Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Akademik Reiner je mazohist

Agora

Ako se ova vrsta populizma u politici nastavi, nijedna izvrsna osoba neće se njome baviti. To će još više otvoriti vrata šljamu svake vrste, onima koji su \'jedni od nas\', kako je dobrim dijelom bilo i do sada, a iza toga se kriju vuci grabežljivi. Koja

Ne smatram da je populizam nužno loš. Ako se pod populizmom smatra osluškivanje duše naroda od strane političara i njezino artikuliranje, onda je takav populizam poželjan, dapače, nužan.

No, ne samo u Hrvatskoj, na djelu je populizam koji ne osluškuje narod, već koji u nebitnim stvarima podilazi narodu, populizam ispod kojeg se krije praznina vizije zamijenjena PR-ovskom strategijom političara sažeta u slogan: "Ja sam jedan od vas."

Ja ne želim da važne osobe koje moraju vladati i donositi teške odluke budu kao ja, jedan od nas. One su po svojoj funkciji drugačije, i kao takve trebaju biti tretirane, uključujući i "privilegije" u izvršavanju za društvo i državu prevažnog posla.

Što je opasno kod takvog populizma? On se temelji na retorici blizine komunitarno-familijarne naravi, i kao takav je regresija na plemensko, na pretpolitičko. U njemu se fingira da smo svi isti, a da je predsjednik/premijer "jedan od nas". Takav populizam je prijevara, i obično skončava u nekoj soft inačici autoritarizma.

Više od dvadeset godina živio sam u socijalističkoj Jugoslaviji. Drug Tito bio je jedan od nas. Sjećam se monografije pod naslovom "Lepo je bilo živeti s Titom". Na jednoj fotografiji drug Tito okružen djecom, ispod koje piše: "Drug Tito je voleo decu." Na drugoj, drug Tito među radnicima, a ispod piše: "Drug Tito među svojima." Na trećoj drug Tito za tokarskim strojem u radnom kombinezonu s potpisom: "Drug Tito u trenutku svakodnevnog rada."

Drug Tito nije bio jedan od nas. Bio je monarh, bonvivan okružen luksuzom, daleko od naroda, okružen neprobojnim osiguranjima, utopljen u komfor, skupa pića, automobile, na svakih par kilometara imao je bar jednu vilu ograđenu žicom...

Tu je mogla pristupiti samo Sophia Loren, pa, iako je "voleo decu" i bio jedan od nas, ni "deca" ni radnici tu nisu mogli prismrditi.

Titov sustav je propao zato što je takav populistički sustav bio sustav legalne korupcije u kojem je "avangarda radničke klase", partija, korumpirala proletere besplatnim stanovima, punom zaposlenošću i drugim amortizerima socijalnog mira, što nije bilo ekonomski održivo.

Na žalost, Hrvatska je nakon devedesetih jednim dijelom nastavila "Titovim putem", čiji vladari su pobjede na izborima kupovali raznim nerealnim pravima, ekonomski neodrživima. Danas smo prezadužena zemlja, troma, a demokracija nam više naliči na manire političkog plemena nego građanskog društva.

S papom Franjom i religija je zapala u tu vrstu populizma. I papa Franjo nastupa kao "jedan od nas", dok, s druge strane, daleko od medija, Crkvom upravlja autoritarnije od svih prethodnika. Ne treba mi Papa koji je "jedan od nas", on mora biti drugačiji, izdvojen, jer je "Sveti Otac". Sveto je po definiciji ono što je izdvojeno od svagdašnjeg.


Takav populizam je prijevara, fingiranje jednakosti, ne samo zato što jednakost i sloboda općenito ne idu zajedno, već zato što familijarna retorika blizine svojstvena takvom populizmu onemogućava reforme koje bi smanjile nejednakosti. Za to je potrebna distanca (ne otuđenost) od onih kojima se vlada. Samo tako se mogu vući "nepopularni potezi".

Na ovo (nepopularno) razmišljanje ponukao me slučaj osiguranja i preskakanja kolona novog predsjednika Sabora, akademika Reinera. Profesor Reiner ni po čemu nije jedan od nas. On se u svjetskim razmjerima ubraja u kategoriju izvrsnosti.

Nakon godina u politici, postao je predsjednik Sabora, ne kućnog savjeta, i postaje štićena osoba prve kategorije, kao i njegova obitelj. I sada, izvrstan po svakom pitanju, kao šef Sabora trebao bi fingirati nešto što nije, da je "jedan od nas", kao Hugo Chavez. U znanosti na to nije naučio. Tamo nema te vrste populizma, pa je normalno da se u politici takve matrice ne snalazi, da čini "gafove", da je "bahat", da vrijeđa "jadni i napaćeni narod", kako trube populisti.

Ako se ova vrsta populizma u politici nastavi, nijedna izvrsna osoba se njome neće baviti. To će još više otvoriti vrata šljamu svake vrste koji su "jedni od nas", kako je dobrim dijelom bilo i do sada, a iza toga se kriju vuci grabežljivi.

Koja će budala ići u Sabor za plaću od 10 tisuća kuna, koja će budala prihvatiti vruću ministarsku ili premijersku stolicu za 15 tisuća kuna, za takvu razinu odgovornosti? Izvrsni ljudi u svojim strukama jamačno ne, osim onih koji su smjesa iskrenog idealista, domoljuba i "mazohista", kakav se čini mandatar Orešković, kakav se čini i akademik Reiner.

Tu mi pade na pamet Cioranov cinizam: "Da bi se čovjek bavio politikom, potrebna je određena doza psihičkog poremećaja." Ludosti, u pozitivnom smislu.

Ne mislim da je Most negativan fenomen, barem ne više od do sada viđenog. No, za sada, od onoga što su pokazali, to je nakupina osoba koja je politički uspjela furajući se na sliku političara koji je "jedan od nas".

Nadam se da će izvrsni akademik Reiner i izvrsni g. Orešković, s drugim izvrsnim Hrvaticama i Hrvatima, uskoro ispisati monografiju "Lepo je bilo živeti s Grmojom", uz podnaslov: "Ne ponovilo se!"

Naslovnica Agora
Page 1 of 4FirstPrevious[1]234Last