Kultura Kultura

17. IZDANJE ZAGREB FILM FESTIVALA

Nagrađeni u Europi, ali ne mogu u kino 'Europa': intervjuirali smo direktora ZFF-a Borisa T. Matića

17. IZDANJE ZAGREB FILM FESTIVALA
ZFF-u jako fali kino Europa. Ali, ne samo ZFF-u. Mislim da je to važno istaknuti. U kinu se za vrijeme našeg upravljanja njime održavalo preko 20 festivala i drugih filmskih manifestacija.

Ako zagrebački gradonačelnik čita "Slobodnu", neka nas primi na sastanak u vezi kina "Europa" – apelirao je Boris T. Matić na ovom mjestu prije godinu dana i dodao kako je optimističan da kino "Europa" zaštitni znak Zagreb Film Festivala, neće postati narodnjački klub. Godinu dana kasnije, kino "Europa" nije postalo narodnjački klub, ali ni ostalo kino, a ZFF je počeo...

Kako s vremenskim odmakom od četiri mjeseca gledate na gubitak kina "Europa" i njegovo privremeno zatvaranje?
- Tužno. Nažalost se dogodilo ono što smo predviđali pred godinu i više dana. Unatoč našem optimizmu, kino "Europa" je zatvoreno. Ne radi. Prazno je. I prema našim saznanjima trenutačno se ništa ne događa u vezi najavljene obnove. Tako da s riječima "privremeno zatvaranje" u vašem pitanju, vi sada zvučite jako optimistično kao i mi nekada kad smo vjerovali u zdravu pamet i logiku.

A na političke i ine peripetije kojih niste bili pošteđeni nakon što vam je istekao ugovor o najmu?
- Iako se činilo da je Hrvatska, zbog nekoliko zlonamjernih novinskih članaka, podijeljena oko "slučaja" kina "Europa", ispostavilo se da je puno više ljudi bilo protiv zatvaranja na ovaj način. U toj neravnopravnoj borbi dobili smo nevjerojatnu količinu ljubavi i podrške što nas je još više ojačalo.

Podsjetit ću vas: mi do zadnjeg dana nismo znali što u Gradu planiraju s kinom dok nas na jednoj stranici papira nisu obavijestili da nam neće produžiti ugovor zbog renovacije, za koju tada, a ni danas, ništa nije bilo predviđeno. Ljudi su se sami organizirali i digli su glas protiv zatvaranja utočišta za 120.000 gledatelja godišnje.

Tužno je što s Gradom nikakav razgovor nije bio moguć i što na kraju nisu prihvatili niti jedan od naših prijedloga. Kad smo napokon doznali što Grad planira s kinom, iznijeli smo prijedlog da, bez obzira na zakonsku osnovu o petogodišnjem produljenju ugovora, ostanemo u kinu dok renovacija ne počne, da kino ne zjapi prazno i da ne propada te da s početkom renovacije napustimo prostor.

Za takav prijedlog nisu postojale nikakve prepreke. To je odbijeno. Drugi prijedlog je bio da ostanemo u kinu do kraja godine da se u njemu održe manifestacije sufinancirane od strane Grada, poput Animafesta, Festivala svjetske književnosti, ZFF-a, Human Rights Festivala itd. Ni na taj prijedlog nismo dobili odgovor. Moj strah je da će ovakva situacija potrajati unedogled. Na žalost cijele filmske zajednice i publike sad se već jako osjeća nedostatak kina "Europa".

Hoće li se stagnacija tog kina osjetiti u smislu distribucije festivalskih/art filmova?
- Činjenica da je kino "Europa" nosilo više od 60 posto distribucije nezavisnog i art filma u Hrvatskoj daje odgovor na vaše pitanje. Mi smo tijekom godine, uz to što smo bili dom za filmske premijere, bezbrojne filmske i druge manifestacije, prikazivali oko 70 različitih naslova godišnje. Bili smo mjesto rezervirano i za domaći film. Gdje će svi ti filmovi biti prikazani? Rijetki naslovi će se probiti do ekrana multipleksa, ali to nije njihova publika.

Mi smo našu publiku stvarali godinama. Na dnevnoj bazi čujem žalopojke kolega producenata koji ne znaju gdje će imati premijeru i gdje će prikazivati svoj film ili kolega distributera nezavisnog filma koji ne kupuju više prava na takvu vrstu filmova, jer imaju isti problem. I to je poražavajuća činjenica. Zatvaranje kina "Europa" je ostavilo bez posla puno mladih ljudi, a sad je domaćim autorima i producentima te malim distributerima također ugrožen posao.

