Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Crkva, pedofili i Hollywood

Gabriel Osorio, who won the Oscar for Best Animated Short Film, holds up his award as he meets Chile's President Michelle Bachelet (not pictured) at the government house in Santiago March 1, 2016. REUTERS/Ivan Alvarado
Katolička crkva poodavno nema problema sa zločincima u svojim redovima: Neka ih čereče, i BBC, i NYT i Hollywood. Uz iskrenu nadu da Hollywood neće doseći toliku razinu licemjerja i "brige za žrtve pedofilije" kao BBC ili NYT

Svećenici pedofili postoje, njih nisu izmislili mediji, niti neprijatelji Crkve. Kao što ni zataškavanje tih zločina nisu izmislili mediji. Jedan od medija koji je skandal katoličkih svećenika pedofila uprizorio u dokumentarcu pod naslovom "Seksualni zločini i Vatikan" je i ugledni BBC. Bijaše to prije desetak godina, dokumentarac je globalno snažno odjeknuo. BBC je odradio fantastičnu stvar, kao i New York Times, koji je priču dalje rastezao do besvijesti.

Onda se dogodio obrat. Za povraćanje.

Legenda BBC-a, voditelj Jimmy Savile, seksualno je zlostavljao ili silovao više stotina djece. Proizišlo je da su BBC i svjetovne institucije u Velikoj Britaniji bili morbidni zataškavači pedofilskih zločina, za koje su institucije Katoličke crkve bizarna perverzna bratija.

Pokojni Savile u tome nije bio sam, radilo se o lancu, o "zločinačkom udruživanju". Zavjera šutnje među šefovima BBC-a, kao i osobljem bolnica, sirotišta i vrtića gdje je Savile humanitarno djelovao bila je sustavna. U njoj su sudjelovali i političari...

Dvostruka mjerila

I dok je BBC prokazivao katoličke svećenike i Vatikan, zagovarajući da se Benedikta XVI. prigodom posjeta Londonu uhiti i sudi za zločin protiv čovječnosti, BBC je zataškavao u svojim redovima jedan od najvećih pedofilskih krimena u povijesti.

U to vrijeme jedan od važnih šefova na BBC-u bio je Mark (nije Perković) Thompson. S obzirom na njegovu funkciju, nemoguće je da nije ništa znao. Unatoč svemu New York Times ponudio mu je visoko i unosno mjesto u tom listu.

Dakle, kao kada su neki biskupi ljude vezane uz pedofiliju premještali u druge župe, Thompson je "premješten" u drugi medij. Pojednostavljeno: Rugala se sova sjenici!

Sam NYT stidljivo je nešto donio o mogućoj pedofilskoj kompromitaciji svoje nove akvizicije s BBC-a, no ipak su tada stali iza Thompsona - "stala braća da obrane svoje domove". Čavoglave na medijski način.

S druge strane, NYT je napao njujorškog nadbiskupa Dolana kada je na svom blogu napao isti list da je zataškao pedofilske zločine u židovskoj zajednici u Brooklynu (sodomizirano između 100 i 200 djece), kao i u protestantskim denominacijama, moleći njihove "istraživačke novinare" da za židovske, islamske ili protestantske vjerske službenike primijene iste kriterije kao i za katoličke svećenike i Katoličku crkvu. Na stranu i činjenica da su ogromna većina pedofila oženjeni, obiteljski ljudi, iz susjedstva, a ne vjerski službenici, bili celibatarci ili ne...

Da ne bude nesporazuma, pozdravljam, s dubokim odobravanjem, da je BBC snimio dokumentarac "Seksualni zločini i Vatikan". Ali, jednako tako, s dubokim neodobravanjem, ne shvaćam zašto nema dokumentarca "Seksualni zločini, BBC i New York Times".

Kao što bih želio vidjeti neki dokumentarac istraživačkih novinara o "istraživačkom novinarstvu". Sve to je navelo sociologe (Jenkins, nije katolik, a mislim niti vjernik) da ustvrde kako se ovdje ne radi o borbi protiv pedofilije, već o gadljivom iskorištavanju žrtava za obračun s ideološkim neistomišljenicima.

"Spotlight", film utemeljen na stvarnom događaju koji govori o novinarima – demijurzima koji su raskrinkali pedofiliju katoličkih svećenika, ovjenčan je Oscarom. Neka je. I sam L'Osservatore Romano pozitivno se oglasio o ovom filmu.

Katolička crkva poodavno nema problema sa zločincima u svojim redovima: Neka ih čereče, i BBC, i NYT i Hollywood. Uz iskrenu nadu da Hollywood neće doseći toliku razinu licemjerja i "brige za žrtve pedofilije" kao BBC ili NYT. No, kako je u zadnjem Globusu napisao Daniel Rafaelić, i Hollywood je na dobrom tragu: "...kalkulacije i politika opako su ušli među Akademijine glasače, a same dodjele postale su ono što jedino nisu smjele – dosadne."

Film za obavezno gledanje

Sve je podsjećalo na malo glamurozniji frljićizam u kojem je politički aktivizam supstituirao umjetnost. Govoreći analoški, cijelu dodjelu Oscara doživjeh kao "holivudski socrealizam". Di Caprio je nalik junaku socijalističkog rada koji spašava zemlju od trulog kapitalizma, novinari su nalik poštenoj inteligenciji koja detektira retrogradne i zločinačke klerikalne snage, a Smith "pjeva" homoseksualnu internacionalu...

Na stranu sve rečeno. Ono što istinski zabrinjava je pornografija zla, neko perverzno svršavanje nad njim. D. Tracy napisa kako je naša kultura nakon holokausta zapravo fascinirana zlom. Postali smo eksperti zla i njegovog prikazivanja.

Pri čemu svršavamo, kao BBC nad Crkvom, tek nad tuđim zlom. Svoje prodajemo pod borbu protiv zla, ili ga skrivamo. U tom lociranju zla u drugom i fascinaciji njime jedan je veliki filozof, Luigi Pareyson, otišao tako daleko da je izvor zla smjestio u samog Boga, pobožanstvenio ga...

Takav status, božanski, zlo i fascinacija njime poodavno ima u našoj kulturi. A svakom božanstvu se služi, tako i Zlu. Jedan od načina služenja je i komercijalizacija zla. Tu je katolički pop puno bolja roba od Jimmyja Savilea.
U svakom slučaju, pogledajte Spotlight, film je fascinantan.

Naslovnica Agora
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last