva je i bila. Naravno da je to kod nas nezamislivo. U nas se krpi i krpi.

Da nema Facebook stranice Dnevna doza splitskog nereda koja uz veliku količinu psovki tjera splitske komunalce da barem krpaju raspadnute ceste, bilo bi još i gore.

Postoje kvartovi, poput recimo Plakaluše gotovo u samom gradskom središtu, gdje su trotoari, vjerovali ili ne, još uvijek od cementa – taraca, kakvim su se ulice prekrivale prije šezdesetak godina, a na pojedinim mjestima pokrov se toliko raspao da pješaci gaze po goloj zemlji, a auta upadaju u rupe.

Kad se pozovu dva privatna poduzeća Cestar i Point, koja sve ove radove dobivaju, kako bi udarili novu zakrpu, dogodi se da od dvije rupe, jedne do druge, prvu tašelaju, a drugu ostave kakva je i bila. Jer, doznajemo, ova druga do nje nije bila u nalogu! Pa će se vratiti opet.

Kao i svi stari gradovi u Dalmaciji i Split se diči svojom povijesnom jezgrom koja je popločana kamenom. Vau, to je već nivo! Ali kakvim kamenom. I laik-neznalica će prepoznati da je jezgra posaližana barem s desetak vrsta kamenih ploča, od čistih bijelih do sivih i zelenkastih.

Pristup prema kamenim pločama je sličan kao i s asfaltom: kad nekome treba provući kakvu žicu ili cijev, jednostavno ga pripila i zamijeni različitim kamenom. Da ne govorimo kako je debljina novih kamenih ploča nejednaka starima – višetruko su tanje i još ih umaču u beton umjesto u salbun, pa pucaju kao staklo. Preko njih izvan sezone drmaju teški kamioni, pa su i one što upale, što ispale, što popucale.

Bila je dobra ideja da se kontaktna zona s Dioklecijanovom palačom prekrije granitnim kockama 'na ventulu' kako se radilo za vrijeme Austro-Ugarske, i tako se u parteru obilježi i taj, klasicistički krug oko UNESCO-ove jezgre, te označi pješačka zona.

Ali uzalud, kad je preko starih granitnih kocaka na dijelu Hrvojeve ulice, od crkve svetoga Dominika naniže prema Rivi navučen sloj asfalta mogli smo shvatiti da je sve otišlo kvragu i da će teško ova dobra ideja ikad biti provedena. Tako je asfalt prvi put poljubio i same zidine antičke palače. Prizor lijep, nema što.

Odbačene ideje

Budući da smo grad krpa i zakrpa, povremeno frcne ideja da grad, po uzoru na druge gradove poput Zagreba ili Omiša, osnuje svoju tvrtku koja bi se bavila nužnim komunalnim zahvatima, krpanjem ulica, popravljanjem stupića (kojih je također po cijelom gradu toliko vrsta da bi se mogla organizirati svjetska izložba stupića), signalizacijom i drugim sitnijm popravcima. Uštede su višestruke, pokazuju to primjeri navedenih gradova, posebno najbližeg Omiša.

To je pitanje gradskoj upravi postavio vijećnik Tonči Zoričić još početkom godine, ali nikakvog suvislog odgovora nije dobio. Vjerojatno su gradski službenici uzdahnuli uz komentar: 'Ma ko će se još i ovime baviti... Baci sa strane pa ćemo jednog dana nažvrljati da ne može. Skupo je, treba zapošljavati, nabaviti bager i kamion, valjak, komplicirano, komplicirano...'

A nisu to mali novci, u četverogodišnjem proračunskom razdoblju predviđeno je čak stotinu milijuna kuna za sitnije popravke, a samo za ovu godinu dodatnih 11 milijuna kuna.

Sa svim tim novcima dobit ćemo samo nove krpe i zakrpe po poharanim gradskim ulicama. Uvijek promislim dok klapam po njima: ma kako nije sram gradske očuhe ovuda voditi ugledne goste iz svijeta? Kako im nije neugodno pred tisućama turista? Kako im, najvažnije, nije stalo do građana, prisiljenih hodati i voziti po tom užasu?

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE