Kultura Kultura

'Kradljivac kave' u Splitu

Veliki Brat prvo je popio kavu: 'Totalni nadzor postojao je debelo prije američke NSA ili ruskog GRU-a, i počeo je u europskim kavanama', tvrdi Tom Hillenbrand

'Kradljivac kave' u Splitu

Čitati knjigu i piti kavu dvije su aktivnosti koje idu skupa kao gledati film i jesti kokice.

Ima nas puno kavopija koji znamo vrijednost vruće kave. Svaki od nas prepoznat će i vrijednost još uvijek vruće knjige “Kradljivac kave” koju skupa s autorom Tomom Hillenbrandom splitski isječak Interlibera dovodi u Joker centar, večeras u 18 sati.

Taj 48-godišnji Nijemac iz Münchena zanimljiv je tip: studirao je europsku politiku i nakon toga bio dugogodišnji urednik za Spiegel Online.

Kad je shvatio da, kako sam kaže, zaposlen i slobodan um ne idu skupa – dao je otkaz. Otad ima više vremena za kuhanje, stolne igre i pisanje. Ako kuha i igra kao što piše, Tom je omiljen u društvu.

Knjiga o kojoj razgovaramo radnjom je smještena u 1683. godinu.

Tridesetogodišnji rat je odavno gotov ali, znate već, podjele traju. Katolici i protestanti i dalje se mrze, Židove ne trpe ni jedni ni drugi, a tu su sad još i muslimani ispred Beča.

Tmurnu svakodnevicu razvedruje s jedne strane sve prisutnija znanstvena svijest i s druge pomodarski gušti. Jedan od potonjih je kava, koja se dotad pila samo na dalekom Orijentu i unutar plemićke niše.

Sad se pretočila i među običan puk, ugrozivši dotad neupitan primat piva.

Kava je postala gospodarski faktor, na koji je monopol polagalo Osmansko Carstvo.

Nizozemska istočnoindijska kompanija, prva multinacionalna kompanija i najveće trgovinsko društvo 17. i 18. stoljeća, društveno-ekonomski entitet po snazi, utjecaju i suverenitetu jednak kraljevstvima i carstvima, poželjela je Turcima ukrasti proizvod nad kojim tako ljubomorno čuvaju kontrolu.

Kompanija unajmljuje Obediaha Chalona, čovjeka novog vremena, koji uvjerenja pretpostavlja vjeri, a znanje pretpostavkama.

Povijesni Hillenbrandov roman ovdje postaje punokrvni krimić s galerijom likova i mrežom zbivanja koje nam je najlakše rezimirati kao “Oceanovih 11” iz 17. stoljeća. Samo što Hillenbrand uopće nije šminker.

Dopustite mi da vas pitam na početku – kakvu kavu volite?

– Dajte mi espresso – kratki, crni, s malo šećera. Nisam vam ja za frappuccino od vanilije.

Zbivanja u vašem romanu su više-manje autentična... Kako su priča i nadahnuće došli do vas?

– Nizozemci su doista provalili monopol Otomanskog Carstva, tako što su ukrali sadnice kave. Kako se to točno dogodilo – povijest ne zna.

Ono što je za mene kao književnog autora zgodno jest činjenica da mogu izmisliti poneki detalj. Međutim, dosta povijesnih činjenica pronašao sam pukom srećom, u knjizi o povijesti hrane.

Za vas kao književnog autora zgodan je i vremenski okvir 17. stoljeća. Početak prosvjetiteljstva označili su dramatični kontrasti. S jedne strane Tridesetogodišnji rat, s druge izumi i znanstvene spoznaje, kao što su teleskop, glasovir, Pascalovi i Newtonovi zakoni, zadnji Shakespeareovi komadi i prvi Voltaireovi. Za vas je to instrumentalno, čini mi se, jer su i vaši likovi jasni predstavnici oba svijeta, starog i novog…

– Tako je, prosvjetiteljstvo kao kulturni pokret dolazi s iznimno uzbudljivom povijesnom epohom.

