Kultura Kultura

'KAMO SI OTIŠLA, BERNARDETTE?'

Antarktika kao put do sebe: Bijeli kontinent bio je potreban Bernardette da pronađe novi cilj, a Linklateru je bila potrebna 'Bernardette' ne samo kao film, već neko novo samootkriće

'KAMO SI OTIŠLA, BERNARDETTE?'

FILM: Where'd Yo Go, "Bernardette?; komična drama; SAD, 2019.; REŽIJA: Richard Linklater; ULOGE: Cate Blanchett, Bully Crudup; DISTRIBUCIJA: Blitz: OCJENA: ***

Linklater nije morao snimiti film ‘Kamo si otišla, Bernardette?’, koji ne zauzima značajno mjesto u njegovoj filmografiji, naprotiv, ali je to želio kao obiteljski čovjek razapet između roditeljstva i režije. Antarktika je bila potrebna Bernardette da pronađe novi cilj. Linklateru je bila potrebna 'Bernardette', ne samo kao film, već neko novo samootkriće.

Učestalo pomicanje datuma početka kinodistribucije jedan je od signala problematične produkcije nekog filma. Novi projekt velikog američkog nezavisnog režisera Richarda Linklatera "Kamo si otišla, Bernardette?" mijenjao je tajminge otvaranja u nekoliko navrata.

Mijenjala se i minutaža filma snimljena prema bestseleru "Where'd Yo Go, "Bernardette?" koji potpisuje Maria Semple - od 109 do 130 minuta, dakle nešto manje, tj. više od dva sata. Jako zanimljivo, budući da je vrijeme jedan od glavnih motiva Linklaterova opusa ("Prije svitanja/sumraka/ponoći", "Odrastanje", "Te lude 80-e") odnosno protok istog i njime uvjetovane promjene (karaktera).

U hrvatskim kinima igra kraća verzija "Bernardette". Iskreno, desetak minuta manjka nismo osjetili, ali jesmo neujednačenost u ritmu, tonu i perspektivi. Realno, Linklater je uvijek bio skloniji drami nego komediji, uz neke iznimke ("Munjeni i zbunjeni", "Škola rock 'n' rolla").

Treba vremena da "problematični" film uhvati momentum i jednom kad se to dogodi, u posljednjoj trećini, kad Bernardette pobjegne na Antarktiku, Linklater i Cate Blanchett uspijevaju pomiriti konfliktne žanrove i polove filma - sunčanu (tragi)komediju i oblačnu dramu u formi karakterne studije, "crowdpleaser" za širu publiku i "indie" za filmofile.

Dotad film mijenja žanrove, raspoloženja i perspektive. Načelno je ispričan iz očišta 15-godišnje Bee (debitantica Emma Nelson), kćerke titularne Bernardette (dvostruka oskarovka Blanchett) koja je ujedno i naratorica filma, no povremeno kao da je sagledan očima majke.

Neravomjernost u raspoloženju, pa i žanru, remeti tijek priče, ali je, ipak, u skladu s Bernardettinom mentalnom bolesti u filmu koji u tom pogledu pokušava biti nešto kao "Silver Linings Playbook", samo bez romantike. Naime, Bernardette pati od depresije otkako je, spletom okolnosti, prestala raditi kao arhitektica i kreativno se izražavati kao mlada nada arhitekture, već se posvetila isključivo majčinstvu.

Sada je u sredovječju i propituje smisao, "banalnost života". Linklater se nalazi na terenu "Boyhooda" gdje se dotaknuo sredovječja i majčinstva preko lika Patricije Arquette. "Bernardette" se nije snimala 12 godina kao "Odrastanje" pa su godine dočarane retuširanim fotografijama mlade Blanchett, suprostavljenim njezinoj prezentnoj inačici kako bismo uočili prolaz vremena na jednom liku.

Tu je i zimzelena pjesma "Time After Time" Cyndi Lauper koju u najboljoj i najdirljivijoj sceni filma pjevaju majka i kćerka, vozeći se u autu. Dakle, "Bernardette" jest Linklaterov autorski film, iako na prvi pogled ne djeluje tako, a otprilike tad protagonistica prestaje biti hladna i distancirana, i polako nam se počinje uvlačiti po kožu.

Opažamo njezinu humanost i ranjivost te je simpatiziramo nakon scene u apoteci, ali i pomirenja i neočekivanog savezništva sa susjedom Audrey (Kristen Wiig). Kako film ide dalje, Linklater kao da se sve više prepoznaje u Bernardette koja je kao umjetnica bila "izvan srednje struje", baš poput njega, a drži se filozofije da je "popularnost precijenjena" i da "ne trebaš raditi ništa što ne želiš".

Nije Linklater morao snimiti ovaj film koji ne zauzima značajno mjesto u njegovoj filmografiji, dapače, ali je želio kao obiteljski čovjek razapet između roditeljstva i režije jer odbija postati Bernardette, "umjetnica koja je prestala stvarati". U jednoj sceni Bernardette opiše sebe - možda i Linklatera - kao osobu koja riješava kreativne probleme, ima dobar ukus i slaba je na logističke noćne more.

Snimanje ovog filma je logistički najzahtjevnije u Linklaterovoj karijeri, neovisno o tome što Antarktiku glumi Grenland. No, upravo na Antarktici Linklater prenosi na gledatelja sposobnost glavnog lika da ga "ganu sitnice koje netko drugi ne primjećuje".

Neki kadrovi su predivni, spadaju među najljepše u redateljevu opusu i s glazbom Grahama Reynoldsa na tren ili dva pretvaraju film u transcedentalno iskustvo. Antarktika je bila potrebna Bernardette da pronađe novi cilj. Linklateru je bila potrebna "Bernardette", ne samo kao film, već neko novo samootkriće.

'Uhićen pri presjedanju u Dubrovniku'

Mini-podzaplet filma tiče se ruskog kradljivca identiteta koji će biti "uhićen pri presjedanju u Dubrovniku". Da, dobro ste pročitali.

Naslovnica Kultura