Kultura Kultura

logičan korak naprijed

Rino Barbir, autor spotova Vojka V i TBF-a, snimio je svoj prvi kratki film: Inspiriran je nekim događajima iz mojih srednjoškolskih dana; Pogledajte trailer za 'Drukera'

logičan korak naprijed
Internet pruža goleme mogućnosti, a istodobno i bijeg od stvarnosti, tako da mislim da je danas više tjeskobnih mladih nego u moje vrijeme. Školski nasilnici će, vjerujem, uvijek postojati, a sada imaju novu platformu za ‘buling’ - kaže Barbir

Bilo je pitanje dana kad će Splićanin Rino Barbir prijeći na režiju filma. Režirao je niz videospotova Vojka V, TBF-a..., ali i kao direktor fotografije snimio nekoliko kratkih filmova.

Režija je logičan korak naprijed i Barbir se na ZFF-u predstavlja kao redatelj s kratkim prvijencem. "Druker" je prvo pa muško.

Prepoznao je to i ZFF pa se upravo Barbirov prvi prikazao u programu "Kockice" kojeg je svečano i otvorio. Napokon, prepoznao je to i žiri ZFF-ovih "Kockica" kad je "Drukera" proglasio najboljim filmom.

Koliko ti znači što baš tvoj prvi kratki film otvorio "Kockice" te na koncu odnio pobjedu u tom programu?

– Sretan sam zbog nagrade i ponosan na cijelu svoju ekipu koja stoji iza filma. Ovo je moj prvi film, prvi festival i odličan start njegovog festivalskog života. “Kockice” su program koji godinama redovno posjećujem, to je mjesto gdje se doslovno navija za svaki film i svakog autora i moram reć da je bilo zaista sjajnih filmova ove godine.

S obzirom na "splitski đir" filma, je li FMFS možda bio "prirodnija" lansirna rampa?

- Nadam se da ćemo film gledati i na FMFS-u. “Kockice” jednostavno imaju pravilo da film mora biti prikazan premijerno u Hrvatskoj. FMFS, s druge strane, prezentira kratke filmove netom prije dugog natjecateljskog programa, što znači da ih gleda publika koja možda inače ne bi možda došla u doticaj s kratkim metrom i time daje veću vidljivost autorima, što je jedinstvena praksa kod nas.

Koliko je dugo režija filma u tebi “kuhala”? Jesu li spotovi bili "zagrijavanje"?

- Kako dolazim sa splitskog UMAS-a, gdje smo se učili svim granama filma, od pisanja scenarija, režije, snimanja, do montaže, mislim da je to stalno bilo negdje prisutno. Nakon UMAS-a opredijelio sam se za kameru i fokusirao se na to, upisao sam snimanje na ADU-u. I dalje je to moj poziv, i dalje razmišljam kao snimatelj. Kako sam glazbene spotove radio kao “one man band” - snimatelj i režiser u jednome, nakon par uspješnih spotova, koji su za mene bili dobra praksa pričanja slikama, počeo sam sve više razmišljati da napravim autorski film.

Zašto baš ova priča za prvijenac? Ima li biografskih elemenata?

- Film govori o tinejdžeru koji se pokušava dodvoriti svojim školskim kolegama, ali i o odgoju, poglavito o nekom dalmatinskom klišeju prebrižne zaštitničke majke kojoj su uvijek svi drugi krivi osim njenog sina. Film nije autobiografski, ali svakako ima elemenata mog odrastanja, mojih bližih prijatelja i inspirirano je nekim događajima koji su mi ostali u pamćenju iz srednjoškolskih dana.

Bi li se film mogao odvijati bilo gdje drugdje u Hrvatskoj ili mu Split baš daje posebnu atmosferu?

- Mislim da je priča univerzalna i vrijedi za bilo koje područje, pa i van Hrvatske. Sigurno da na mene utječe razmišljanje na splitskom dijalektu, poznavanje mentaliteta i grada. Neke scene sam tako snimao ispred portuna gdje sam odrastao na Sućidru, i na Pujankama gdje sam išao u osnovnu školu.

 

Što je s vremenom? Jesu li se ovakve priče odvijale i kad si ti išao u srednju školu?

- Dok smo pisali scenarij, mislio sam da su događaji u filmu malo nerealni za današnje vrijeme, ali sam kroz razgovore s tinejdžerima i ravnateljima škola shvatio da se nije puno toga promijenilo, možda samo vanjske okolnosti.

Ipak, vremenska odrednica jest bitna i "Druker" kao da je film novije generacije (splitskih) tinejdžera...

- Slažem se. Htio sam napraviti film o današnjim tinejdžerima. Mislim da je to najuzbudljiviji period života, sve je povišeno, unutar jednog dana promijeni ti se cijeli život, pa tako sto puta. Poslužio sam se i utjecajem današnje glazbe na tinejdžere, pa tako u filmu možemo čuti glazbu Kiše metaka, ali i srpsku trap cajku koja hara hrvatskim YouTube trendingom.

Koliko je lakše ili teže biti tinejdžer danas nego u tvoje vrijeme i potpasti pod loš utjecaj školskih nasilnika?

- Vjerujem da je drugačije, ne znam jeli nužno teže ili lakše, ali činjenica je da je ogroman tehnološki napredak promijenio odrastanje. Ne želim zvučati patetično pa govoriti kako smo mi uglavnom bili na ulici, dok su današnji klinci samo na kompjuteru, jer ne gledam na to tako. Ali, činjenica je da internet pruža ogromne mogućnosti, a istovremeno i bijeg od stvarnosti, tako da mislim da sigurno postoji više tjeskobnih mladih nego što ih je bilo u moje vrijeme. Školski nasilnici će, vjerujem, uvijek postojati, samo što sada imaju još jednu novu platformu za “buling”, iako moj film nije o tome, haha.

"Režija filma je ipak zahtjevniji zadatak, dok ne počnem snimati ne znam jesam li spreman", rekao si nam u prethodnom intervjuu. Jesi li spreman za daljnje režije?

- Pa to i dalje stoji, nesigurnost te tjera da se stalno propituješ. Ali, ajmo reć da se osjećam spremnije nakon prvog filma.

Kako će se u to uklopiti posao direktora fotografije? Hoćeš spojiti jedno i drugo kao Soderbergh i Rodriguez?

- Prvi put sam se odlučio izmjestiti iz uloge snimatelja tijekom rada na "Drukeru" jer sam shvatio da ću više doprinijeti filmu ako budem isključivo u funkciji redatelja, osim toga vjerojatno bih upadao u konflikt sa samim sobom tijekom cijelog procesa. Film je snimao Tomislav Sutlar, moj kolega iz studentskih dana i snimatelj kojem potpuno vjerujem i koji je razumio moju viziju filma. Hoću li spojiti jedno i drugo u budućnosti, ne znam, svaki sljedeći film donosi svoje zadatke i probleme, i kad sve odvagnem, znat ću hoću li ga i snimati.

Naslovnica Kultura