Kultura Kultura

Zaintrigirao i Nesboa

Mladi Splićanin počeo je karijeru kad su ga roditelji 'ostavili' i otišli živjeti u vikendicu: 30-godišnji Miro najčešće piše po kafićima, tu ga 'puca' inspiracija

Zaintrigirao i Nesboa

Iako je svjetlo dana ugledao prije tri godine, roman "Djeca slijepoga kovača", prvijenac mladog Splićanina Mira Morovića, ove je rane jeseni ponovno pobudio pozornost, kako nakladnika tako i čitalačke publike.

Stoga ne iznenađuje što je promocija reizdanja istoga trilera u Gradskoj knjižnici Marka Marulića privukla brojne posjetitelje, koji ne samo da su tražili autogram od autora, nego su i stisnuli ruku na debitantskom pothvatu predstavnicima novoosnovane naklade "Fragment", partnerskom dvojcu Sonji Šumić i Bartulu Vlahoviću iz Splita.

Naime, 30-godišnjem Miru Moroviću – koji je po formalnoj profesiji diplomirani pravnik, zaposlen "u struci" u obiteljskoj tvrtki specijaliziranoj za projektiranje građevinskih objekata, njihovu legalizaciju i druge u osnovi suhoparne poslove – u njegovu je umjetničkom literarnom proplamsaju pri ruci bila najprije naklada "Bošković", da bi ga u reizdanju romana poduprli generacijski suradnici, pa i prijatelji. Jer, njegov je roman uistinu – ma kako otrcano zvučalo – pravo osvježenje na domaćoj književnoj sceni, pogotovo u krimi-žanru, te već ozbiljno pretendira postati i hrvatski izvozni proizvod!

U kratkim crtama, radnja je smještena u imaginarni Shallow Lake City, gdje ljudi misteriozno nestaju. No, nije riječ o SF-u, nego o zamršenoj, no sveudilj lako čitljivoj kriminalističkoj priči čiji je glavni protagonist inspektor Andrew Frame, "antijunak" koji se čitateljima ipak diskretno uvlači pod kožu sa svakom novom stranicom, skupa s jezom i neizvjesnošću...

U svjetlu spomenute činjenice da Morovićev prvijenac, izuzetno zrelo i korektno zanatski napisan, rekosmo, ima potencijala postati izvozni "brend" s možebitnim nastavcima na pomolu, upitali smo autora zašto, primjerice, umjesto Shallow Lake Cityja nije radnju smjestio u Šibenik, a inspektora Andrewa Framea nazvao Adrija Framić. Ili tako nekako...

– Doista, radnju sam prvotno smjestio u Split, ali mi je bio premalen, baš kao i Zagreb. Optimalni format, da tako kažem, bio mi je grad s nekoliko milijuna stanovnika. Tako je otpao New York, a da ne bih više mozgao, odlučio sam grad izmisliti, ali ga, eto, smjestiti "negdje u Americi". Sukladno tomu, morao sam amerikanizirati imena protagonista. Dakle, sve se razvijalo s ciljem postizanja radnje, najvažnije mi je bilo da "ne pati priča" – uz pomalo sramežljiv osmijeh veli mladi autor koji je, čini se, pisac postao slučajno.

– Vjerojatno sam jedina osoba na ovom području koja u svojim studentskim danima nije otišla od roditelja, niti je ostala s njima; oni su otišli od mene, nastanili su se u vikendici u Lokvi Rogoznici. Napustili su me. Štoviše, jednog kišnog jesenskog dana uzeli su mi televizor; još se sjećam tog potresnog događaja. Tog sam jutra od dosade, onako usamljen i bez televizora, "propisao". Započeo svoj, eto, roman – uz fini humor (kakvim je diskretno prožet i sam roman, što mu dodaje na dinamici) pripovijeda Morović.

– Do prije šest godina uopće nisam imao ovako nešto u planu; ništa prije ovoga nisam napisao, a kamoli roman – iskren je "slučajno pisac" Morović, čiji se prvijenac rasprostro na raskošnih 490 stranica, kao po nekoj skandinavskoj špranci!

