Mišljenja Uvik kontra

Uvik kontra

Damir Šarac

Damir Šarac: HDZ-u je uzalud govoriti pa ovu ideju dajem na znanje Željku Kerumu, glavnoj faci u gradu - Split od kolapsa može spasiti samo javni brodski prijevoz!

lijek protiv gužvi

Koji su ljudi iz Splita i okolice grintavci! Plaču već godinama kako su gužve na ulazu i izlazu iz grada, kako se do Omiša truckaju dva sata i kako im isto toliko treba do aerodroma u Resniku. Kako je na vratima Splita vječni čep i kako se vozi u prvoj brzini. Kako se do gradske luke uopće ne može.

Cestari oko Solina, na najzačepljenijoj hrvatskoj prometnici, čuvenome "splitskome kolinu" stalno nešto vrte, grade, nadožuntavaju, postavljaju bajpase, ali čini se da je prigradska i gradska cirkulacija sve zakrečenija i cijeli splitski bazen doživjet će i ovog ljeta kolaps. Nema tu spasa.

U isto vrijeme, ako se malo zagledate na nekom većem gradskom raskrižju, baš u radno vrijeme, recimo oko jedanaest sati ujutro, vidjet ćete neprekinutu glistu privatnih automobila koja se sporo vuče, izaberimo jednu od ruta – od Poljuda i Marjanskog tunela preko 'Splitova' igrališta pa do stare Solinske. U svakom autu – samo jedna osoba, samo vozač. I takvih na hiljade. Kud voze, gdje idu? Kako za radnog vremena? Ili su sve to nezaposleni, ali oni ne bi trebali imati love za vozikanje okolo. Ili su penzioneri, ali oni imaju i manje od nezaposlenih.

Svi se vozikaju

Ovaj specifikum, nepreglednu kolonu auta samo s vozačem zapazili su i studenti arhitekture s engleskog sveučilišta u Bathu, koji su u Splitu boravili desetak dana. I bilo im je čudno. Kako to, kako to? Dobro, svi znamo za špice, pojavljuju se ujutro kad radni narod ide na posao i popodne kad se vraćaju, ali čemu ovoliko zadimljavanje tijekom cijelog jutra? I to u jednom srednje velikom gradu koji od jednog do drugog kraja možeš prohodati za sat vremena.

Doduše, i semafori su usklađeni čudesno; nema šanse da te neće baš svaki zaustaviti. Šest semafora do posla, svih šest je crveno. Pustimo mi to, svatko voli svoj komod. Čak i do kave na Rivi treba se dovesti autom. Nema vremena, poslovna je sredina, čovjek danas jedva uhvati dva sata za sjest na kavu i sunčati se za vrijeme posla.

A onda se svrati i do trgovačkih megacentara, tamo su puna parkirališta kad god dođeš, od ranog jutra do noći. I tako se vozamo i vozamo, a svi plaču kako ne možeš Poljičkom, ne možeš Domovinskog rata, začepljena je Vukovarska, Dubrovačka, Zvonimirova, Domovinskog rata, Hrvatske mornarice... Sva mjesta, kraljeve i postrojbe već smo potrošili, a prazne ceste nema.

I pomoći nema i neće je biti. Auta je sve više, turisti nadiru, a ceste su sve uže. Jedino rješenje za prometni čep Splita i okolice jest staro, stotinama godina staro. Brodovi! Katamarani! Odkad su zaboravljene rimske antičke ceste pa sve do 1965. godine, jedina ozbiljna komunikacija među dalmatinskim gradovima i mjestima bila je pomorska. Samo je Anđelko Marušić Ferata, kojemu je smetalo more, iz Omiša na treninge Hajduka dolazio na noge.

I sad pogledajmo ovu računicu. Ako u ovom zatrpanom dijelu Dalmacije treba toliko sati provesti u koloni, od Omiša do Splita dvi ure i isto toliko od Splita do Trogira, onda je katamaran jedino logično rješenje. On bi spajao ove gradove za pola sata i to s manovrom u portima! Mogla bi se ugraditi i stajališta, recimo u Podstrani i Krilu, a put Trogira u Slatinama i Kaštelima.

Lipo sidneš, voze ta ka gospodina čovika i gospoju ženu, pa se iskrcaš usrid grada u koji ideš. Za školarce i penzionere divota.

Brzi brodovi bi spasili i zagušeni Split. Što bi falilo da jedna linija ide od Pazdigrada, takaje na Trsteniku i akoštaje u gradskoj luci. Iz luke vuče dalje, do Sustipana i marine, pa na Poljud. Baš kao tramvaj ili nedajbože, Prometov autobus.

Nije to neko čudo, u Hamburgu su cijeli kvartovi izgrađeni uz more i na mjestima nekadašnjih dokova i katamaranski prijevoz je dio gradskog javnog prometa. Kako su naši birokrati spore pameti, ne treba se previše nadati brodskom javnom prometu, ali jedan događaj ipak daje nadu.

Plenković s Kerumom

Premijer Plenković drugi put se u zadnjih dvadesetak dana susreo s Kerumom i sasvim neobično za praksu jedinica lokalne samouprave, predsjednik Vlade i predsjednik stranke koja je osvojila 40 posto glasova (a time i 40 posto mjesta u upravljačkim strukturama, da se ne varamo) složili su dio kadrovske križaljke koja je Željka još pekla. Kaže Plenković popili su kavu, razgovarali o svemu što je dobro za Split, baš dobro - ne može bolje.

Možda mi je promaklo da je britanska premijerka Teresa May pri posjetu Bristolu dogovorila s lokalnim koalicijskim partnerima tko će na šefovska mjesta u gradskim resorima. Ali nije Plenković neka May niti je Kerum bilo tko, pa je i ovog puta bilo po njegovu.

Novi pročelnik za gospodarstvo tako bi trebao bi postati Pave Zaninović, a šefica splitskog urbanizma Ana Sapunar, supruga Kerumova nećaka Igora Sapunara. I treba tako. Ipak je Kerum osvojio dobar komad glasačke volje, a i uporan je u traženju da se probiju novi ulazi i izlazi u grad te pokrene građevinsko poduzetništvo i privatni sektor izmjenama GUP-a.

Otprilike koliki je postotak glasova dobio, toliko Kerum zauzima mjesta u srcima HDZ-ovaca.

Otkad ga je Ivo Sanader inaugurirao pa sve do Plenkovića, rado je viđen gost "stranke koja će zauvijek vladati". Nema s njim problema, poslovan, trgovački um dogovori sve u pet minuta, stvari su čiste i to paše dobrom dijelu HDZ-ovaca koji gledaju u njega ka u Boga; može on stoput propasti u poslu, još je uvijek glavna faca u gradu.

A neće gledat u Oparu koji stalno nešto komplicira i sipa fine fraze. Zato i ovu ideju o brodskom javnom prijevozu stavljam na znanje Željku koji ispunjava sve želje.

Naslovnica Uvik kontra

VIŠE IZ RUBRIKE