Mišljenja Parangall

Parangall

Godina povratka rocku

NAKON “DOMAĆICA”, NAŠ GLAZBENI KRITIČAR SASTAVIO JE I LISTU NAJBOLJIH “STRANACA” 2009.

1.WILCO – Wilco

The Album iliti samo Wilco, ljetni studijski projekt negdašnjih predvodnika roots/alter-countryja, a danas, bez mnogo pretjeravanja, jednog od najintrigantnijih “transžanrovskih” pojava u američkoj popularnoj glazbi, neupitni je album godine! On posve sigurno nije projekt tako smion kao što je bio eksperimentalni Yankee Hotel Foxtrot niti tako savršena fuzija svih izvornih utjecaja kao Being There, no unatoč tome spreman sam obje ruke gurnuti u vatru braneći tvrdnju da je upravo The Album najbolji komad u ukupnoj diskografiji banda, odnosno da je “nepodnošljiva lakoća skladanja” Jeffa Tweedyja – i jučer i danas alfe i omege Wilca – te sve njegove iznimne autorske vrijednosti bljesnula onozemaljskim sjajem upravo na naizgled tako “običnom” i nepretencioznom albumu. Uostalom, sve su to Wilco potvrdili i na aktualnoj (i europskoj) zimskoj turneji.

2.SONIC YOUTH – The Eternal

Odbacivši ogrtač slojevitijih ili čak kontemplativnih aranžmana, kojima su se priklonili na albumima s početka milenija, Sonic Youth u svoj 16. studijski album, čak i u šestominutnim “epskim” brojevima, poput Anti-Orgasm, guraju čistu energiju nepatvorenog indie rocka kojem se vraćaju u velikom stilu te golemu žestinu izvedbe.

3.ELVIS COSTELLO - Secret, Profane & Sugarcane!

Secret, Profane and Sugarcane je nastao na trodnevnom sessionu u Nashvilleu u suradnji s tamošnjom proslavljenom “studijskom mafijom”, odnosno glazbenim “facama” poput Jerryja Douglasa – koji je svirao dobro, violiniste Stuarta Duncana, mandoliniste Mikea Comptona, harmonikaša Jeffa Taylora te kontrabasiste Dennisa Croucha. Tko imalo prati zbivanja na – ne samo country – američkoj sceni okrenutoj tradicionalnijem glazbenom iskazu i najšire shvaćenoj “americani”, prepoznat će da je riječ o izvanserijskoj ekipi s kojom bi čak i neko domaće niže estradno biće zvučalo pristojno.

4.U2 – No Line On The Horizon

Ne samo da su U2 novim albumom pokazali da i za njih ima života “oko pedesete”, već su zacijelo baš njime dosegli vrhunac snimivši, ako baš ne i najbolji album karijere onda svakako projekt koji ide uz sam bok remek-djelu poput The Joshua Tree. Čak ni golemi kredit, s kojim su U2 i ovoga puta ušli u studio, nije bio dovoljna priprema za iznenađenje koje su priredili snimljenim materijalom. “Starim” po odavno već usvojenim načelima emocionalne uvjerljivosti Bonovog vokala i moćne stadionske zvučne slike, a “novim”, pak, po svježini materijala koji kao pobjednik prolazi čak i u ogledima s najvećim imenima ili konkurentima s aktualne scene.

5.GREEN DAY – 21st Century Breakdown

Ako je bestselerski American Idiot bio hvaljen i kao debelo politizirana “rock opera” koja je pod isti krov primila punkerske budnice, praskave gitare, nabrijane riffove, jezičave političke poruke i zarazne pop refrene, njegov očekivani nasljednik nije ni mrvu ustuknuo pred izazovom ponavljanja uspjeha, ali bez pukog preslikavanja dobitne matrice prethodnika. Album – čiji su glavni protagonisti mladi ljubavnici Christian i Gloria izgubljeni u post-bushovskoj Americi – koncepcijski je podijeljen na tri čina: Heroes & Cons (Junaci i prevaranti), Charlatans & Saints (Šarlatani i sveci) te Horseshoes & Handgranades (Potkove i ručne bombe), no unatoč odabranom “narativnom modelu”, Green Day se drže provjerenih, više no uspjelih “minimalističkih” formi.

