Mišljenja Cinemark

Cinemark

Marko Njegić

LEPTIR Remake ispred rešetaka

FILM: Papillon; avanturistička drama; SAD/Španjolska/Češka, 2017.; REŽIJA: Michael Noer; ULOGE: Charlie Hunnam, Rami Malek; DISTRIBUCIJA: Blitz; OCJENA: *** 1/2

Tko smanjenih očekivanja uđe u kinodvoranu, mogao bi ostati ugodno iznenađen solidnošću recentna 'Papillona'. '"Leptir' za 21. stoljeće je sadističkiji i brutalniji od klasičnije režiranog prethodnika, do guše uronjen u krv i blato slijedeći friške zatvorske filmove poput 'Zakona jačeg' i 'Obračuna u ćeliji 99'.

Čemu nova verzija jednog od najboljih zatvorskih filmova svih vremena i "najveće avanturističke priče o bijegu ikad ispričane"? Novi "Leptir" se na prvu doista čini besmislenom i nepotrebnom obradom klasika sa Steveom McQueenom i Dustinom Hoffmanom u glavnim ulogama. Neki žučniji fan starog "Papillona" mogao bi, pjevušeći Tutti Fruttijeve stihove "A letio sam nekad, letio i ja, imao sam krila, krila leptira...", osuditi remake na doživotnu robiju. S uključenim boravkom u mračnoj samici, baš po uzoru na kaznu junaka obaju filmova Henrija "Papillona" Charrierea (jučer McQueen, danas Charlie Hunnam), inače stvarne osobe čiji su ukoričeni memoari u oba slučaja poslužili kao predložak.

Očekivanja su, svakako, bila smanjena pred gledanje "Leptira", filma koji bi možda preletio domaća kina da Hoffmanov lik (Louis Dega) ne tumači Rami Malek, utjelovitelj Freddieja Mercuryja u još uvijek aktualnom megahitu "Bohemian Rhapsody" koji je privukao gotovo 200 tisuća gledatelja, odnosno da se pred kamerom ne pojavljuju i neki hrvatski glumci (Slavko Sobin, Goran Navojec...). Ipak, tko tako smanjenih očekivanja uđe u kinodvoranu, mogao bi ostati ugodno iznenađen solidnošću recentna "Papillona".

Ako je suvremeni film i dalje načelno nepotreban, jer bez njega se realno moglo preživjeti, sad kad je već snimljen nije uopće loš, a ni besmislen kao takav. Nije film koji bismo zatvorili iza rešetaka i pred razbijenim nosom mu bacili ključ u kanalizaciju. Zvuči sadistički? "Leptir" za 21. stoljeće je sadističkiji i brutalniji od klasičnije režiranog prethodnika Franklina J. Schaffnera ("Planet majmuna", "Patton", "Momci iz Brazila"), do guše uronjen u krv i blato slijedeći friške zatvorske filmove poput "Zakona jačeg" i "Obračuna u ćeliji 99".

Danski redatelj Michael Noer potencira surovost okruženja, kažnjeničke kolonije u Francuskoj Gvajani. Uvjeti su zvjerski, zatvorenici reducirani na životinje i njihova ljudskost/ljudski duh se pošto-poto pokušavaju slomiti. Dega i bogati zatvorenici nose novac u rektumu, svako malo izbije neka krvava tučnjava, a ubojstvo i pokušaj bijega se kažnjavaju javnim smaknućem giljotinom. Sve to čin golog preživljavanja čini intenzivnijim, tj. potrebu za bijegom nužnijom.

U najboljoj "survival" sekvenciji filma sudjeluje pojavno upečatljivi Sobin. Njegov lik s pomoćnikom napada Papillona i Degu pod vanjskim tušem u sceni koja svodi žanrovsku (zatvorsku) homoerotiku akcijski se nadahnjujući surovom makljažom u sauni iz Cronenbergovih "Ruskih obećanja". Divljaštvo je ovom filmu dočarano bez režijskog uvijanja, kao i prvotni ljudski poriv za "ubij ili budi ubijen" opstankom.

Međutim, u originalu je flora i fauna bila više prijeteća, a južnoameričko sunce puno jače sjajilo. Schaffner je doista upalio kamere na avanturističkijim lokacijama u Južnoj Americi. Noerov film je, pak, snimljen na Mediteranu (većinski Crna Gora, nešto sitno Malta). Crna Gora ne glumi Francusku Gijanu pretjerano uvjerljivo i manjak autentičnosti po pitanju produkcijskih vrijednosti prijeti izvući gledatelja iz filma. Zato glumci nadoknađuju autentičnost.

Malek i Hunnam su imali nekoliko brojeva prevelike cipele za popuniti, naslijeđujući McQueena i Hoffmana u naponu zvjezdane/glumačke snage, ali uspjeli su načiniti likove svojima, osobito potonji, a zajedno funkcioniraju prilično dobro do rastanka prožeta neočekivano opipljivim, sirovim emocijama. Nakon uloge dosadašnje karijere u sjajnom "Izgubljenom gradu Z", Hunnam je u formi i nanovo pokazuje potencijal prave filmske zvijezde: ne oponaša karizmatična McQueena, niti izgovara njegov mitski finalni "one-liner" ("Hey, you bastards, I'm still here"), no posjeduje njegov prigušeni akcijski stoicizam.

Malek je fragilan i Dega djeluje kako ima manje šanse da izdrži od Hoffmanova. Dok je Schaffner slijedio svoje autorstvo ("Planet Of The Apes") i bio mu je jednako zanimljiv fašizam ustanove, čini se kako redatelja ovog "Papillona" znatno više interesira prijateljski odnos dvojice zatvorenika. S uzajamnim nadahnućem da prežive, zajedničkim pronalaskom dobrog u lošem i nade o slobodi u beznađu zatvora, novi "Leptir" kao da inspiraciju crpi i iz "Iskupljenja u Shawshanku".

Kćerka Bona Voxa od 'Robina Hooda' do 'Papillona'

U remakeu treba proći desetak minuta da Papillon dođe u zatvor. Prolog ga pokazuje kao obijača sefova kojemu će biti smješteno ubojstvo, iako ima alibi – proveo je noć s ljubavnicom Nenette. Nju igra Eve Hweson, kćerka Bona Voxa, nedavno viđena u "Robinu Hoodu".

Naslovnica Cinemark