Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Okrenimo se prošlosti

AGORa

Liječnici bez granica, reporteri bez granica, Europa bez granica, svijet bez granica... Budućnost koja nam se nudi granicu smatra negativnim fenomenom. To je opasan proces. Zato upozorenje: sadržaj koji slijedi uznemirujući je za prevladavajući mentalitet.

Za Europsku uniju kaže se da je odgovor na globalizaciju globalizacijskim metodama. To znači da se radi o političkom projektu kojemu je u srži brisanje granica. Imigracijski val u Europu u tom smislu dobro je došao jer nas poziva da ponovno postavimo pitanje o granici, o njenoj važnosti, kao i o opasnosti njenog relativiziranja.

Svi napadaju Orbana, njegova se politika podizanja zida naziva fašističkom. No, Orbana su stvorili oni u Bruxellesu, on je njihov proizvod. Naime, u pamfletu pod nazivom "Pohvala granici", prijatelj Che Guevare, ljevičarski filozof Regis Debray jasno kaže jednu gorku istinu: "Tamo gdje se relativiziraju granice, podižu se zidovi." To se događa Europi, zidovi, žice...

Uvijek kada su granice bile relativizirane, osporavane ili nejasne, nicali su zidovi, od berlinskog nekoć, do izraelsko – palestinskog ili Orbanova danas. Za Debraya svijet ili društvo bez granica je barbarsko društvo koje uništava različitosti (nacionalne), identitete, bilo da se radi o barbarima ognja i mača, o kapitalu u vrijeme globalizma, ili o modernim tehnologijama poput interneta.


Ljudski život kao ljudski nezamisliv je bez granice. U psihološkom i psihijatrijskom smislu nestanak granice zove se bolest. Najveći organ na našem tijelu koji se nakon začeća među prvima formira je koža. On dijeli ono što je izvana i ono što je iznutra, omogućuje identitet, razliku između mene i drugoga. Ono što je koža za tijelo, to je granica za društvo, ona omogućava identitet i različitost. Sve drugo je put u homologizirajuću patologiju.

Svi veliki mitovi koji utemeljuju civilizacije govore kako se kaos pobjeđuje tako da se postavljaju granice, iz čega nastaje kultura, civilizacija. Svijet nastaje tako da Bog dijeli tamu od svjetla, muško od ženskog, kao i Zeus....

Romul utemeljuje Rim povlačeći duboku brazdu. Svi veliki mitovi govore o ograničavanju i razgraničavanja kao uvjetu nastanka i identiteta. Debray zato govori da se dekadencija događa kada politika izgubi sakralni karakter, u smislu da sveto znači "odvojeno". Sveto dolazi od latinskog "sancire", što znači ograničiti. Zato ljudi grade i kuće, kao "svetišta", da se ogradi ono što je vani, i ono što je unutra, da nema presizanja. Kada se izbrišu razlike nutarnje/vanjsko, društvo tone u kaos, osoba u ludilo, kuća u "javnu kuću".

Gdje završava Europa?

Aktualni kaos koji proživljava Europska unija posljedica je relativiziranja i nepoštovanja granica. Zato se u Europi podižu zidovi i žice, a ovaj Orbanov kao ni ova slovenska jamačno neće biti posljednje ako Europa ne počne shvaćati granicu kao nešto "sveto", a ne kao zlo, kao nešto što nas čini "drugačijim od drugih" i po čemu smo ono što jesmo. "Mitološka mizerija Europe", piše marksist Debray, "sastoji se u tome što ne zna gdje počinje, a gdje završava."

Orban je nastao u onom trenutku kada se ova "mitološka mizerija" na stravičan način pokazala točnom. Angela Merkel je u ovom kontekstu opasnija za budućnost Europe od Orbana. Dapače, ponovimo opet, tamo gdje se ne poštuju granice, rastu zidovi, granice su lijek protiv zidova. Zbog Angele Merkel nama se događa obrnuto, da zid postaje lijek protiv granice. Zgražamo se nad slovenskom žicom, a ne zgražamo se nad europskim liderima, nad Bruxellesom, koji ne poštuje sebe, čitaj, svoje granice. Granice su mjesta susretanja i razmjene s drugim, one, kako govore svi utemeljiteljski mitovi, nose red u kaos.

No, Europa, umjesto da misli, da podiže i traži poštovanje granica, ona etiketira, baš kao i u Hrvatskoj, dijeleći se na "fašiste" Orbane i "komunjare" Merkelice. Lupetaju se priče o ksenofobima i fašistima, a ne uviđaju da je sav ovaj kaos, pa i onaj u Kölnu, posljedica brisanja ili nepoštovanja granica. Debray ide tako daleko da zahtijeva da granica postane ljudsko pravo, jer nema individuuma ni bilo kojeg drugog društvenog ili političkog entiteta koji nema granicu. Sorosevci su u tom smislu barbari.

Debrayova knjiga je predavanje izgovoreno prije šest godina u Japanu, prije ove seobe naroda, rušenja naših granica. Ona je nastala kao miks ideja, od lijevih do desnih, gdje ima prostora i za Mussolinija koji kaže: "Za naš fašiste granice su, sve granice, svete." Tu se komunjara Debray i fašist Duce slažu, barem načelno.

Šuplje etikete

Stoga, kako u RH, tako i u EU-u, umjesto šupljih etiketa "fašista" i "komunjara", trebaju nam pod hitno "fašisti" i "komunjare" za 21. stoljeće koji će srušiti zidove jačanjem granica. Drugim riječima, potreban nam je povratak u prošlost, kako bismo nadvladali našu "mitološku mizeriju", da poput Romula povučemo opet jasnu brazdu.

Dakle, ostavimo se budućnosti i okrenimo se prošlosti! Orbanov će zid potom pasti sam od sebe, a doseljenici puno prije Kölna shvatiti da su "prešli granicu".
Naslovnica Agora
Page 1 of 2FirstPrevious[1]2Last