Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Markovina bi hapsio kao nekoć Prodanović

Političari često kažu kako povijest treba prepustiti povjesničarima. Sačuvaj Bože. Stare strukture su odavno konstruirale "povijest", a onda tek konstruiraju povjesničare koje tutnu u medije, gdje dominiraju. One koji nisu dio tog konstrukta nazivaju "revizionistima". Tu najprije stradaju činjenice. Potom, nakon eutanazije činjenica, zamjena teza postaje logičan ishod. I tako nastaje "podijeljeno društvo"...

Možda je i dr. Dragan Markovina jedan od takvih povjesničara.

'Ugrožene vrijednosti'

Prema Jungovom učeniku L. Zoji, duša svakog totalitarnog režima je paranoja, svugdje vidjeti neprijatelje, prijetnje. Tako je u povodu manifestacije pučke pobožnosti štovanja jednog sveca, Leopolda Mandića, g. Markovina pokazao kako je tanka granica između analize i paranoje (koju ovdje ne rabim u psihijatrijskom smislu).

U članku pod naslovom "Kako crkva, uz pomoć dijela vlasti, jednim prilično nevažnim događajem pokušava klerikalizirati društvo", odlučio je braniti "liberalne i građanske vrijednosti".

Hermeneutički salto mortale događa se kada Markovina nedavni vjerski (!) događaj čašćenja sv. Leopolda uspoređuje s Euharistijskim kongresom iz 1984., a zajedničko im je, po njemu, da su više politički događaji usmjereni klerikalizaciji društva i aberaciji sekularne države, nekoć Jugoslavije, danas RH.

Tko je, dakle, koga ili što ugrožavao na Euharistijskom kongresu 1984. godine koji je, kako Markovina kaže, bio i politička manifestacija protiv "socijalističkog režima", dok je čašćenje sv. Leopolda danas u svojoj srži ugrožavanje "sekularnog društva i liberalnih građanskih vrijednosti".

U ustavima svih sekularnih, liberalnih država, sloboda savjesti, vjeroispovijesti, i sloboda govora su svetinje, stupovi demokratskog društva. Euharistijski kongres u vrijeme jugoslavenskog režima 1984. godine ni u jednoj dimenziji, od propovijedi do katoličkih medija koji su izvještavali o njemu, nije nigdje imao politički ton. Arhivi su dostupni, ako neke povjesničare arhivi uopće zanimaju.

Tako su komunističke vlasti procesuirale zbog izvještavanja (!?) o Kongresu dva svećenika, don Živka Kustića i fra Ljudevita Maračića. Osuđeni su na zatvorske kazne. Komunistički "tužilac" u tom procesu protiv don Živka i fra Ljudevita bio je danas ugledni zagrebački odvjetnik Čedo Prodanović. Samo zahvaljujući razboritosti suca Holjevca, i jednom i drugom zatvorska kazna na kraju zamijenjena je novčanom. Osuđeni su 1986./7. godine.

Komunistička interpretacija

Eto, takav je to soft režim bio da su pred sam pad Berlinskog zida jugoslavenske vlasti progonile dva stupa svih liberalnih, sekularnih, demokratskih država: slobodu govora i slobodu vjeroispovijesti (savjesti). Inače, pokojni don Živko bio je poznat kao "klerikalac", koji je bio "protiv" sekularnog karaktera države, baš kao i fra Ljudevit. Besmislice.

Dvije su zamjene teza dr Markovine. Prvo, iz Markovininog teksta proizlazi da je Crkva, zajedno s don Živkom i fra Ljudevitom, progonila "socijalistički režim", išla ga "slabiti", a ne obrnuto. Drugo, sekularne vrijednosti liberalnih, demokratskih društava, slobodu vjeroispovijesti i slobodu govora, ovdje simboliziraju dva svećenika, don Živko i fra Ljudevit, a ne ugledni sekularni odvjetnik, nekada sekularni komunistički represivni aparatčik, gospodin i drug Čedo Prodanović.

Interpretacija "događanja" sv. Leopolda u Hrvatskoj od strane dr. Markovine neodoljivo podsjeća na one paranoične, iz komunizma. Tako i Markovina napada medije (HRT) koji su pratili ovaj događaj na kojem, kao i na Kongresu 1984. godine, nije bilo ama baš ni jedne političke poruke, osim ako je političaru vjerniku zabranjeno javno iskazati svoju vjeru, kako Markovina zamjera premijeru Oreškoviću. Pri čemu mu zamjera i što je bio u posjetu Papi, što je po njemu također znak klerikalizacije društva. Kod pape su bili i Josipović i Mesić i Milanović..., pa i sam drug Tito. Sve sami klerikalci.

Markovina posvuda vidi klerikalizaciju, i na Filozofskom, i na HRT-u...

Bez trunke ironije, meni je iskreno žao znanstvenika Markovine, jer da je ovaj tekst napisao automehaničar, a ne doktor znanosti, povjesničar, moja iskrena sućut njegovom neobičnom tekstu bila bi suvišna. Nije njemu lako: biti tako mlad, a tako star.

Što bi bilo da je mrtvo tijelo sv. Leopolda bilo doneseno 1984. u Jugoslaviju, a na mjestu Čede bio Dragan? Dojam je da bi Markovina koji zagovara "liberalne vrijednosti" i "sekularnu državu" i danas hapsio vjernike, čitajući u događanju pučke pobožnosti neke svoje osobne ideološke i političke opsesije i projekcije.

Znanstvena metoda

Ostavimo povijest povjesničarima? Da, istina je, uistinu ostavismo povijest "markovinama", a pravosuđe "prodanovićima". I zato smo tu gdje jesmo.

Paranoja je legitimna kao dijagnoza, no ako ona postane znanstvena metoda ili ključ čitanja zbilje, e to je već pomalo zabrinjavajuće.

Je li dr. Markovina paranoik? Ne, on je povjesničar, znanstvenik, to je sigurno. Za drugo nisam kompetentan.

Naslovnica Agora
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last