6.DEPECHE MODE – Sounds Of the Universe

Glavni adut albuma – koji će posve sigurno “podebljati” utjecaj koji Depeche Mode imaju na mnoge nove bandove sklone čeprkanjima po baštini electro-popa osamdesetih – “samosvojnost” je skladbi koje funkcioniraju kao pojedinačni zgodici, ali također i kao djelići koji, spojeni zajedno, stvaraju veličanstvenu zvučnu sliku. Nakraće rečeno, album uz bok Violatora.

7. ALLEN TOUSSAINT – The Bright Mississippi

Kad uz isti glazbeni projekt posvete pjesmarici New Orleanasa vežu Allen Toussaint – znameniti neworleanški klavirist, aranžer i pjevač, glazbenici poput Marca Ribota te sjajan producent Joe Henry, a gostujuće dionice k tome odrade još velikani jazza, poput klavirista Brada Mehldaua i tenor saksofoniste Joshue Redmana, tada i najizbirljivije uši moraju doći na svoje. Od uvodne Egyptian Fantasy do zaključne Solituide, Toussaint i Henry su složili impresivnu kolekciju blues, rhythm and blues i jazz standarda koji najbolje ocrtavaju čarobni glazbeni profil Big Easyja.

8. NORAH JONES – The Fall

The Fall donosi mnogo više svježine od prethodnog Not To Late albuma iz 2007. kojim je Norah već pokazala nakanu napuštanja kabaretskih jazzy-pop ili “soft rock”/country teritorija.

Odgovor na pitanje zašto, valja najprije potražiti u novim suradnicima predvođenim producentom Jacquireom Kingom.

Izbor producenta, znanog po suradnji s inovativnim i eksperimentima sklonim glazbenicima, pokazao je da su bile posve opravdane najave da će se na novom projektu Norah udaljiti od kišeja razrađenih na prethodnicima te, barem dijelom, prikloniti zvukovnici Toma Waitsa.

9. YEAH YEAH YEAHS – It’s Blitz

I dalje žestoki, sirovi i nabrijani, Yeah Yeah Yeahs i novim albumom utjelovljuju efektnu fuziju još naglašenijih diskoidnih utjecaja, pozamašne doze electro-pop minimalizma, ali i dalje natruhe newyorškog punka i art-rocka.

10. DECEMBERISTS – The Hazard Of Love

Fascinacija britanskim folk-rockom sedamdesetih i progresivnim rockom iz iste dekade, koji se otvoreno “naslanjao” na trubadursku tradiciju Otoka, očiti su na još jednom albumu oregonskog banda. Ipak, iza svih tih silnih posvajanja i utjecaja stoji intrigantan, ambiciozan i precizno realiziran koncept te – što je još važnije – iznimne melodije, sjajan vokal i još bolja svirka.

11. ELVIS PERKINS – In Dearland

Bio blizak tradicionalnijoj folk-americani, kao u Hey, Seegerovskim stilizacijama, maniri Everly Brothersa/Proclaimersa u I Heard Your Voice In Dresden, ili, pak, lucidnim aranžmanskim spajanjima gotovo isposnički ogoljenog folk-bluesa s glazbenim koloritom New Orleansa u brojevima poput Hours Last Stand, Perkins je bezgrješno spojio odabrana glazbena rješenja i vlastiti autorski iskaz.

12. BOB DYLAN – Together Through Life

Together Through Life – objavljen veoma brzo nakon senzacionalnog lanjskog jesenjeg dvostrukog (i trostrukog) “arhivskog“ albuma – tipičan je Dylanov album iz dvijetisućitih; još jedan od studijskih projekata snimljenih s malenim, no efikasnim combom s kojim Dylan najčešće i koncertira, a na kojemu se iznova hvata za svoja izvorna glazbena nadahnuća.

