Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola

Aco fundamentalist

U velikom intervjuu Slobodnoj prije par dana novi mandatar Tihomir Orešković odbio je izjasniti se o problematici pobačaja rekavši kako mu je gospodarstvo trenutni fokus. No neće moći zadugo, jer pobačaj je i prvorazredno političko pitanje u kojem neko društvo progovara o samom sebi, o svom vrijednosnom univerzumu, a ljudski život jamačno je vrijednost u kojoj ne bi trebalo biti izmotavanja.

Za razliku od mandatara, feministice su se na prosvjedu, predvidljivo, već izjasnile u povodu činjenice da je Ustavni sud nakon više od 20 godina odlučio raspraviti je li Zakon o toj materiji iz 1978. godine u skladu s Ustavom kojeg članak 21 jasno kaže: "Svako ljudsko biće ima pravo na život." Treba, dakle, odgovoriti na pitanje je li ljudski život prije rođenja zaštićen i kako.

Crno - bijela situacija

Prijepori oko abortusa uvijek su mučni, teški, jer abortus je zlo, eliminacija života. Ni jedna žena ga ne čini iz gušta, niti se žene koje to učine treba stigmatizirati, tim više što iza takve teške odluke nerijetko stoji neodgovorni muškarac koji vrši pritisak, koji ucjenjuje. Ipak, prosvjednici okupljeni oko Ženske mreže za sada su pokazali da se više bave Crkvom i naravi države nego samim etičkim, pravnim, pa i ontološkim pitanjima vezanih za pobačaj i status embrija. Situacija je za njih crno - bijela, na jednoj strani mi, liberali, na drugoj vjerski fundamentalisti. Tako se na transparentima moglo vidjeti natpis kako je hrvatska sekularna država, te da žena ima pravo raspolagati svojim tijelom.

Takvu argumenataciju teško bi podržao svaki ozbiljni liberal. Jedan od "patrijarha" liberalizma John Stuart Mill u spisu "O Slobodi" jasno kaže da je "nad samim sobom, nad svojim duhom i tijelom svaki individuum suveren." Dakle, reći će feministica, "ja sa svojim tijelom mogu raditi što hoću." Je li baš tako?

Jedan drugi liberal, Norberto Bobbio, protivnik abortusa koji je tu bio više na liniji s papom Pavlom VI., nego na libertinskoj, odgovorio je: "Premda se na prvi pogled čini da bi abortus bio savršena aplikacija Millovog principa, ja kažem da je to aberacija istog. Individuum je jedan, pojedinac. U slučaju abortusa postoji drugo tijelo u tijelu žene. Samoubojica raspolaže sa svojim pojedinačnim životom. No abortusom se raspolaže tijelom drugoga."

Eto, tako smatra liberalni mislilac Bobbio, nikakav katolički ili općenito vjerski fundamentalist. Teško bi bilo reći i da je poznati televizijski novinar Aleksandar Stanković vjerski fundamentalist ili protivnik sekularnosti kada se jasno izjasnio: "Ja sam generalno protiv pobačaja i da malo zaoštrim stvar – smatram da je pobačaj neka vrsta ubojstva."

Na strani života

Upitan zatim smatra li da pobačaj treba zabraniti, Stanković je odgovorio potvrdno. "Ovako ćemo postaviti stvari – mislim da je pravo na život tog nerođenog bića jače od prava žene da odlučuje o svom tijelu."

Feministice su na zadnjem prosvjedu u očekivanju odluke Ustavnog suda stvar postavile tipično milanovićevski "ili mi ili oni". Ozbiljna javna rasprava o ovako ozbiljnom problemu ne može se tako rogobatno postaviti jer ne odgovara stvarnosti. Naime, Aco Stanković jamačno nije opusdeovac, niti je Bobbio šef Kongregacije za nauk vjere.

Zato idemo paradoks razviti do kraja. Većina katolika u Hrvatskoj je liberalnija od Ace Stankovića. Kada je u Hrvatskoj prvi puta provedeno istraživanje Europskog sustava vrijednosti 1999. godine (European Values Study), u zemlji u kojoj je skoro 90 posto krštenih katolika, većina se izjasnila za pobačaj u slučaju da žena nije u braku, ili, ako, naprosto, ne želi imati više djece. Dakle, ne u teškim i ljudski razumljivim slučajevima poput silovanja, životne opasnosti žene ili teške malformacije ploda, već u motivima koji u mnogim Zapadnim zemljama poput Njemačke (socijalni motiv) ne bi prošli komisijsku licencu.

Mogući referendum o zabrani pobačaja u "katoličkoj" Hrvatskoj jamačno ne bi prošao. To bi više bio referendum o broju stvarnih i deklarativnih katolika u Hrvatskoj, nego o meritumu, zaštiti bića bez glasa, bića koje se ne može braniti.

Zar ne bismo svi trebali biti na strani života i donijeti što prikladniji zakon koji ne mora biti preslik Kanonskog prava, ali niti laksan kao ovaj iz 1978. godine? Ostrašćenosti, vrijeđanja, etiketiranju tu ne bi smjelo biti, kao što pitanje života i smrti (abortus) nije tek "svjetonazorsko pitanje", već test civilizacije u odnosu prema slabijem, nezaštićenom. Na tom testu nismo "ili mi, ili oni", već ljudi, žene i muškarci, kojima je iz dubine materine utrobe poslan apel: Nemoj me ubiti!

Teret na savjesti

Što će tko učiniti na taj apel, bez obzira čak i na zakon, u konačnici je na savjesti svakog muškarca i žene, bio on katolik ili liberal, vjernik ili nevjernik. I neka živi s tim, liježe i ustaje...

U svemu tome je nebitno koji je fokus budućeg premijera i je li Aco Stanković katolički fundamentalist. Bitni su samo oni o čijem životu se odlučuje, a ne mogu se braniti.

Naslovnica Agora
Page 1 of 3FirstPrevious[1]23Last