Mišljenja Agora

Agora

Ivica Šola: Šteta što je Milanović zaobišao Kumrovec

Agora
Tragikomično je bilo gledati kako Milanović brani Angelu Merkel od stavova hrvatske predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović.

I to isti onaj Milanović koji je istoj gospođi Merkel famoznim lexom Perković lupio pljusku, išao kršiti europske (i naše) zakone, da bi pokušao spasiti udbaše optužene za ubojstvo hrvatskog emigranta, a Hrvatsku pred cijelom Europom kompromitirati kao malu bizantinsku kasabu.

U cijelom ovom sukobu Grabar Kitarović – Milanović s obzirom na (su)odgovornost Angele Merkel za sve što se događa, potreban je odmak od ove montipajtonovske situacije i pokušati vidjeti što je tu zapravo problem, u čemu se sastoji (ne)odgovornost kancelarke, na što je upozorila hrvatska predsjednica.

U cijeloj priči oko izbjeglica vrte se dvije vrste retorike: jedna je humanitarna, druga ekonomska, pri čemu se ona prva u konačnici svodi na ovu drugu. Angela Merkel u prvoj je fazi kao političarka rabila humanitarnu retoriku, pozivajući sve izbjeglice, bez razlike, da su dobro došle.

Poruka izbjeglicama bila je jasna: Navalite svi, Njemačka vas čeka. Tjednik "Der Spiegel" u pretprošlom broju stoga ju je natandario na naslovnicu u odori Majke Tereze. No humanitarni diskurs Angele Merkel samo je pokrivalo za ono što stoji iza toga, a to je ekonomska računica, pa je kancelarka doista "povukla ručnu", kako je rekla Grabar-Kitarović.

Industrijska vojska

Naime, Njemačka ima očajnu potrebu za novom, što jeftinijom radnom snagom. Izvršni direktor "Deimlera" Dieter Zetsche raskrinkao je što stoji iza silne humanosti i otvorenosti Angele Merkel. Rekao je da je izbjeglička kriza dobro došla za europske ekonomije te da će priljev izbjeglica biti "pokretač sljedećeg njemačkog ekonomskog čuda", te da su izbjeglice velika prilika za Njemačku. Zetsche je sasvim konkretno ponudio smještaj za izbjeglice, pri čemu bi visokobrazovane odmah uključio u proces rada, a nekvalificirane radnike bi doškolovao.

Funkcija je izbjeglica prema njemu, dakle, "popunjavanje bazena radne snage u iscrpljenim i brzostarećim gospodarstvima EU-a". Podjela rada u ovom dvojcu Merkel - Zetsche sasvim je jasna: Majka Tereza mora svojim humanitarnim diskursom privući novu jeftinu radnu snagu, a Zetsche će ih potom selekcionirati i jasnim ekonomski diskursom "izbjegličku krizu" svesti na mjeru potreba njemačkoga gospodarstva.

Jasno je da Merkel ne može govoriti kao Zetsche, kao što bi bilo komično da Zetsche govori kao Majka Tereza. Zato je hrvatska predsjednica bila u pravu kada je prokazala Merkeličin humanitarni diskurs u kojem se krije šteta i trošak za druge, pa i Hrvatsku, i korist za Njemačku i njeno novo "gospodarsko čudo".

Zoran Milanović je, barem nominalno, socijaldemokrat. Njemu bi misao i djelo Karla Marxa trebali biti poznati. Taj fenomen koji uz pomoć izbjeglica oblikuju njemačka kancelarka i njeni gospodarstvenici Marx je nazvao "pričuvnom industrijskom vojskom".

Nekada se, u vrijeme kolonija, po tu "pričuvnu vojsku" išlo brodovima u Afriku, što je bio trošak. Sada ta jeftina radna snaga sama dolazi, smanjujući troškove plutokraciji. Cinično ali brutalno istinito. Ovom strategijom gdje se humanitarna i ekonomska retorika (baza i nadgradnja, rekao bi Marx) stapaju u potonjoj, ekonomskoj, dogodit će se proces reproletarizacije u Europi, premještanje klasne borbe u borbu među samim radnicima.

Ako je njemački radnik u "Deimleru" do dolaska izbjeglica radio za 15 eura, novopridošli radnik, izbjeglica, isti će posao raditi za pet. Past će cijena rada, profit "Deimlera" će porasti, a prosječni njemački radnik osiromašiti. To je, i inače, loša strana globalizacije koja devastira ne samo europsko radništvo već srednji sloj u Europi uopće, gdje nejednakost postaje sve veća.

Cijena humanosti

Zato, u ovom kontekstu, groteskno zvuči izjava tzv. socijaldemokrata Milanovića pri branjenju Angele Merkel od naše predsjednice u kojoj kaže kako Angela Merkel radi nešto dobro i korisno "što će ući u povijest". Ući će u povijest jer će uz pomoć izbjeglica produbiti nejednakosti o kojima je Milanovićev omiljeni autor Piketty napisao nepreglednu knjižurinu kojom je onomad snobovski mahao u Saboru. Sav taj humanitarni pristup i retorika, bilo Milanovića, bilo Merkel, brojit će se na koncu u eurima, a ne sentimentima, a Milanović se po tko zna koji put pokazati kao salonski ljevičar kojeg, kao, tišti rastuća nejednakost, zbog čega se i "zaljubio" u Pikettyja.

Njemačko novo gospodarsko čudo, koje uz pomoć priljeva nove, jeftine radne snage najavljuje Zetsche, u tom će smislu financirati i siromašna Hrvatska, koja ni od EU-a, pa ni od Majke Tereze Angele, još nije dobila ni centa, tek tapšanje po ramenu zbog naše humanosti.

Iz ove perspektive šteta je što Milanović, kao njegovi "oci utemeljitelji", nije prošao kumrovečku školu, gdje bi se najprije upoznao s Marxom, a tek onda bi bio kadar čitati Pikettyja.

Tako vam je to kada salonski ljevičar "štiti hrvatske interese" zajedno s Angelom Merkel. Briljantno, skoro kao "lex Perković".

PIŠE: Ivica ŠOLA, FOTO: CROPIX


Naslovnica Agora