Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola: Ideologija zdravizma

AGORA
Nikako mi nije jasna sintagma "zdrava hrana". Nema nezdrave hrane. Još od Aristotelove kategorizacije kreposti vrijedi "pravilo" da je nezdravo samo pretjerivanje. Ni kobasica, ni pršut ni crveno meso nisu nezdravi osim kada pretjerujete. Uostalom, otrov u primjerenoj dozi zove se lijek. Jedna tableta za smirenje djeluje blagotvorno, a ako popijete par kutija, ubit ćete se ili osakatiti.

O zdravlju (čitaj tijelu) se treba brinuti, no kada briga za zdravlje i tijelo postane opsesija, onda govorimo o ideologiji zdravizma koja je oblik zamjenske teologije. Zdravizam je posljedica masovnoga gubljenja religioznog smisla u društvu, ponajprije vjerovanja u besmrtnost duše i "druge svjetove".

Tako je u epohi u kojoj je duša proglašena mitom, odnosno cerebralnim skupom kemijskih procesa, tijelo postalo temeljna vrijednost. Opsjednutost tijelom, izgledom i zdravljem postaje pravi teror u kojem sudjeluju svi, od medija do Svjetske zdravstvene organizacije.

Nema života bez poroka

Galimberti tako piše: "Protiv ove religiozne identifikacije medicine ne ustručavam se reći da su danas liječnici i bioznastvenici postali novi svećenici... Ako se nekada porok rubricirao pod nazivom grijeh, danas se porok rubricira pod kategoriju štetnosti za zdravlje. Tijelo je postalo ideološko svetište koje je zamijenilo dušu i kreposti, a poroci duše postali su štete za tijelo."

Kod ideologije zdravizma postoji jedan ozbiljan previd, ona čovjeka, kao i sve ideologije, promatra prejednostavno, redukcionistički. Naime, čovjek, satkan od igre erosa i tanatosa, od žudnje za životom i žudnje za totalnim smirenjem koje simbolizira smrt, ne želi samo zdrav život već i ugodan život. A ugodnog života nema bez poroka.

Ljudi, stvarni, a ne onakvi kakvima ih želi orisati ideologija zdravizma koja je surogat religijskog asketizma, bez poroka ne mogu živjeti, jer svatko od nas u sebi ima, osim nagona za samoočuvanjem, i autodestruktivni nagon. Poroci štete, to je neupitno, ali je ljudski život kao ljudski bez njih nezamisliv jer daju ugodu, pa i utjehu, kao u onom stihu o rakiji jer utjehe nema u vodi.

Nikada neću zaboraviti situaciju kada su na kutijama cigareta u Hrvatskoj prvi put stavljene upozoravajuće etikete "Pušenje ubija", na što je jedan gospodin ispred mene na trafici na to upozorenje šeretski odgovorio: "Pa zato i pušim!" Nije se radilo ni kakvom "bolesniku", niti obiteljski i ekonomski nesređenom čovjeku, već normalnom tipu koji je zapravo htio reći: "Znam ja to i bez vas, no ostavite me na miru!" Još je živ...

I WHO je uzročnik raka

Problem zdravizma je stoga isti kao i kod religioznog puritanizma: on se hrani proizvodnjom straha, bilo nekoć plašenjem paklom, bilo danas tumorima i inim boleštinama ako ne slušate nove biomedicinske svećenike. A svaki puritanizam je neljudski, čak protuljudski, jer želi od čovjeka napraviti nešto što ni Bog nije uspio u misteriju stvaranja, pa je za volju slobode pripustio i grijeh. Primjerice, u ime "zdravog društva" marksizam je počinio neviđena zla, zdravizam valjda neće u ime "zdravog tijela".

Problem Svjetske zdravstvene organizacije, s posljednjim izvješćem o štetnosti crvenog mesa i prerađevina, možemo predočiti i sljedećim paradoksom na rubu vica. Nakon objave ovih biomedicinskih istraživanja, nastala je panika u prerađivačkoj industriji. Milijuni radnika se pitaju u stresu hoćemo li zbog smanjenje potražnje za našim proizvodima ostati bez posla.

Pod stresom su i ulagači i vlasnici tvornica. Budući da je prema istoj Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji i stres jedan od uzročnika raka, paradoks se sastoji u tome da se i Svjetska zdravstvena organizacija svojim alarmizmom svrstala među – uzročnike raka!

Montaigne odavno napisa aforizam koji kaže: "Ako se želiš razboljeti, pođi liječniku." Otuda i cinična kritika zdravizma koje sa pripisuje Ivanu Illichu koji kaže kako je danas dijagnoza najčešća bolest.

Ako netko čita ovaj tekst kao manifest protiv medicine, protiv liječnika ili protiv biomedicinskih znanosti, onda je na krivom putu. Dapače, pazite na zdravlje, slušajte i uvažavajte svoje liječnike, ne igrajte se rizičnog ponašanja, osluškujte što kaže biomedicinska znanost s dužnim poštovanjem prema ekspertnom znanju i trudu tih ljudi.

Hrana nije samo materija


No kada nešto, kao zdravizam, postane oblik zamjenske teologije, gdje je zdravlje i tijelo toliko ideologizirano da poprima oblike religije i dogmi, onda je sam zdravizam sasvim određena vrsta kulturološke bolesti. Jer hrana nije samo materija, ona je i simbol određenog kulturnog kruga, zavičaja, ona pripovijeda o čovjeku, njegovu podneblju i kulturi. Bogatstvo raznolikosti kultura isijava i kroz hranu.

Ako je zdravizam jedan od globalizacijskih mehanizama sravnjivanja u kojem će i u Splitu i Oslu ljudi samo jesti istu ("zdravu") hranu, onda je možda bolje umrijeti od kulena nego živjeti u orvelovskom uniformiranom svijetu sveopće programiranosti i kontrole.

IVICA ŠOLA


Naslovnica Agora