Točno možete pratiti kako se informacija kreće Europom sve većom brzinom. Kavane i slična društvena mjesta sve više funkcioniraju poput oglasnih ploča kroz koje cirkuliraju nove ideje.

Na neki način, to vrijeme korespondira s našim, u kojem se također stalno sukobljava staro i novo.

Korespondira i pitanje totalnog nadzora, globalizacije, političkih i ekonomskih spletki vlasti i privatnih inicijativa na račun naroda. To mi izgleda kao luna-park i za današnje odvjetnike i teoretičare zavjere…

– Da, ali korporacije kao što su bile Nizozemska ili Britanska istočnoindijska kompanija bile su grozne u svojoj pohlepi i postupcima prema ljudima.

One su zaista cijelo vrijeme zaplotnjačile i razrađivale sheme koje su trebale rezultirati nekakvom prijevarom ili u najboljem slučaju prevagom.

U dosluhu s njima, ili protiv njih, francuski kralj Louis XIV. i car svetog Rimskog Carstva Leopold I. špijunirali su svakoga tko se činio iole sumnjivim.

Totalni nadzor postojao je debelo prije američke Nacionalne sigurnosne agencije ili Glavne obavještajne uprave Rusije.

Istražiti to vrijeme čini mi se poslom biblijskih proporcija… Kako uopće započeti s tako opsežnim kontekstom?

– Istraživanje mi je uzelo otprilike godinu dana. U jednom trenutku jednostavno sam se morao zaustaviti, jer vas barok, Versailles u vrijeme Louisa XIV. i Otomansko Carstvo mogu zatrpati informacijama, tako da više nikad ne izvirite ispod njih.

Na kraju sam imao više bilješki i isječaka negoli kad sam spremao diplomski rad.

Pa ipak, neke su vam stvari vjerojatno bile zanimljivije od drugih...

– Zabavno je bilo baviti se vizualijama, tj. istraživanjem haljina, odora i namještaja razdoblja, kopanje po muzejskim katalozima i slično.

Najgori dio, kao i uvijek, bio je spajanje svih dijelova zajedno. Mislim da sam napravio sedam ili osam nacrta prije konačne verzije knjige.

Priznali ste strast za kuhanjem kao i za stolne igre tipa Dungeons & Dragons… Već ste se okušali u znanstvenoj fantastici, kao i u tzv. kulinarskom krimiću. Mislite li da biste mogli potegnuti i u čistu fantastiku?

– Volim je, ali mislim da bih u tom slučaju morao rabiti pseudonim. Da ne zbunim svoje čitatelje haha.

Koji vam je onda sljedeći korak?

– Upravo sam završio detektivski roman koji je radnjom smješten u kasno 21. stoljeće.

Zove se “Qube”, a glavni lik je istražitelj koji slijedi trag i suprotstavlja se odbjegloj umjetnoj inteligenciji. To mi izlazi dogodine. 

Kulinarski krimići

Tom Hillenbrand je europskoj književnoj panorami zanimljiv kao autor cijelog žanrovskog hibrida, tzv. kulinarskih krimića.

Dosad je objavio šest romana – “Gorka čokolada”, “Opasne preporuke”, “Smrtonosne masline”, “Zadnja žetva”, “Crveno zlato” i “Vražji plodovi” – u kojima je glavni lik vrhunski kuhar i povremeni detektiv Xavier Kieffer.

Uvijek je u sredini priče nekakav kulinarski skandal s ponekim smrtnim ishodom.

Ove knjige su iznimno popularne i broje stotine tisuća prodanih primjeraka, a Xavier Kieffer pojavit će se i na filmu.

Ne bi bilo loše da domaći izdavači pokažu interes. Prije ili poslije kave treba štogod i pojesti.       

Naslovnica Kultura