Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Bikini je perfidiniji od burkinija

Otkrivši ženino tijelo do te mjere da je kombinicija toplesa i tangi redovita pojava, proizveli smo najperfidniju kontrolu nad ženskim tijelom u povijesti

Žensko tijelo na Zapadu, kao i žena općenito, bilo je tretirano ponižavajuće. Od Aristotela preko Srednjeg vijeka i prosvjetiteljstva pa sve do ne tako davnih vremena, žena je smatrana defektom prirode, neuspjelim muškarcem, inferiornim bićem po pitanju uporabe razuma, a njeno tijelo opasnošću, izvorom nečistoće svake vrste.

Povijest odnosa prema ženi na Zapadu možemo čitati pod ključem kontrole nad njenim tijelom, kako je tu učinio Foucault. Kontrola nad tijelom je zapravo kontrola nad osobom, jer mi nemamo tijelo, već mi jesmo tijelo. Samo prividno je ova opsesija (muške) kontrole nad ženskim tijelom i njegovim ponižavanjem skončala danas.

Naprotiv, postala je perfidnija, no ništa manje okrutna. Zato u svim ovim raspravama o muslimankama koje se kupaju u burkiniju u jednom treba dati za pravo: radi se o kontroli (i mužjačkom vlašću) nad ženskim tijelom.

Podređene muškarcu

No drugi dio nije prihvatljiv, onaj u kojem se bikini naših dama stavlja kao suprotan simbol burkiniju, kao simbol emancipacije ženskog tijela i kraja dominacije muške kontrole nad njim. Naime, kako i kod nas bijaše nekoć, žensko se tijelo može kontrolirati tako da ga sakrijete, "umotate", podredite muškarcu, svedete samo na prokreativnu funkciju.

No žensko tijelo jednako tako kontrolirate kada ga otkrijete, kada mu obučete umjesto burkinija bikini i pod krinkom ženine slobode i oslobađanja uvedete ženama teror dijeta, mazohističkog vježbanja, luđačkog izgladnjivanja, kada ustanovite standarde ljepote žgoljavih manekenki.

Pred godišnje odmore, pred odlazak na more, "emancipirane" žene Zapada započinju masovno samoteroriziranje izgledom kako bi, otkrivši tijelo na plaži, zadovoljile nametnute standarde ljepote, mahom skuhane u muškoj kuhinji. Dovoljno je pogledati mnoge muške i ženske specijalizirane časopise da uočite kako su muški časopisi prepuni recenzija restorana, a ženski su prepuni savjeta o dijetama.

Otkrivši ženino tijelo do te mjere da je kombinicija toplesa i tangi redovita pojava, proizveli smo najperfidniju kontrolu nad ženskim tijelom u povijesti, najperfidniju stoga što se ovaj teror ne provodi u ime religijskih i inih predrasuda, već u ime slobode i emancipacije, a zapravo se radi o pokoravanju žene prema kriterijima penisa ili modnih dizajnera.

Naime, kao što smo govorili o "inženjerima ljudskih duša" koji navode ljude kako trebaju misliti, jednako možemo govoriti i o "inženjerima ljudskog tijela", koji navode žene kako trebaju izgledati.

Preziranje tijela

Danas kod žene nailazimo na masovne psihičke i psihijatrijske poremećaje kakve ni jedna patrijarhalna kultura koja ih je "pokrivala" nije poznavala. Na stranu bulimija i anoreksija (imale su je i svetice u Srednjem vijeku, ali ne iz estetskih razloga), zapanjujući su neki "banalniji", čak bizarni poremećaji.

Prema istraživanjima koje je među studenticama provela V. D'Urso, više od pedeset posto mladih dama ima grižnju savjesti (!) nakon sasvim normalnog obroka (!?), što se dodatno intenzivira ako smažu čokoladu, kao što i većina ima stalni strah od neadekvatnosti vlastitoga tijela, pa zapadaju u neku vrstu opsesivnog bavljenja vlastitim tjelesnim izgledom. Tako i samoj "emancipiranoj" ženi njezino vlastito tijelo sve više postaje uzrok patnje i tjeskobe, a ne užitka.

Ni u kojem slučaju, kada je burkini, nikab, kador, burka ili hidžab u pitanju, ne želimo relativizirati neprihvatljiv tretman žene u mnogim dijelovima islamskoga svijeta, možemo se čak možda i složiti s tvrdnjom Chahdortt Djavann kako je "pokrivalo žuta zvijezda stanja žene u islamu", ali što reći o "žutoj zvijezdi" žene na emancipiranom Zapadu? Ona je nevidljivija, žena je "skinuta", no metoda kontrole nad ženskim tijelom postala je podmuklija.

Teror plastične kirurgije kojem se podlaže sve više žena, teror samoizgladnjivanja iz estetskih a ne duhovnih, religijskih razloga (post), samo su pervertirane sekularne inačice preziranja tijela kakvom smo svjedočili u nekim fazama Srednjega vijeka. Ni ovdje u Slavoniji više ne vrijedi poslovica kojom se opisuje poželjna dama: "Bolje da ljulja, nego da žulja."

Ovo stanje žene na Zapadu danas, na duhovit način prokomentirao je Jerry Seinfeld: "Uvijek sam se pitao kako to da žene podnose tolike patnje zbog fizičkog izgleda: depilacija, izgladnjivanje, odlazak pod nož plastičnom kirurgu, teretane, fitnesi..., a onda dođu kući, vide miša i krenu vrištati, a sve ove samotorture podnijele su šutke."

Naopaka barbika

Proces oslobađanja žene na Zapadu od raznih stereotipa zapravo nije završen, samo su jedni stereotipi zamjenjivali druge. Barbika, sada već famozna lutkica, simbol je kulture koja desetljećima uči ženu kako prezirati svoje tijelo zbog nekog fiktivnog ili nedostižnog ideala ljepote. No, kako je netko duhovito primijetio, žene današnjice trebale bi nešto naučiti od uragana, njih je nemoguće kontrolirati, i zato im daju ženska imena.

Bikini ili Burkini, nebitno, ukoliko je krajnja posljedica za ženu – (samo)tortura i (samo)ponižavanje!

Naslovnica Agora