Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Opet neće biti pravog znalca

Hajduk je, priznala to ili ne šestorica članova Nadzornog odbora, upao u krizu. I to višestruku: onu krizu rukovođenja, ali i rezultatsku, pa i igračku.

Čini se da je najteža ova kriza rukovođenja, jer se u Poljudu dogodio pravi udar, istina na demokratskim osnovama. Od devet članova nadzora njih pet, svi iz Zagreba, detronizirali su predsjednika uprave Marina Brbića, s njim je otišao i sportski direktor Goran Vučević.

Smjene ne bi trebalo tumačiti na dramatičan način da se nisu dogodile u vrlo delikatnom trenutku, u finišu sezone u vrijeme kad su presudne pripreme za novu. Radi se o tome da će novo prvenstvo početi vrlo brzo u srpnju, kad startaju i kvalifikacije za europske kupove.

Otud su nadzornici sve ovlasti dali u ruke treneru Damiru Buriću, što baš i nije uobičajeno. Burić traga za sportskim direktorom, u stvari šefom struke, automatski i stručnjakom koji je nadređen treneru. Ima tu niz nesuglasnosti koje ne treba posebno elaborirati.

Kompleksni organizam Hajduka

Na sceni je potraga za novim predsjednikom, koji će biti postavljen po ubrzanom postupku. Do ponedjeljka je u klub stiglo desetak molbi na natječaj, dobro upućeni kažu da će ih do srijede biti znatno više, možda i tridesetak. Apsolutno me nije briga tko će biti izabran, osobno nemam favorita, ne vidim pravog znalca.

A da vam budem pošten i da imam nekoga za preporuku ne pada mi na pamet da ga imenujem, podržim, isturim, jer se zna da bi svaki moj prijedlog bio dočekan na nož od strane grupe netolerantnih navijača Hajduka, odnosno nekih koji se tako predstavljaju i koji pod krinkom pokliča “Hajduk živi vječno“ više brinu o svojem značaju, odnosno ulogama u okviru ili oko kluba.

Hajduk je klub globalne popularnosti, potvrda tome je bio i izbor Nadzornog odbora, vjerojatno će i natječaj za predsjednika pokazati odakle su se sve kandidirali ljubitelji “bijelih“. Kao i kod izbora sedmorice za Nadzorni odbor pitam se je li moguće da sposobne, pametne, zagrižene hajdukovce iz Splita ne rajca postati predsjednik Hajduka.

Ovo s izborom v.d. predsjednice Marijane Bošnjak iz Osijeka izgledalo mi je kao falinga, ali mi je razložno objasnio Ante Šalinović, spiritus movens promjena u Poljudu, željeli su u ovom interregnumu osigurati normalno funkcioniranje kluba, pa su poslovodstvo povjerili osobi, koja je daleko od nogometa, automatski i Hajduka. I to mi je logično.

Kad čitam nagađanja novinara o kandidatima, tu utrku da se otkrije identitet budućeg predsjednika, pa kad padaju demantiji ili kad se pojedinci isprse kako bi dobili publicitet i stekli zrno značaja, jasno mi je da je uloga prvog čovjeka legendarnog kluba ne samo važna nego i unosna. No, muči me činjenica da je među kandidatima malo onih iz nogometa, koji znaju kako funkcioniraju klubovi.

Ne, ipak nije svejedno voditi neku firmu, prodavati koka-kolu, telefone ili automobile u odnosno na zahtjeve koji se traže od predsjednika Hajduka. I da budem izravan, kao i uvijek, od nekih imena koji se guraju stvarno mi dođe slabo, pa se pitam kako imaju obraza pretendirati na položaj lidera Hajduka.

Kad se povukao s pozicije predsjednika Nadzornog odbora Ljubo Pavasović Visković, ugledni odvjetnik z Zagreba, s čvrstim splitskim korijenima, mogu objaviti da je govorio kako Hajduk ipak nije nuklearna elektrana pa da on nije u stanju voditi taj posao. Naknadno je priznao da je Hajduk mnogo kompleksniji organizam, naravno figurativno, od nuklearne centrale.

Odlazak najboljih ne sluti na dobro...

Ono kad je za predsjednika postavljen Marin Brbić čudio sam se, pa kasnije i prigovarao, kritizirao neke njegove poteze (najviše u pogledu izbora sportskih direktora, koji za klub imaju čak i važniji ulogu od predsjednika). Neki su mi spočitavali kako sam se to okrenuo i zažalio zbog odlaska Brbića.

Uoči njegova reizbora pledirao sam za Brbića i to isključivo iz razloga što je nakon četiri godine stekao određena znanja i iskustva, pa sam mišljenja da je i on bolje rješenje od nekog novaka, koji će se – kao i Brbić svojevremeno – dugo učiti, snalaziti i otkrivati što znači biti predsjednik Hajduka.

Pa ako sebi, kao svojevrsnom akteru u nogometu, dozvoljavam sugestiju kod izbora onda se to svodi isključivo na iskustvo i dokazanost u sportu, posebno nogometu. Hajduku treba čovjek koji će brzo izvesti ključne zaokrete koji će donijeti rezultate na terenu. Ovo da “bijeli“ budu treći ili čak peti postat će nesnošljivo…

Momčad Hajduka ovog proljeća oduševila je u derbiju protiv Dinama (1:0, gol Frana Tudora), sve drugo što se događalo uglavnom je za zaborav.

S jedne strane bilo je za očekivati da će poslije zimskih priprema “bijeli“ pod ravnanjem Burića zaigrati bolje, što je bilo logično u odnosu na činjenicu da su u pogonu još od 2. srpnja prošle godine, znači punih deset mjeseci u treningu s ovim trenerom. Ali dogodili su se odlasci važnih igrača (Goran Milović, Mijo Caktaš, Andrija Balić).

Brojke su neumoljive: ovog proljeća na trinaest utakmica u prvenstvu pet pobjeda, po četiri neodlučene i poraza i to na sedam utakmica u Poljudu i šest na strani (jedna u Parku mladeži). Od mogućih 39 osvojeno je svega 19 bodova, manje od pedeset posto, uz dva uvjerljiva poraza u polufinalu kupa protiv Dinama (ukupno 0:6).

Lako je zaključiti da ne sluti na dobro obzirom na sigurne odlaske najboljih Lovre Kalinića, Juliana Velazqueza i Tina Sušića.

Naslovnica Glava u balunu

VIŠE IZ RUBRIKE