Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

I Milivoj Novak u nebeskoj bojni Četvrte brigade

međutim

U bojnu blaženika na nebesima otputovao je još jedan naš suborac: Milivoj Novak, pripadnik ratne 4. gardijske brigade. Bio je jedan od važnih graditelja katedrale hrvatske slobode.

Tim se riječima od svoga suborca i prijatelja, pukovnika Milivoja Novaka, koji je pokopan 2. travnja na mjesnom groblju Svih svetih (Boruće) u rodnom Kaštel Lukšiću, oprostio pukovnik u miru Ilko Pavlović. Milivoj je preminuo u 68. godini od srčanog udara, ostavivši iza sebe suprugu Lidiju, sina Marija, kćer Anitu i šestero unučadi.

Upoznali smo se sredinom devedesetih. Znao sam da se bavi vinom i maslinama, da svira u limenoj glazbi i da ga zanima baština. Družili smo se oko sličnih vjerskih, kulturnih i političkih uvjerenja, a bilo je i zajedničkih obiteljskih proslava. Milivoj je uvijek bio srčan i nasmijan, međutim, nikad nije posebno govorio o sebi, tako da do njegova sprovoda nisam puno znao o njegovoj ulozi u stvaranju identiteta 4. gardijske brigade u kojoj je bio u vrijeme Domovinskog rata.

Jedan je od pripadnika brigade koji su imali viziju po čemu bi naša postrojba trebala biti prepoznatljiva, govorio je Pavlović na groblju Boruće. Potkraj 1991. došao je s terena, iz tadašnjeg sektora Jug, u Zapovjedništvo brigade u Splitu, u Službu za informativno-političku djelatnost, i s vrata, uz smiješak, krenuo vaditi nekakve papire. Bili su to crteži na kojima se lako moglo prepoznati elemente grba Dalmacije, grb Hrvatske, mačeve u više varijanti i latinski natpis "In hoc signo vinces".

Sa žarom u očima obasnio je Milivoj kako bi to trebao biti grb brigade, koja se tada zvala IV. brigada ZNG-a, kako je i pisalo na prvom znaku koji je poslije, po Novakovoj ideji i crtežima, grafički i heraldički oblikovala Denka Marinković.

Nazočne na sprovodu u Kaštel Lukšiću, Pavlović je podsjetio kako je Milivoj Novak zadužio pripadnike 4. brigade i još jednim neizostavnim obilježjem, a to je himna. Ponovno je otvorio vrata s listom papira, ovaj put na njemu su bili rukom ispisani stihovi.

Sjetio se, rekao je, kako bi trebali imati i himnu brigade pa je zamolio svog susjeda Joška Banova da mu pomogne s glazbom, te Zvonka Pupačića koji je napisao stihove.

Pokojni Milivoj Novak svoje ratničke dane započeo je inače na Maovicama koncem kolovoza 1991. Ratna događanja potom su ga vodila u Drniš i Unešić. Zatim je sudjelovao s nekolicinom pripadnika Četvrte u osvajanju tvrđave Gripe u Splitu, gdje je formirao Orkestar HRM-a. S postrojbom je onda otišao u Imoticu, Topolo, zatim u Zadar, Radovin, gdje se dokazao u timu generala Ante Gotovine.

Pukovnik Pavlović istaknuo je kako je Milivoj imao bogat ratni put koji je težio samo najboljem i izvršenju svake zadaće. Kad bi ga u poslijeratno vrijeme pitali zašto su njegovo vino i masline najbolje, odgovarao bi: "Ili najbolje radit ili ne radit nikako..."
Počivaj u miru Božjem, dragi Milivoje, i neka se ne zaboravi što si sve dao za svoju Četvrtu, rodni Kaštel Lukšić i domovinu Hrvatsku.

Naslovnica Međutim