Štoviše, jedan je globalno poznati Skandinavac, Jo Nesbø, izrazio interes da ga pročita čim bude preveden na engleski jezik, a na tome se, najavljuju u "Fragmentu", radi...

– Neugodno mi je govoriti o toj epizodi vezanoj uz Nesbøa jer me zapravo u Zagrebu kod njega nahvalio moj prijatelj. Budući da je, pak, Nesbø vidio moje recenzije na "Goodreadersu", zainteresirao se i uzeo moj kontakt-telefon. Možda me i nazove – u polušali će skromni Morović.

Još jedan kuriozitet veže se uz njegov zapaženi književni debi. Premda mu je, dakle, okidač bilo "otuđivanje" televizora, što bi druge ponukalo možda i na rad na demografskoj obnovi (kao još drastičniji čin), Morović je prionuo na pisanje. Ipak, većina materijala (tzv. rukopisa) nastala je u – kafiću...

– Znam, nije baš uobičajeno, ali najdraže mi je pisati u kafiću. Ono, dok je oko mene lagani žamor, ne baš u noćnoj šihti jer mi ne odgovara prevelika buka i jaka muzika, premda sam znao pisati i navečer u pubu uz pivo – povjerava osebujni književnik.

Dinamiku njegova pisanja, dakle, određivala je prozaična činjenica: ovisno o tome koliko je u studentskim danima imao novca za kavu, toliko je bilo i "muzike", to jest pisanja...

– Znalo se dogoditi da popijem nekoliko kava i napišem desetke stranica, ali bilo je i dana kad bih satima cijedio jednu kavu. Hvala osoblju ugostiteljskih objekata na razumijevanju – poručio je pisac Morović.

Upitali smo ga i zbog čega jedan, u osnovi, klasičan krimi-roman nosi tako "biblijski" naslov.

– Ako vam to otkrijem, morao bih vas ubiti. Šalim se, naslov "Djeca slijepoga kovača" itekako je opravdan, ali bilo bi šteta otkriti važan dio sadržaja budućim čitateljima ako ga sad demistificiram – razložno je istaknuo Miro Morović, novopečeni splitski književnik.

'Fragment' ide dalje

Nakladničku kuću kojoj je Morović poklonio povjerenje, i obratno, i kojoj je promocija njegove knjige bila "mlada misa" (napomenimo da je večer umješno moderirala također darovita spisateljica Nataša Jukić), osnovali su pasionirani čitači knjiga Sonja Šumić i Bartul Vlahović.

Do kraja godine "Fragment" je najavio još nekoliko uzbudljivih i žanrovski šarolikih (re)izdanja poput ljubavnog romana "Oteta ljepota" Kate Mijić (Kate Mitchell) i knjige blogera Bogdana (Blogdana) Stevanovića, kao i promocije Morovićeva romana u Zagrebu i Rijeci tijekom listopada. Uz još neka iznenađenja, ali o tome drugom zgodom.

Hrvatska ispred svijeta

Nakon iznimno zapaženog prvijenca koji je nastajao nekoliko godina i zaključen je s navršenih 27 godina njegova autora, danas 30-godišnji Miro Morović piše nastavak. Na upit hoće li prije biti preveden na engleski prvi roman ili će ga preduhitriti drugi, Morović dvoji.

– Hm, doveli ste me u nepriliku. Doista ne znam odgovor na to pitanje, ali ako moram birati, bilo bi mi milije da najprije završim drugi roman. Ipak je domaća publika najvažnija – patriotski će mladi pisac.

Skica za biografiju

Iako, rekosmo, Morović radi posao koji je i završio, naime, pravnik je i tehnički direktor vlastite (obiteljske) tvrtke, uz pisanje kao novootkrivenu strast već devet godina prakticira i sviranje gitare u splitskom bendu "Azil". Koncerata ima taman toliko da i dalje stigne sve: pisati, raditi i svirati. Ono, baš s guštom.

Naslovnica Kultura