Kultura Kultura

oproštaj od prijateljice

Velimir Visković: Našem javnom kulturnom životu nedostajat će karizma Mani Gotovac, magnetičnost njezine pojave i njezinih riječi, a meni osobno nedostajat će osoba kojoj mogu sve povjeriti, koja će sve razumjeti

oproštaj od prijateljice

Književni kritičar, urednik i leksikograf Velimir Visković, jedan od najboljih prijatelja Mani Gotovac, urednik i promotor njenih knjiga od Mani se oprostio na Facebooku.

- Dočekala me jutros na mobu poruka: Umrla je noćas Mani. Poznavali smo se dugo, ali zadnjih trinaset godina bili smo nerazdvojni. Od onog trenutka kad sam joj predložio da za Profil napiše svoju autobiografiju. Prihvatila je moj poziv rekavši da je i sama pomišljala na to, ali izražavajući pritom i meni posve neočekivanu nesigurnost. Ona, uvijek glasna, strastvena, borbena, činilo se samodopadna, rekla je tiho: - Nisam sigurna da ću ja to znati; pisala sam cijeli život kazališne kritike, a ovo je nešto drugo.

- Pa, dobro, slat ćeš mi poglavlje po poglavlje, ja ću to čitati, redigirati i davati ti sugestije! Ono što sam siguran, znam da si imala buran život, i profesionalno i emocionalno, imaš o čemu pisati. Molio bih te da ništa ne tajiš ni ne prešućuješ! Da budeš hrabra i smiona kao i inače.

Počela mi je potom slati dijelove svoje knjige, nalazili smo se, raspravljali o napisanom, o onome što bi još trebalo napisati. Zajednički prekapali po njezinu životu tražeći detalje koji mogu poslužiti kao literarni motivi. Navodio sam je da mi govori o svemu što je proživjela, o profesiji, ali i o intimnom životu. Pričao sam joj i ja o svojim životnim iskustvima kako bismo bili ravnopravni, prijatelji, a ne pacijent i psihoterapeut.

Ponirali smo tako u skrivene zakutke naših psiha, razotkrivali se, a Mani je potom pisala. Nije to bila idilična suradnja, bila je vrlo osjetljiva kad bih rekao da mi se nešto što je napisala ne sviđa, kad bih tražio da nešto izmijeni. Ali nakon nekoliko dana je dolazila s novom varijantom teksta. Valjda je to bio utjecaj njezina dramaturškog i intendantskog rada u teatru. Znati slušati suradnike. Da se razumijemo, nisam ja u njezinim knjigama napisao nikad više od rečenice, više od redaktorske intervencije, Sve napisano, njezino je, ali je i plod naših razgovora.

Dok je pisala, donoseći mi nova poglavlja, bio sam sve sigurniji da se radi o budućem velikom hitu. Ali ne samo to, Mani je izvrstan pisac, dobar stilist, a neviđeno dobro razumije ljudske emocije!

- Nije lako pisati o emocijama, a ti imaš dovoljno senzibiliteta i stilske umješnosti, to je tvoje područje! Velika tema!
Enorman, a posve zaslužen, uspjeh autobiografije "Fališ mi" dao joj je poticaj da u svojim sedamdesetim napiše niz romana, posljednji "Rastanci" je predala u tisak u lipnju ove godine. Pisala je do zadnjeg trena svojega života!

S Mani sam bezbroj puta bio na književnim tribinama na kojima se govorilo o njezinim knjigama. Govorio sam na stotinama, možda i tisućama drugih tribina i promocija, ali nikad nisam vidio toliko emotivno potresenih ljudi u publici; da, Mani je znala govoriti o emocijama, prenijeti ih svojoj publici. A publika ju je obožavala.

Odlazak Mani golem je gubitak za naše kazalište i književnost, ali jednako će nedostajati njezina karizma našem javnom kulturnom životu, magnetičnost njezine pojave i njezinih riječi, a meni osobno nedostajat će osoba kooj mogu sve povjeriti, koja će sve razumjeti. I kad treba primiti me za ruku i šutjeti zajedno sa mnom.

Hladno pivo u bolnici

Zanimljivo je da je Velimir Visković na facebooku u utorak u 11 sati, na rođendan Mani Gotovac, zapisao sljedeći status:

Danas je osamdeseti rođendan mojoj prijateljici Mani. U bolnici je, nepokretna, spojena na infuzije, katetere..., gomila cjevčica oko nje.

Ne zavarava se, svjesna je da odlazi. Ali prima to neviđeno hrabro, bez straha. Boli je, ali ne osvrće se na to. Kad dođem, priča mi o moru, o knjigama, o teatru... I o ljubavi... Onome što život čini vrijednim življenja!

Jako je smršavila, ali čudesno je lijepa. Sinoć sam bio kod nje. I rekao joj to.

Zasvijetlile su joj oči:

- Vidiš, a nemam ni šminke, nisam se ni počešljala, takva sam, kakva sam!

- Ma, lipa Mani!

- A jesi mi donija ono?

Ono je tamno, Guinnessovo pivo. Poželjela je hladno crno pivo. U četiri ujutro poslala mi poruku.

- Neka bude jako hladno, gori mi utroba, treba mi da je rashladi!

Ne znam koliko je medicinski preporučljivo, ali nije pivo neki ozbiljan alkohol, mislim da je važnije ispuniti joj želju.

Dok imamo želja, živimo!

Gledam kako pije pivo, izravno iz konzerve, licem se razlijeva blaženstvo...

- Kako je to dobro, ahhh...

Nestvaran prizor: takva ljubav prema životu, užitak u zadnjim malim zadovoljstvima.

Osjećaj ponosa da je pisala do trena kad je bolest bacila u postelji. Da je okružena pažnjom i ljubavlju svoje Katje, unuka, prijatelja...

Pa sritan ti rođendan, moja lipa prijateljice ️

Naslovnica Kultura