Mišljenja Međutim

Međutim

Ivan Ugrin

Karamarkov krimen

Da je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa drukčije odlučilo, i njih bi se doživjelo kao veleizdajnike, jer kako drukčije nazvati one koji rade protiv hrvatskih interesa?! (Sic!)

Tako je za naše novine odluku rečenog povjerenstva na čelu s Dalijom Orešković, o potencijalnom sukobu interesa donedavnog prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, komentirao filozof Mislav Kukoč.

Boljeg zaključka od gore navedenog Kukočevog, kako je Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa bilo pod očiglednim pritiskom javnosti, u ovom procesu nije ni potrebno navoditi, jer i onima koji se ne bave političkom analizom jasno je bilo kao što je dva plus dva jednako četiri, da će Dalija i njen tim donijeti upravo jednu ovakvu odluku.

Milanovićev prijatelj

Koji je to, zapravo, Karamarkov krimen?! Zašto bi se netko tko sudjeluje u političkom odlučivanju odrekao svoga prava na stav o određenom pitanju. Jer, da bi se uopće o nečemu odlučivalo, najprije o tome treba promišljati, i pri tome ne treba zanemariti ni savjete onih koji više znaju i bolje su upućeni u pojedine stvari.

U konkretnom slučaju, za prekid arbitraže s Mađarima i pregovaranje u sporu između Ine i MOL-a, prije Karamarka javno se zalagao Siniša Petrović kojeg je država imenovala u Nadzorni odbor Ine, gdje je do prije nekoliko dana bio i predsjednik toga tijela. Njega je tamo instalirao da brani hrvatske interese u nacionalnoj naftnoj kompaniji bivši premijer Zoran Milanović.

Štoviše, Petrović je jedan od Milanovićevih najboljih prijatelja, kao što je, primjerice Tomislav Karamarko više puta isticao da je Jozo Petrović njegov dugogodišnji osobni prijatelj. Upravo je zbog prijateljstva, prema Odluci povjerenstva, na kraju ispalo kako je "Karamarko povrijedio načela djelovanja i bio u sukobu interesa, jer je njegova supruga Ana Karamarko imala poslovni odnos sa savjetnikom mađarske naftne tvrtke MOL, Jozom Petrovićem".

Je li inicijativa prije spomenutog Siniše Petrovića o prekidu arbitraže plod prijateljskog Milanovićeva nagovaranja, ili je sam na osnovi razmišljanja došao do takvog stava, s time se nitko u ovoj državi ne bavi.

Međutim, zanima me, tko će se zabaviti ako kojim slučajem Republika Hrvatska, nakon arbitraže u kojoj su već na odvjetnike potrošeni pusti milijuni, bude dužna Mađarima isplatiti pet do osam milijardi kuna. Čija će tada glava biti na pladnju?! Možda Zokijeva, kako bi konačno i psihijatar Božo Petrov bio zadovoljan, jer jednu je glavu dobio, a za dekapitaciju drugog mogao bi Most opet angažirati famoznog Grizlija...

A prije izbora u studenome prošle godine zavaravao je cijelu naciju s potpisom kod javnog bilježnika da neće koalirati ni s HDZ-om niti sa SDP-om. Živo me interesira kako će se ponašati u najluđoj mogućoj izbornoj kampanji tijekom ovih vrućih ljetnih mjeseci, hoće li nakon izbora u rujnu za promjenu malo "surađivati" s Milanovićem, i ne bi li prije toga bilo fer da pokaže javnosti tko mu je svojedobno platio specijalizaciju u Mostaru. Zna se.

'Politički postupak'

"Pretpostavio sam da će odluka Povjerenstva biti pokušaj nekakvog izlaza, a da nije pravno utemeljena. Ovakve formulacije Povjerenstva, govorim prema onome što mediji prenose, pokazuju da se radi o čistom političkom postupku gdje je očito da Povjerenstvo nije izdržalo pritisak javnosti na način da se kaže da je sukob interesa pa se pribjeglo tome da se praktički donosi odluka da je sukob interesa između ostalog ono što netko misli i kaže", istaknuo je poznati odvjetnik Željko Olujić.

"To je jedna pravna bedastoća i smatram da je to čak u direktnoj suprotnosti sa samim Zakonom o sukobu interesa, a da ne govorimo o moralnom, političkom i pravnom aspektu cijelog slučaja. Vjerujem da će doći do pokretanja upravnog spora jer protiv takve odluke Povjerenstva moguće je podnijeti tužbu Upravnom sudu RH.

Međutim, ogromna je šteta načinjena gospodinu Tomislavu Karamarku ovakvim postupanjem, no u našoj državi se svašta događa pa nije čudno da je došlo do jednog takvog tobožnjeg kompromisnog rješenja", konstatirao je Olujić.

Ističe kako ova Odluka zapravo nije nikakvo kompromisno rješenje.

"Takvo rješenje nije zadatak Povjerenstva, njihov zadatak je da izrijekom kaže ili jest nešto sukob interesa ili nije, a ovo, gdje oni pokušavaju reći da nešto jest sukob interesa je itekako labavo, traljavo i pravno potpuno nedorečeno", zaključio je Olujić.

Još jedan ugledni odvjetnik, Zvonimir Hodak, smatra da ovaj slučaj u upravnom postupku neće proći.
"Najgore što se dogodilo Karamarku jest u moralnom smislu u kojem bi taj slučaj prošao, ali s formalno pravnog aspekta slučaj je nategnut. Imamo dvije stvari: pravo i moral. Baš s tog moralnog aspekta bi se moglo dogoditi da slučaj u upravnom postupku padne.

Činjenica je da je gospođa Karamarko imala taj poslovni odnos, na koji ima potpuno pravo, raskinula ga je kad joj je suprug ušao u izvršnu vlast i s formalno pravne strane sve su stavke zadovoljene", obrazložio je Hodak te dodao:

Dalijin kredit

"Pitanje je, je li Povjerenstvo za sprečavanje sukoba interesa ovlašteno da govori o moralu, procjenjuje nečiji moral i moralnost nečijih poteza, e za to treba provjeriti njihov Poslovnik", zaključio je Hodak.

I, kad već govorimo o moralu, zar nije bilo moralno od gospođe Dalije Orešković, kad je njeno Povjerenstvo odlučivalo da bivši ministar financija Boris Lalovac nije u sukobu interesa, zbog činjenice da i sam ima kredit u švicarskim francima, zar nije bilo moralno da se izuzela iz toga glasanja i prilikom donošenja te odluke javno obznanila da i ona ima kredit u švicarcima.

Kao što bi bilo pošteno da prizna kako je bila u škripcu između pritiska javnosti i odlučivanja u slučaju Karamarko.

 

Naslovnica Međutim