Mišljenja Glava u balunu

Glava u balunu

Zdravko Reić

Kapetane Srna, što publika viče i tvoja je stvar

glava u balunu

Dva nastupa naše nogometne reprezentacije, istinske perle hrvatskog sporta, pa i društva u odnosu na izuzetnu globalnu popularnost, ali i značaj, u Osijeku i Budimpešti zaključena su pozitivno, što se tiče rezultata.

Svaka pobjeda je značajna pa makar bila protiv 67. reprezentacije svijeta, kako je rangiran Izrael na ljestvici FIFA, kao što je u najmanju ruku dobar neodlučeni omjer protiv Madžarske, koja je na ranglisti 19., točno iza Hrvatske (18.).

Međutim, bez obzira na pozitivne rezultate u te dvije utakmice otvorila su se brojna pitanja, točnije nedoumice o tome kako su igrali Vatreni, te kako ih je vodio izbornik Ante Čačić. 

Što se tiče Čačića u modi su mnoge polemike glede njegove uloge, točnije izbornikovih sposobnosti da vodi grupu europskih asova kakvi su Darijo Srna, Luka Modrić, Ivan Rakitić i njihova kompanija.

Odmah se, po mojem običaju, bez rezerve opredjeljujem za Čačića i to bez obzira što imam nekih dvojbi, pa ako dozvolite i prigovora oko pojedinih njegovih poteza, više od svega izbora načina igre (3-5-2), ali i nepozivanja, zaobilaženja, automatski na neki način podcjenjivanja jednog Marina Tomasova, uvjerljivo najboljeg igrača naše lige. Ima toga još, o tome ću drugom prilikom…

Praksa je, u stvari u redu je, da se o izborniku nogometne reprezentacije i njegovim potezima raspravlja. Floskula je da svi znamo što je nogomet, posebno oni koji mi običavaju kao argument kazati da „dvadeset ili trideset godina idu na plac, pa imamo pravo govoriti o balunu“. I ni po jada kad takvi, koji makar uživo gledaju utakmice, pa čak i juniorske ili nižerazredne, dakle kad takvi žele dokazati kako im je nogomet u malom prstu.

Nije mi krivo ni kad se neki, posebno među novinarima, koji nisu sportski specijalisti, upuštaju u stručne procjene, premda kad kritikuju, žestoko bez zadrške pojedine trenere ili igrače, to rade s posebnim guštom. dok u takozvanim svojim sektorima nisu ni iz bliza tako direktni u ocjenama.

Međutim, kad poneki istupaju u javnosti kako bi se jednokratno ili onako usput isprsili i kao dokazali kako su baš oni navodno u stanju izravno kazati baš sve, onda osjetim doslovno gađenje.

Koja je, kolika je javna odgovornost takvih izletnika, koji tako olako ismijavaju, podcjenjuju, pa i vrijeđaju izbornika, trenere, predsjednike, igrače? Smeta mi, kao dugogodišnjem pokloniku i zaljubljeniku nogometa, kad se podcjenjuje naša reprezentacija, pogotovo ne odobravam pozive na bojkot, pod formulom „to je njihova repka“.

Ako ništa drugo, držim da je ispravno stajalište uvaženog Tomislava Židaka u Jutarnjem listu, po kojem „ova generacija nije zaslužila bojkot“.

Poslije utakmice u Osijeku javile su se, s razlogom, kritike na račun nekih skandiranja manjeg dijela navijača i odmah je krenula prava poplava zahtjeva protiv takvih ispada. Zaista su ružna ustaljena skandiranja „zadomoljublje“ kako je to komentirao Branimir Pofuk, citiram: „To je samo šačica budala?

U redu, zašto je onda problem da im oni koji vode državu i nogometnu državu u državi, jasno i kažu da su budale, da nas sramote, da dovode Hrvatsku na zao glas i čine joj veliku štetu“. Osuđujućim priopćenjima oglasili su se i hrvatska vlada i HNS, reagirao je i Hrvatski helsinški odbor, vrlo oštro i Ognjen Kraus u ime židovske zajednice, čak i Efraim Zuroff iz Centra Simona Wiesenthala.

Ono što je manjkalo bila je otvorena, izravna osuda od strane naših igrača, posebno kapetana Darija Srne. Reprezentativci izbjegavaju takva očitovanja, kao da ih nije briga, kao da nedozvoljena ponašanja makar i dijela publike nije njihova stvar.

Da, baš izdvajam Srnu, u pravilu rječitog i nadahnutog na temu reprezentacije. On je kao lider morao reagirati, kao kapetan, igrač od najvećeg ugleda i iskustva, ikona nacionalne momčadi, svetinja ukrajinskog Shaktara. I to ne tek sada poslije Osijeka nego znatno prije, posebno kad je riječ o akcijama bojkota reprezentacije.

Odavno sam sa Srnom dogovarao intervju, zamislite još od 6. kolovoza prošle godine, ali se svaki put izmotavao, pokušao front odbijanja objasniti nekim mojim navodno kritičkim tekstovima.

Kasnije se obećao, „iza Lige prvaka“(19.listopada), da vidi kako će njegov Shaktar proći, poslao sam mu mailom okvirna pitanja…

Računao sam da ćemo razgovarati uoči gostovanja Hrvatske u Rostovu, ali sam dobio čudan odgovor „neka prođu izbori“ premda baš nisam razumio kakvog značaja imaju rezultati izbora za naš dijalog. Opetovano je bilo: „nije vrijeme, hvala na razumijevanju“. 

I na kraju, kako nemam razumijevanja za odgovore tipa „nije vrijeme“, pa sam inzistirao na dogovoru, izrazio svoje razočaranje, jer se Srna drugačije, kooperativnije ponašao u vrijeme dok se uspinjao do položaja kapetana.

A Srna mi je javio: „Kažnjeni ste, neću dati intervju“.

Zamislite, kaznio me zbog primjedbe da nije održao riječ!

Držim da je izbjegao dijalog zbog eventualno nezgodnih pitanja, premda bi baš sada kad je na zalazu karijere, dakle kad po doprinosu u igri nije na svojoj razini, trebao iznijeti svoje poglede.

Intervju će dati, objasnio mi je, dvojici odabranih kolega, valjda onima koji mu udaraju slatke.

Nema problema, ali kao kapetan i igrač još uvijek od značaja, mora prihvatiti obvezu očitovanja o kritičnim događanjima u našem nogometu, odnosno reprezentaciji. A ne bježati u šutnju.

Naslovnica Glava u balunu
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last

VIŠE IZ RUBRIKE