Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Baldasar, Crkva i "mračni srednji vijek"

"Po mom sudu, tkogod epohu koja je iznjedrila katedralu u Chartresu, koja je "izumila" parlament i sveučilište, naziva mračnom, ili je mentalno retardiran, ili je velika neznalica".

Ovo nije mišljenje bilo koga, već medijevalista, pokojnog Warrena Hollistera, kojeg su nazivali "jednim od najvećih stručnjaka za srednji vijek na svijetu".

Kakvo licemjerje

Izraz "mračni srednji vijek" postao je u javnom prostoru etiketa za sve nazadno i zločinačko. Unatoč istraživanjima ovog vrsnog stručnjaka za Srednji vijek, kakvih na Zapadu ne manjka, od Le Goffa pa nadalje, ova etiketa i dalje stoji, a posebno je groteskna kada je upotrebljavaju naši suvremenici. Naime, ima li goreg licemjerstva kada "mi", dionici nedavno minulog dvadesetog stoljeća, bilo koju epohu nazivamo mračnom?

Stoljeće najvećih zločina u povijesti čovječanstva, dvadeseto, iznjedrilo je monstruozne ideologije nacifašizma i komunizma, stvorilo je holokaust, Auschwitz, Jasenovac, Bleiburg, gulage i Goli otok: Kako takvo stoljeće bilo koju epohu u povijesti, osim možda svoju, može nazivati mračnom!? Kako bilo tko u današnjem svijetu, mahom ravnodušni svjedoci genocida u Srebrenici i Ruandi, ili pokolja u Vukovaru, u srcu Europe, može bilo koju epohu u povijesti nazivati "mračnom"!?

Usporedite bilo kojeg srednjovjekovnog vladara s Titom, Pavelićem, Staljinom, Hitlerom..., teško ćete im naći dostojnog konkurenta u zločinu i mračnjaštvu.

Posebna priča je inkvizicija. Francuska revolucija u mjesec dana prolila je više nevine krvi raznih "heretika", nego inkvizicija tijekom svih stoljeća svoga postojanja, što, dakako, ne opravdava ni njihove zločine, ali razbija mit kako je samo religijska isključivost problem naše nečiste savjesti, pri čemu su progresijom raznih vidova sekularizma inkvizitori samo izmijenili uloge. Čemu ovo "heretičko" prisjećanje i usporedba?

Povod je banalan, izbacivanje jednog političara iz stranke, Baldasara, i propovijed jednog redovnika, patera Prcele. Misao vodilja je da bi i hrvatska (stranačka) politika i pojedini ljudi Crkve u Hrvata mogli nešto naučiti iz nekih "tekovina" Srednjega vijeka.

Stranačka stega je - inkvizicija

Stranačka stega je zapravo oblik inkvizicije, pogotovo kada se u isključivanju svojih članova rukovodi bilo verbalnim deliktom, bilo onima koji su pravovjerni, i uz vođu, i heretici koji su htjeli nekoga drugoga. Tijekom izbora, pa i unutarstranačkih, svašta se govori. No kod nas je nemoguće reći bilo što protiv šefa stranke. Leti se van. Baldasar danas, Kosorica jučer...

S druge strane, kada čitate medijevalističke studije, pa i Hollisterove, i vidite kakve su teške riječi teolozi, od Sorbone do Bologne, u "mračnom srednjem vijeku" izgovarali protiv politike svojih "šefova", pojedinih papa i biskupa, a da im nije pala dlaka s glave, dapače, neki od njih su sami poslije to postali, onda vam Milanović ili Karamarko izgledaju kao civilizacijska regresija.

Politička korektnost kao oblik novog jednoumlja posebna je priča. Čak i na sveučilištima se gubi posao kada zucnete nešto istinito, ali "nepristojno".

Sekularna inkvizicija ne ubija fizički, već egzistencijalno. Što je gore? Kada je pak propovijed oca Prcele u pitanju, svi se zakačiše za onaj dio o zločinačkom Pavelićevom režimu. Takve, blago rečeno, izljeve branjenja neobranjivog nije potrebno komentirati. To može relativizirati samo Velimir Bujanec i slični. A ti slični su i s druge strane ideološkog spektra po relativiziranju crvenog totalitarizma, kojima i pater Prcela i Bujanec samo tjeraju vodu na mlin njihove paranoične teze o fašizaciji Hrvatske. Bezdan doziva bezdan.

Bezdan doziva bezdan

No, ono što je kod patera Prcele ostalo neprimijećeno jest priznanje kako je u izbornoj trci "lobirao za Kolindu", koja ga je, eto, razočarala. To je regresija čak i na jedan proces započet još u "mračnom srednjem vijeku" u sklopu Grgurovskih reformi, a to je razlikovanje sekularnog i sakralnog, završen s Francuskom revolucijom, a znači, današnjim jezikom govoreći, nemiješanje političara u crkveno "kadroviranje" i "lobiranje" i obrnuto.

Kako bukti "afera Karamarkovi", nije naodmet podsjetiti da su i za takav HDZ obilato "lobirali" mnogi viši i niži klerici, kao da katolika nema u svim strankama...

Crkvi to ne treba, pogotovo što, kao i druge vjerske zajednice u RH, ima veoma solidno riješen svoj status... Umjesto da se "klanjaju" Kolindama i Tomicama, zašto se Crkva ne usmjeri još jače u razvoj obrazovanja, Sveučilišta, promicanje kulture, kako, je uostalom, strategijski to zacrtao pokojni Ivan Pavao II., a orisao vatikanolog S. Magister u knjizi "Izvanparlamentarna Crkva"?

U svrhu oslobađanja Hrvatske od mračnjaštva svih vrsta, pa i onog prisutnog u medijskom, sveučilišnom, crkvenom i stranačkom prostoru i disciplini, možda ne bi škodio svima jedan mali povratak u "mračni srednji vijek". Jer, ako je on bio mračan, što je tek ovo što nam se događa(lo)? Tko je, dakle, upalio svjetlo?

Naslovnica Agora