13. J.J. CALE - Roll On

Roll On album rađen u prepoznatljivoj maniri “laid backa” kojemu karijeru duguju mnogi – a ponajviše Mark Knopfler – no Cale je uspio u svakom od 12 novih autorskih brojeva iznaći dovoljno novog nadahnuća. Doduše, u svakoj će novoj skladbi iskusnije uho pronaći nekog parnjaka s dosadašnjih albuma – posebice remek-djela iz sedamdesetih – no, s druge strane, ni jedna od njih nije lišena svježine i zavodljivih instrumentalnih pasaža s duboko položenim korijenjem u tradiciji bluesa, country rock stilizacijama i američkom folku, kojima Cale duguje ugled i ime.

14. THEM CROOKED VULTURES – Them Crooked Vultures

Prvijenac supergrupe Them Crooked Voltures podjednako je zanimljiv za “stare kajle” odrasle na zvuku Creama, ali i publiku sklonu materijalu Queens Of The Stone Age. Čvrsti riffovi i moćna ritam sekcija, najbolje funkcioniraju u skladbama s naglašenijom melodijom i blagim začinom psihodelije te u “klasicističkom” rock materijalu kojem su dodani i začini ovovremenih alter-rock sazvučja.

15. BLACK JOE LEWIS & THE HONEYBIRDS - Tell ‘Em What Your Name Is

Tko god se ikada zapalio na južnjački soul, Spencer Davis Group i Them ili, pak, godinama kasnije posrkao Blues Brotherse, prvijencem Black Joea Lewisa dolazi na svoje. Retro puhači – koji kao da su skinuti s albuma Bar Keysa tvoraca znamenitog instrumental Soul Fingers – združeni s praskavom gitarom, filanjima hammonda ili štektanja Fender Rhodesa i “prljavim” vokalom koji djeluje kao križanac između Rufusa Thomasa, Wilsona Picketta i Little Richarda, na nastupnom projektu ukuhali su se u eksplozivnu smjesu prštećeg rhythm and blues/soula kojem, nakon Joss Stone i Amy Winehouse... očajnički nedostaje i prava muška zvijezda.

16. ST.VINCENT – Actor 17. LEVON HELM – Electric Dirt 18. IGGY POP – Preliminaires 19. MOBY – Wait For Me 20. M.WARD – Hold Time 21. WILLIE NELSON – American Classic 22. MARS VOLTA – Octahedron 23. DOVES – Kingdom Of Rust 24. BROKEN RECORDS - Until The Earth Begin To Fall 25. SUPER FURRY ANIMALS - Dark Days / Light Years

Koncertni albumi godine

1.NIRVANA – Live In Reding Live In Reading donosi cijelu set listu senzacionalnog nastupa Nirvane na festivalu 30. kolovoza 1992.; festivala znanog i po Cobainovom dolasku na scenu u bolesničkim kolicima odjeven u bolničku pidžamu te po dramatičnom “kolabiranju” na sceni na samom početku koncerta. Godinama štovan kao jedan od legendarnih nastupa Nirvane, ali i kao ultimativni zgoditak na bootleg tržištu, Live At Reading je konačno legalno objavljen potvrđujući reputaciju fascinantnog koncertnog albuma s reprezentativnim snimkama banda u naponu snage. 2. TOM WAITS – Glitter And Doom Live
3.LEONARD COHEN – Live in London
4.VAN MORRISON – Astral Weeks Live At The Hollywood Bowl
5.R.E.M. -Live In Olympia Dublin

Boxovi, reizdanja i kompilacije

1.BEATLES - Box Set
2.BIG STAR – Keep An Eye On The Sky
3.NEIL YOUNG – Archives, vol 1 (1963 – 1972) (box)
4.MANU CHAO – Baionarena (box)
5.MAGAZINE – Touch and Go: Anthology 78 – 81
6.JIMI HENDRIX – Electric Ladyland: 40th Anniversary Collection
7.KRAFTWERK – Catalogue (box)
8.ROLLING STONES – Get Yer Ya-Ya’s Out - 40th Annivesrary Deluxe Edition
9.MORRISSEY – The HMV/Parlophone Singles 1988 – 1995
10.MANDO DIAO - The Malevolence Of Mando Diao (The EMI B-sides 2002 – 2007)

Naslovnica Parangall