Je li zato preporučujete publici da vidi što više toga može sa ZFF-a?
- Apsolutno. Vratili smo se u vrijeme od pred 15 godina. Dok je kino radilo, i mi i kolege s drugih festivala smo mogli otkupiti dio naslova iz festivalskog program te ih “vrtiti” u kinu tijekom godine za onu publiku koja nije stigla neki naslov pogledati za vrijeme festivala. Sad to više nije moguće, pa zato vjernoj publici predlažem malo spavanja i provođenje puno vremena u kinima do 17. studenog.

Kako se danas osjećate kad prođete pored kina?
- Trudim se ne prolaziti blizu kina. Koliko je to god moguće. I nisam jedini.

A na početku ZFF-a koji se neće održavati u "Europi"?
- ZFF-u jako fali kino Europa. Ali, ne samo ZFF-u. Mislim da je to važno istaknuti. U kinu se za vrijeme našeg upravljanja njime održavalo preko 20 festivala i drugih filmskih manifestacija.

Može li ZFF bez "Europe"?
- Kao što vidite – može. Odnosno mora. ZFF je svoj život započeo u Studenstkom centru kada je “oživio” njegovu dugo godina praznu kino dvoranu s preko 1000 mjesta i za sobom je “povukao” i druge manifestacije koje su se tamo održavale. Onda smo se preselili i u kinu “Europa” započeli graditi uspješnu priču.

Sad kina “Europa” više nema, ali mi idemo dalje. Zbog tog nedostatka festival smo produžili na 11 dana. Otvaramo ga u Laubi koju za tu priliku pretvaramo u kino, a naš drugi dom – kino “Tuškanac”, zahvaljujući kolegama iz HFS-a, postaje naša glavna festivalska dvorana. A filmove ćemo prikazivati i u KIC-u, MSU, KC Travno te NU Dubrava. Također, s dijelom programa ZFF gostuje i u 20 gradova Hrvatske.

Hoćete li se opet javiti na natječaj za upravljanje kinom kad ga Grad raspiše?
- Ako se to ikada dogodi - naravno. Godine 2016. smo nagrađeni za najbolji program u cijeloj Europi. I to ne od strane nekih sumnjivih portala, već organizacije koja u sebi okuplja preko 1300 europskih kinodvorana sličnog ili istog programskog usmjerenja. To znači da znamo raditi svoj posao. Ne tvrdim da nema i drugih sposobnih kolega, dapače. No, neosporna je činjenica da nitko nema iskustvo koje smo mi stekli gradeći 12 godina najuspješniju europsku filmsku kinopriču.

Dotad, kako vam je bilo organizirati ZFF nakon gubitka kina?
- Naporno. Iseljeni, bez ureda, bez infrastrukture s manjim brojem ljudi. No, unatoč svemu, sa srcem na pravom mjestu uz najbolju ekipu na svijetu koja je zaista danononćno radila u proteklom periodu i uz podršku kolega koji su nam otvorili svoja vrata, sve poteškoće smo do sada prevladali.

Kako će publika reagirati na "raseljenost" festivala, tj. nove lokacije?
- Ne znam (smijeh). To ćemo tek vidjeti. Ono što znam zasad da je prodaja ulaznica u pretprodaji krenula bolje nego prethodnih godina. Vjerujem da će naša publika prihvatiti ovo, nadajmo se, privremeno stanje. Mi već za sljedeće izdanje festivala pripremamo neke alternative kojima bi ZFF vratili u njegove standardne okvire.

Unatoč jednom kinu manje, festival ove godine u svom 17. izdanju traje tri dana više, rekordnih 11. Je li to proradio "prkos" 17-godišnjaka?
- Nema tu nikakvog prkosa. To je naprosto bila potreba, kako bi publici uspjeli predstaviti sve ono što smo pripremili. Stotinjak filmova u 12 različitih programa s vrlo jakom Industrijom pored svega. Bez glavne, velike dvorane, to sve naprosto nije bilo moguće ugurati u osam festivalskih dana.

I ne radi se o nikakvom prkosu, već o ponosu i pogledu u budućnost. Ivo Robić, pa i drugi iza njega su pjevali "Sedamnaest ti je godina tek". Iskreno vjerujem da je pred nama još puno godina u kojima ćemo i dalje stalno raditi na poboljšanju festivala u nadi da ćemo se čim prije moći vratiti u najljepšu kinodvoranu u Zagrebu, a i šire…

Naslovnica Kultura